Sviraju americanu kao da su iz srca Amerike, a ustvari su iz gradića Aylesburyja i susjednih naselja Wendover i Quainton, smještenih nedaleko od engleskog grada Leedsa. Riječ je o sastavu St. Ove, koji je krajem prošle godine objavio vrlo zapažen debitantski album »County Show«.

Pokretačka snaga grupe je John George Cooper, pjevač i gitarist kojeg su mnogi godinama nagovarali da snimi pjesme koje je pisao i skladao.

U ljeto 2018. godine to je napokon uspio učiniti njegov prijatelj iz djetinjstva, multiinstrumentalist (klavijature, udaraljke, bubnjevi, gitare) Steve Blackwell, koji je okupio bend u sastavu: Dan Akerman (bas), Adam Killip (gitare), Lee Smith (bubnjevi) te, naravno, John George Cooper (gitare, glas) pa su krajem 2019. godine u studijima Greenmount u Leedsu počeli rad na debitantski album grupe koju su nazvali St. Ove, dok su album nazvali »County Show«.

Nostalgična nota

Nije trebalo dugo da privuku pažnju svojim opojnim melodioznim koktelom pjesama kroz koje progovaraju o problemima svakidašnjice, od emocionalnih i onih vezanih za nezadovoljstvo stvarnošću pa do nostalgičnih i melankoličnih prisjećanja na prošlost. Album je koncipiran tako da su prva i posljednja, deseta, pjesma albuma vezane za djetinjstvo i sjećanje Coopera na njegova oca.

Tako početna »White Swan« oživljava sjećanja sedmogodišnjeg dječaka na druženja s ocem u kafiću White Swan, a završna »Painted Horses« još je jedno nostalgično sjećanje na voljenog oca i u toj pjesmi grupa jako podsjeća na Springsteena iz faze albuma »Nebraska«.

Uz Gazdu uzori su im, što i sami priznaju, Creedencei, Magnolia Electric Co., Paul Westerberg, Waron Zevon, The Band, R.E.M., ali se u njihovim pjesmama osjete itekako i drugi americana i heartland rock američki velikani.

Zazivanje uzora

Primjerice, sjajna »La Sieste« temelje sigurno ima u laid back ozračju kakvo je znao stvoriti J.J. Cale, a još bolja »See You Later«, koja govori o druženju uz piće nakon ljubavnih i sličnih poraza, zaziva u zvuku gitare grupe The Byrds, a Stevea Earlea u načinu pjevanja i pozitivnoj nonšalantnosti kojom vodi slušatelja kroz pjesmu.

Najbolji trenutak albuma ipak je »South Street Werewolves«, u kojoj uz spominjanje grupe Creedence Clearwater Revival i Brucea Springstena baš na springstinovski način govore o rock junacima njihova odrastanja, ali i o ljubavi prema svojim malim gradićima u kojima su odrasli. To je, rekao je govoreći o ovoj pjesmi Cooper, pjesma o izgubljenim godinama i prijateljima, smiješnim mjestima na kojima smo se opijali, pjevali i svirali.

Dojmljiv početak

Odlična akustična »What I’m Digging For« govori o potrebi borbenosti i požrtvovnosti, ekološka »Old Wave« prekrasna je gitaristička srednje brza melodiozna balada koja neizostavno podsjeća na Toma Pettyja, The Byrds, ali i R.E.M., koji se osjete i u vrlo dobroj »Rain«, u kojoj dominiraju bubnjevi, dok »Foxglove« pokazuje da su dobri i u koketiranju s jazz obrascima, a »Norwegian Spruce« svjedoči kako im je Neil Young također jako drag, kao i povremeni psihodelični pristup glazbi.

Sve u svemu, promukao Cooperov glas, sjajna pratnja grupe posebno dobre u gitarističkom dijelu te dobri tekstovi dovoljan su razlog da debitantski istup grupe St. Ove bude dovoljno dojmljiv za ocjenu kako se od njih u budućnosti može očekivati – jako puno.