„Blackstar“, 25. i posljednji album Davida Bowiea, izdan na jučerašnji datum prije 5 godina, samo dva dana prije smrti velikog umjetnika moderne kulture, opisivan je redovito kao njegov svjesni i namjerni artistički oproštaj od ovoga svijeta.

No, čini se da tome ipak nije tako sudeći po priči NME-a na osnovu izjava Donnyja McCaslina koji je sudjelovao u snimanju Bowievog finalnog albuma. Bowie je za „Blackstar“ u svojevrsnoj diskreciji okupio uglavnom glazbenike jazz provenijencije. McCaslin je jazz saksofonist i rad s Bowiem je utjecao duboko na njega, nakon suradnje snimio je album inspiriran radom sa slavnim rockerom, a kasnije je objavio i sjajni album „Blow“ na kojem je pod utjecajem Bowiea s jazza skrenuo prema art-rocku.

McCaslin kaže da razumije opći narativ da se na „Blackstaru“ opraštao sa svijetom i da to nekako koegzistira s činjenicom da je i pred sam kraj Bowie bio vrlo kreativan.
„Ali, on je planirao raditi dalje“ – kaže McCaslin i dodaje da u tim planovima nije bilo pomirenje sa sudbinom nego čak i razmišljanja o nastupima pred publikom.

“Kad sam u njegov stan došao preslušati album u studenom 2015., došli smo na ideju da u svrhu promocije odradimo nekoliko koncerata u malim prostorima. Klub The Village Vanguard u New Yorku je neka vrsta Meke za jazz ekipu i mislio sam da bi tamo bilo dobro početi“ – otkriva detalje razgovora s Bowieom dva mjeseca prije njegove smrti.

Kaže da su razrađivali kako napraviti neke probe, dakako, u skladu s tim kako bi se Bowie osjećao s obzirom na bolest. U prosincu su ponovno razgovarali o tome, no tada se Bowie već predomislio, ne zato jer je mislio da će brzo umrijeti, nego je radio na novoj glazbi koju je htio snimiti u siječnju 2016.

Producent Robert Fox i dugogodišnji Bowiev prijatelj je u to vrijeme ipak stekao drugačiji dojam, da je bio i previše svjestan svog brzog odlaska.
„Ne, znao je, mislim da je znao. Već oko premijere njegovog mjuzikla Lazarus krajem 2015. bilo je vrlo jasno da nema dalekog sutra ako se čudo ne dogodi.“

Tvrdnje Donnyja McCaslina nisu prve koje spekuliraju s tim da „Blackstar“ nije bio svjesni oproštaj od života. I spot za singl „Lazarus“ u kojem ispijeni Bowie leži u bolesničkom krevetu s povezom preko očiju i pjeva „Look up here, I’m in heaven“, očito nije nije imao intenciju svijetu pokazati da leži na samrtničkoj postelji.
Naime, u BBC-ovom dokumentarcu „David Bowie: The Last Five Years“ iz 2016. redatelj Bowievog finalnog spota za singl „Lazarus“ Johan Renck rekao je da mu je Bowie objasnio kako spot jednostavne scenografije. Bolesnički krevet je Renckova ideja i ima biblijsku konotaciju, a ne da ukaže na Bowievu bolest, kako tvrdi sam Renck. U vrijeme pripremanja i početka snimanja spota, Bowie još nije znao da je bolest koju je 18 mjeseci pokušavao pobijediti medicinskim tretmanima prevladala, da je rak jetre neizlječiv i da terapije više nemaju efekta ni smisla.

Ivo Van Hove, redatelj mjuzikla „Lazarus“ uvjeren je da se Bowie nije predavao, da je imao namjeru raditi dalje. Prisjetio se u dokumentarcu BBC-a da je nakon premijernih izvedbi mjuzikla zbog terapija Bowie bio prilično slab, no u pauzi je pristupio Van Hoveu i rekao mu: „Hajdemo početi raditi na nastavku, napraviti novi mjuzikl.“

Bolest je na kraju bila prejaka, rak jetre je smrtna presuda ako se ne otkrije u ranoj fazi, a čini se da je u slučaju Davida Bowiea bilo upravo tako. Podlegao je bolesti 10. siječnja 2016. dva dana nakon što je navršio 69 godina i objavio svoj posljednji album.