50 godina od smrti

Jimi Hendrix: Mladić čija je neutaživa strast prema gitari i glazbi ostavila trag u vječnosti

Marinko Krmpotić

Jimi Hendrix bio je gitaristički heroj koji je još za života postao legenda, a nakon tragične smrti njegov je kultni status dodatno jačao pa i danas, 50 godina nakon njegove smrti, svaki pravi zaljubljenik u blues i rock itekako zna tko je »crni Bog rock gitare« koji je taj instrument »pretvorio« u živo biće koje u njegovim rukama priča, pjeva, plače, vrišti, reži, uzdiše, urla...



Točno na današnji dan, 1. listopada davne 1970. godine, u gradiću Rentonu, smještenom nedaleko od američkog velegrada Seattlea, na groblju Greenwood pokopan je Jimi Hendrix, briljantni blues rock gitarist i idol milijuna mladih ljubitelja rock glazbe tog doba. Sukladno slavi i ugledu koji je već tada uživao i pogreb je bio itekako upečatljiv pa su tako, primjerice, članovi njegove obitelji i prijatelji do groblja stigli u 24 atraktivne limuzine, a na samom pogrebu okupila se krema tadašnje svjetske blues rock scene. I na taj je način odana počast čovjeku koji je sasvim zasluženo izrastao u gitarističkog heroja koji je još za života postao legenda, a nakon tragične smrti njegov je kultni status dodatno jačao pa i danas, pola stoljeća nakon njegove smrti, svaki pravi zaljubljenik u blues i rock itekako zna tko je Jimi Hendrix.


Ljevoruki talent


Do tog je neprikosnovenog statusa najznačajnijeg svjetskog rock gitarista Hendrix došao ponajprije stoga što je sav svoj nedvojbeni talent usmjerio k tome da kroz svoju gitaru iznimno uspješno prenosi brojne emocije, pri čemu se temeljnih sviračkih zahvata i okvira držao samo u osnovama, a sve ostalo bila je nadogradnja, improvizacija, kreacija – u njegovom slučaju iznimno kvalitetna, bogata i dojmljiva. Baš stoga tog 1. listopada oplakivali su ga mnogi i baš zbog toga i dan danas teško ga je, gotovo i nemoguće, maknuti s trona najznačajnijeg rock gitarista svih vremena.


No, kako je sve počelo i tko je, u stvari, bio James Marshall Jimi Hendrix? Pod imenom Johnny Allan Hendrix rođen je 27. studenog 1942. godine u Seattleu, u obitelji Jamesa Allena Hendrixa i Lucille Jeter, u čijem je obiteljskom nasljeđu bilo i krvi indijanskog plemena Cherooke. Četiri su mu godine kad mu roditelji – u čast Alova brata – mijenjaju ime u Johnny Allan Hendrix, a dvanaest mu je godina kad mu roditelji kupuju prvu gitaru, i to – akustičnu. Naravno, odluka o kupnji bila je rezultat njegove želje da svira taj za njega čarobni instrument pa mu nimalo nije smetalo što je ta prva njegova gitara vrijedila svega pet dolara te da je nije mogao tek tako svirati iz jednostavnog razloga što je bio – ljevoruk. Tom je problemu mali Jimi doskočio tako što je izmijenio raspored žica te počeo svirati na »obrnut« način, što će kasnije u njegovoj karijeri biti iznimna posebnost. Mali Hendrix »lud« je za blues rock zvukom, odnosno gitaristima kao što su B.B. King, Muddy Waters, Elmore James ili Chuck Berry, ali put do slave je dug, djelomično i zbog vlastitih mana.


Boravak u vojsci




Naime, Hendrix je kao mladić prilično nestašan, a budući da živi u okolini koja to ne osuđuje, dogodilo mu se da je dva puta uhićen u vožnji ukradenim automobilom. U SAD-u to nije nimalo bezazlen prekršaj pa mladom Hendrixu prijeti opasnost dvogodišnje zatvorske kazne. Izbjeći je može tako da prihvati mogućnost da kaznu odradi služenjem vojske. On to i prihvaća te gitaru mijenja ne puškom, već – padobranom. Točnije, služi u Kentuckyju, u elitnoj padobranskoj jedinici Screaming Eagles iz koje je časno otpušten nakon što je pri 26. padobranskom skoku slomio članak na nozi. Čini se da ga je to iskustvo u US Army ipak opametilo i »privelo k redu«, bar kad je riječ o daljnjim sukobima sa zakonom.


Tragična prerana smrt

Kako to obično i biva sa smrću velikana, oko njih se uvijek pletu razne priče i kontroverze. Jedna od njih svakako je i ona vezana uz 1965. godinu, kad je Hendrix surađivao s glazbenikom Curtisom Mayfieldom i zajedno su snimili pjesmu »Balad of Jimmy« napisanu na temelju čestih Hendrixovih tvrdnji kako će – umrijeti 1970. godine! Nažalost, ta su predviđanja bila točna – 18. rujna Hendrix je u Londonu, nakon što je u stanu svoje djevojke Monike Danneman uzeo preveliku količinu sredstava za spavanje, ostao bez svijesti. Da nešto nije u redu Dannemanova je primjetila u 11 sati i pozvala hitnu koja je stigla brzo i prevezla ga u St. Marry Abbey Hospital. No, za bilo kakvu reakciju bilo je kasno i u 12.45 tog 18. rujna 1970. godine Hendrix je proglašen mrtvim.

Jer, po izlasku iz vojske odlučuje se u potpunosti posvetiti glazbi i sve od 1962. pa do 1966. godine bit će član brojnih pratećih grupa s kojima će prokrstariti Ameriku svirajući kao pratnja zvijezdama kao što su Little Richard, Ike & Tina Turner, Ottis Redding, Sam Cooke, Supremes, Isley Brothers, Wilsson Pickett…


«Hey Joe«


Naravno, svo to vrijeme želja mu je osnovati i vlastitu grupu, što i čini 1966. godine kada osniva sastav Jimmy James and Blue Flames. Kvaliteta koju već tada ima omogućuje im nastupe po poznatijim lokacijama i baš jedan takav nastup u njujorškom Caffe Wha? mijenja mu život. Te večeri 5. srpnja 1966. godine njihov nastup u publici prati Chas Chandler, basist engleske grupe Animals koji, oduševljen onim što je vidio i čuo, poziva Hendrixa da s njim ode u London i da tamo osnuju grupu. Iako uspjeh izvan okvira SAD-a u početku Hendrixu nije bio ni u mislima, poziv jednog tako uglednog glazbenika nije mogao zanemariti pa odlučuje otići iz Amerike. U rujnu te godine Hendrix je u Londonu gdje ga Chandler – koji u međuvremenu odlučuje postati njegov menadžer – spaja s bubnjarom Mitchom Mitchellom i basistom Noelom Reddingom.



Tako nastaje grupa koja pod nazivom Jimi Hendrix Experience u listopadu te 1966. godine objavljuju prvi singl, sjajnu obradu pjesme »Hey Joe«. Neobična blues rock verzija poznate pjesme mnogima je odlična pa singl-ploča ulazi u deset najprodavanijih ploča u SAD-u i Engleskoj, što su prve naznake velikog uspjeha. Isto se to događa i sa sljedećim singl-pločama (»Purple Haze« i »Wind Cries Mary«), a budući da spomenuta trojka svoje sviračko umijeće prezentira i na odličnoj turneji po Engleskoj, potom i na čuvenom Monterey Festivalu u SAD-u gdje u legendu ulazi trenutak kada Hendrix svirajući pjesmu »Wild Thing« zapali gitaru, nakon čega u vrlo kratkom vremenu postaje sjajna zvijezda rock glazbe.


Debitantski album


Taj uspješan početak svoj vrhunac doživljava u svibnju 1967. godine, kad se pojavljuje njihov debitantski album, ploča »Are You Experienced?« na kojoj Hendrix, Mitchell i Redding pokazuju majstorstvo i virtuoznost u iznimno uspješnom pokušaju da na temelju glazbene prošlosti stvore novu glazbenu budućnost, točnije koristeći tradiciju bluesa, soula i jazza stvaraju električni psihodelični blues rock koji je potom utjecao na brojne glazbene pravce kao što su heavy rock, hard rock, garage rock ili grunge, odnosno na velik broj gitarista.


– Htio sam s gitarom činiti ono što je Little Richard činio svojim glasom, rekao je jednom prilikom Hendrix govoreći o ovom albumu koji pak čuveni rock kritičar Dave Marsh smatra najutjecajnijim debitantskim albumom svih vremena.


Nesretan slučaj ili samoubojstvo?

Je li njegova smrt bila nesretan slučaj ili namjerni suicidalni čin, također se nikad nije doznalo. U njegovoj samodestruktivnosti i sklonosti alkoholu i drogama mnogi su vidjeli želju da život završi prije starosti, a zagovaratelji te teze često se pozivaju i na najmračniju pjesmu njegovog debitantskog albuma, pjesmu »I Dont Live Today« u kojoj slušamo i ove stihove: »Hoću li živjeti sutra, ne znam. Ali sam siguran da ne živim danas. Nema sunca na mojim prozorima. Osjećam kao da sjedim u grobu. Želio bih da požuriš i spasiš me«, pjeva Hendrix

Štoviše, u pratećem materijalu za CD izdanje povodom četrdesete godišnjice objavljivanja, Marsh značaj albuma za rock glazbu uspoređuje s Velikim Praskom (Big Bang) iz kojeg je nastao Svemir. Iako ta ocjena jest malo predramatična, ima u njoj puno istine jer je nedvojbeno da je baš nakon ovog albuma rock gitara kao instrument dobila novi značaj i postala sinonim za rock glazbu. A najzaslužniji za to bio je upravo Jimi Hendrix, crni Bog rock gitare, američki crnac indijanske krvi koji je gitaru na toj i kasnijim pločama »pretvorio« u živo biće koje u njegovim rukama priča, pjeva, plače, vrišti, reži, uzdiše, urla… Nitko do tada, a ni nakon tragične Hendrixove smrti, nije električnoj gitari dao toliki značaj.


Glazbeni genij


Album »Are You Experienced?« je snažno, glasno i vrlo dojmljivo najavio sve ono što će se oko Hendrixa događati sve do njegove prerane smrti. Ploča je ponudila buku puštenu s lanca uokvirenu hard i rock rifovima, predstavila voodoo čarobnjaka koji vlada psihodeličnim rock bluesom i silama rock zvuka, gitarista koji je živio za svoj instrument toliko da je prvi počeo u svirku uključivati i razne tehničke efekte (feedback, distorzija) koji su danas mladim gitaristima sasvim normalna stvar. Objavio je nakon toga Hendrix još dva albuma sa spomenutom ekipom te album s grupom nazvanom Band of Gypsys, a na svakom od tih albuma – kao i na bilo kojem od njegovih koncerata – bilo je itekako jasno da taj mladić živi za gitaru i glazbu i to s toliko neutaživom žudnjom i strašću da je iza njega morao ostati trag u vječnosti.