Foto: MARIO M KRCE
Može se saznati puno toga o njegovom odnosu prema Štuliću, nizu zanimljivih zbivanja iza pozornice, erotskim avanturama u doba najveće slave, ali i nepoznate pojedinosti
Sve bio je ritam – naslov autobiografskih zapisa Borisa Leinera, jednog od ponajboljih hrvatskih bubnjara, iznimno je dobro pogođen ne samo zbog toga što veže tekst i njegovu profesiju, već i stoga što cijela ova knjiga jednog od trojice članova originalne postave kultne rock skupine Azra, pleše, pjeva, vrišti i skače u maničnom ritmu Leinerovih bubnjeva. Jednostavno, Leiner piše onako kako svira bubnjeve – strasno, razigrano, ritmično, ali ponekad i provokativno neritmički, izazovno…
Osam dijelova
Nedvojbeno, »Sve bio je ritam« sjećanja su i priče hrvatskog bubnjarskog rock veterana, »knjiga autobiografskih zapisa koji sadrže dosad neispričane priče o velikanima domaćeg rocka«, kako tvrdi tekst na poleđini, ali istodobno i knjiga koja predstavlja sliku Borisa Leinera kakav je bio i kakav je sad, tamo od ranog djetinjstva i tinejdžerskih godina u Čakovcu, pa preko svjetala svjetskih velegrada, do današnjice kad mu je, i to već duže vrijeme, uz glazbu bitno i kiparstvo.
Knjigu je Leiner podijelio na osam dijelova, a otvara je poglavlje »Životinje« kroz koje se on kroz šest kratkih priča prisjeća nekih tijekom njegova života bitnih mu životinja.
Naravno, takav početak mnoge iznenađuje jer – logično – od već za života legendarnog bubnjara većina ipak očekuje početak s pričama o bogatoj karijeri.
No, budući da Leiner po cijelom svom životu spada u skupinu onih koji su »totalno drukčiji od drugih« (kako glasi naslov jedne od najčuvenijih pjesama s njegovim bubnjarskim potpisom), takav je početak za njega normalan, a uz to još jednom ukazuje čitatelju da neće imati posla s nečim što je predvidljivo i dosadno.
Različita iskustva
Naravno, neće Leiner pobjeći od zadatka, pa već druga cjelina nudi ono što najveći dio onih koji će za ovom knjigom posegnuti očekuju – priču o Azri. Kroz jedanaest kratkih štorija Leiner nudi neke od dogodovština koje su pratile njegov rad u tom sjajnom sastavu. Tako ćemo, primjerice, saznati puno toga o njegovom odnosu prema Štuliću, nizu zanimljivih zbivanja iza pozornice, erotskim avanturama u doba najveće slave, ali i nepoznate pojedinosti poput prvog nastupa grupe koji se dogodio u Ljubljani i to s pjevačem čije ime (Srđan Jug) vjerojatno nije poznato ni najvjernijim fanovima grupe.
U preostalim ćemo poglavljima saznati i pojedinosti o radu njega i Štulića u Nizozemskoj gdje su spremali neuspješan album za svjetsko tržište na engleskom jeziku, slijedi potom vrlo kvalitetan dio o radu u grupi Vještice pri čemu je, u odnosu na rad s Azrom, puno uočljivija kreativna strana Leinera.
Dotaknut će se autor i svojih iskustava rada u drugim brojnim sastavima u Hrvatskoj i izvan nje, života u nekim velegradovima, ispričati niz duhovitih epizoda vezanih uz neke od ličnosti s hrvatske rock scene (Darko Rundek, Trooly, Josipa Lisac…), odnosno iz života ljudi koji su njemu u određenim razdobljima života bili važni, a knjigu će kraju privesti cjelinom »Crtice« u kojoj kroz petnaest kratkih anegdota iskazuje svoju duhovitost, uočljivu inače i u svim drugim dijelovima ove knjige.
Stripovsko ozračje zahvaljujući ilustratoru Davoru SchunkuZahvaljujući doprinosu ilustratora Davora Schunka, knjiga, kako ilustracijama, tako i dizajnom, odiše stripovskim ozračjem koje se idealno uklapa u Leinerov zajebantski stil u kojem su često i opisana zbivanja na granici realnosti i karikature, odnosno stripa. Koliko je Leineru Schunk bitan, uočljivo je i iz činjenice da je upravo tom likovnjaku pripao završni tekst cijele knjige. »Ti više nisi u Azri, poručio ti je Johnny«, rekao je Jurica Pađen tvrdo. Još je nešto govorio, ali ja ga nisam čuo. Kao maljem pogođen njegovim strašnim riječima drhtao sam cijelim tijelom. Plakalo mi se, povraćalo mi se. Kako me može samo tako pizdunski odjebati preko tekliča Pađena. Nakon punih deset godina odanosti! Zar nisam zavrijedio da mi to kaže u lice?!«, pitao se Leiner 1987. godine kad ga je Štulić otjerao iz Azre u koju je došao 1978. godine, godine kad je on živio u Trnskom, a u Sigetu, susjednom kvartu, živio je Johnny… Naravno, čitatelji će saznati »što je dalje bilo« sve tamo do kobne 1987. godine kad su se u svlačionici za vrijeme turneje vezane uz album »Zadovoljšćina« Leiner i Štulić zamalo potukli. |
»Sve bio je ritam« ležerna je i opuštajuća knjiga uz koju se čovjek zasigurno može nasmijati jer nudi niz duhovitih trenutaka, od pomalo montipajtonovskih životnih situacija (smrt papagaja Kikija) pa do duhovitih trenutaka vezanih uz koncerte i životni stil rock zvijezda.
Naravno, sve to donijet će, posebno kod starijih čitatelja, onih koji su odrastali i bili mladi uz Azru, popriličnu količinu nostalgije koja u patetiku i sladunjavost ne klizi ama baš ni jednog trenutka, ponajprije zbog Leinerove otkačenosti, cinizma, ironije i humorističkog pristupa većini tema.
Leiner poštuje kronoški redoslijed zbivanja pa njegov život pratimo od njegovog ranog djetinjstva (pomalo urnebesna »Picajzle«) pa do sjećanja vezanih uz rad niza sastava kojih je bio član (Naturalna mistika, Vještice, Šo!Mazgoon, Aerodrom, Haustor…). Leiner piše jednostavno, razumljivo i zanimljivo ne trudeći se bilo što analizirati, sažimati ili slati velike poruke.
Jednostavno, ova je knjiga originalan, zanimljiv, privlačan i simpatičan pogled na novi val, pogled čovjeka koji je bio itekako bitan dio hrvatskog (i jugoslavenskog) novog vala tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, a svoj je kreativni glazbeni doprinos nastavio i nakon tih dana slave da bi ga baš ovom knjigom proširio s područja glazbe na polje literature. I to na vrlo kvalitetan način.
