Soul legenda

Instrumentali Marvina Gayea iz “What’s Going On” faze objavljeni kao samostalni album

T.I.

„Funky Nation: The Detroit Instrumentals“ nastao je nakon što se umjesto odlaska na turneju da promovira uspješni "What's Going On" album, zatvorio u studio s grupom sjajnih mladih glazbenika



U znak proslave pola stoljeća od izlaska singla „What’s Going On“ objavljenog 20. siječnja 1971. izašao je prvi put kao samostalni album „Funky Nation: The Detroit Instrumentals“ i predstavlja kolekciju instrumentala nastalih nakon sessiona za album „What’s Going On“.


Ove godine navršit će se i 50 godina izlaska albuma „What’s Going On“, prvog konceptualnog soul albuma i ključnog zaokreta u modernoj afro-američkoj glazbi prema protestnoj i socijalnoj tematici. Iako su u diskografskoj kući Motown bili protiv Gayevih ideja i tražili od njega da nastavi pisati pjesme s ljubavnom tematikom, Gaye je bio uporan i na kraju demantirao nevjerne Tome, album je postao prvi Top 10 album na Billboardovoj listi i u roku od godinu dana prodan je preko dva milijuna primjeraka što ga čini najuspješnijim albumom inače uspješnog i komercijalnog Motowna uopće. Rolling Stone ga je prošle godine na svojoj ažuriranoj listi 500 najboljih albuma svih vremena postavio na prvo mjesto.


No, nije Gayea mučila samo diskografska kuća, Vijetnamski rat, socijalna nepravda, nasilje na američkim ulicama i zagađenje prirode. Gaye je vrlo teško podnio smrt Tammi Terrell početkom 1970. godine, pao je u duboku depresiju i „liječio“ je drogama. Za Terrell ga je vezala duga glazbena suradnja, njihovi nezaboravni dueti “Ain’t Nothing Like the Real Thing“, “You’re All I Need to Get By” i “Ain’t No Mountain High Enough” su postali evergreeni. U takvom raspoloženju Gaye nije bio spreman ići na turneje tako da je „What’s Going On“ ostao bez koncertne promocije.




Umjesto turneje koju je Amerika s obzirom na uspjeh albuma očekivala,  zatvorio se sa danas pokojnim bubnjarem Hamiltonom Bohannonom, tada 17-godišnjim Rayom Parkerom Jr.-om (kasnije poznat po hitu „Ghostbusters“), Wah Wah Watsonom, Leroyom Emmanuelom, sva trojica na gitarama, i 20-godišnjim Michaelom Hendersonom na basu. Gaye je dakako bio zadužen za klavirske i orguljaške dionice. Rezultat je 14 psihodeličnih melodija iz vremena kreativnih vrhunaca Marvina Gayea, koje su sad po prvi put objavljene kao samostalni album.