Debitantski album mladog kantautora

I Am Eric: Mladić iz Podravine ima razloga za ponos

Marinko Krmpotić

Foto: JAN IVETA

Foto: JAN IVETA

Jedanaest ponuđenih pjesama odgovara svim suvremenim svjetskim pop standardima i svakako će se jako dopasti mlađoj publici



U našim domaćim nemuštim i često komičnim oponašanjima i kopiranjima svjetskih pop zvijezda zna se dogoditi i uspješan izuzetak – a baš to je pojava debitantskog albuma mladog kantautora Erica kojeg se bez puno ustručavanja može nazvati hrvatskim Edom Sheeranom. Sličnost je ne samo u glasu već i u pristupu glazbi u koju su i jedan i drugi uronjeni u tolikoj mjeri da najradije sami rade što je više moguće pri izradi pjesme – od kompozicije, preko teksta do instrumentanog dijela. Naravno, to ne znači da ne prihvaćaju pomoć ili suradnju, ali u prvom planu su ipak oni sami, što se u slučaju mladog Podravca vidi i iz naslova debitantskog albuma. »I am Eric«. I točka.


Glas najjači adut


Eric, koji se zasad predstavlja bez prezimena, ima dvadeset godina i iz malog je mjesta Rasinja kraj Koprivnice. Glazbom se bavi baš od malih nogu, a glavni mu je instrument dugo godina bila gitara, i to ona klasična, pri čemu je znao imati i lijepih uspjeha na natjecanjima. Naravno, prigrlio je i druge instrumente te uz izvođenje skladbi drugih autora počeo i sam stvarati pa se tako i moglo dogoditi da, iako mu je tek dvadeset, na materijalu za debitantski album radi – već nekoliko godina!


I to što je napravio sasvim je dobro. Štoviše, nadilazi standarde prosjeka, djeluje glazbeno vrlo zrelo i moderno pa reći da Eric ima budućnost nije pretenciozno. Možda je njegov najjači adut zaista odličan glas. Kristalno čist, jak, razumljiv i dovoljno uvjerljiv da privuče pažnju jer sadrži onu vokalnu magiju koja čovjeka nagoni da zastane i posluša.




Svoje najjače oružje on najčešće kombinira s akustičnom i električnom gitarom kojima zatim u tijeku pjesme dodaje i ostale instrumente (klavijature, gudači…) koristeći u svemu i odmjerenu dozu elektronike. Jedanaest ponuđenih pjesama odgovara svim suvremenim svjetskim pop standardima i svakako će se jako dopasti mlađoj publici jer je to način i stil koji desetak, pa i više, godina vlada svjetskom pop scenom pa nije čudno da su za Erica zainteresirane diskografske kuće i izvan granica Hrvatske. Naravno, sve to još ne znači uspjeh, ali nedvojbeno je da je potencijal tu.


Idealno za radio


Sve su pjesme njegova debitanskog albuma idealne za današnje radijske programe i nimalo ne treba sumnjati da će ga glazbeni urednici puštati u eter, tim više što su dužinom idealne (od dvije i pol do nešto manje od četiri minute) za radiovalove. Tekstovi su uglavnom vezani za refleksije o ljubavi i kvalitetom ne slijede glazbu i glas autora, ali to za prve uratke i nije neka posebna mana, posebno stoga što će ciljanoj publici – a to je ona ponajprije tinejdžerska ili tek nešto starija – sve to biti sasvim dovoljno za zadovoljstvo i ples.


Od ponuđenih 11 pjesama većini je najpoznatija »Tell Me« koju slušamo u engleskoj te hrvatskoj verziji nazvanoj »Reci mi« i znanoj s nedavne Dore. Dobra i energična kombinacija r’n’b i funky utjecaja možda je najbolji, a svakako najenergičniji trenutak albuma pri čemu hrvatska izvedba pokazuje kako je šteta što mlađahni Eric nije još poneku otpjevao na hrvatskom. Iako, engleski mu je izuzetno dobar, što će mu olakšati eventualni prodor izvan Lijepe Naše. Od ostalih pjesama slušateljstvu su znane »Not Gona Let Go«, dobar spoj popa i gitarističkog pristupa rocku, pjesma koja je došla do visokih pozicija slušanosti brojnih radijskih postaja. I dok se u toj pjesmi Eric kune kako će sve učiniti da je zadrži jer bez nje »niš’ nemre«, dotle u aktualnom singlu »No Good« konstatira kako je od početka shvaćao kako ona nije dobra za njega, ali…


Američki distributor


Pažnje je vrijedna i »Confidence« (također singl) u kojem dobro koristi latino zvuk, a glasom podsjeća na Stinga. Vrlo su plesne i ritmične »Bump it Up« i »In My Veins«, klasične dobre pop balade su »One of Us« i završna »Come Back Home«, a pravi mali sol biser je »Why Do You Give Me Hope«, koja više no ijedna na albumu pokazuje koliku moć ima u glasu i koliko je dobar kad izvodi ne suvremeni pop koji je često preblizak infantilnosti, već pravi iskonski soul.



Sve u svemu, debi je vrlo uspješan što se uočava i u činjenici da je album »I Am Eric« u SAD-u pristala distribuirati diskografska kuća Republic Records, u čijim redovima »igraju«, primjerice Ariana Grande, The Weeknd, Post Malone… U svijetu pop glazbe to su itekako važna imena pa dečko iz Podravine s razlogom može biti ponosan svojim startom.


Od Koprivnice do Švedske

Govoreći o albumu autor je, između ostalog, rekao: »Prve četiri pjesme napravio sam sa švedskim producentima Ninosom Hannom i Adamom Kullingom još davne 2017. godine, a ostalih sedam u svom kućnom studiju gotovo potpuno sam, uz pomoć većinom svojih koprivničkih glazbenika i producenata. Za miks je zaslužan Filip Vidović, a mastering je radio Mischa Janish.« Eric je autor (ili koautor) svih pjesama na albumu, a uz snimanje vokala, odsvirao je i snimio većinu instrumenata na albumu te potpisao i dio producentskih zahvata.