Hram mora, jer to u prijevodu znači »Altur mur«, izgradili su glazbom na svom četvrtom studijskom albumu članovi Mimika Orchestre prenijevši nam kroz osam pjesama svoju viziju Mediterana, viziju bogatu zvukovima i osjećajima.

U stvaranju albuma sudjelovao je dvadesetdvočlani orkestar predvođen svestranim glazbenikom Makom Murtićem, koji je autor glazbe koja je, po njemu, kao i cijeli album, vizija nepostojećeg mjesta na Mediteranu, mjesta gdje se isprepliću kulturna i osobna reinvencija. Iz pratećeg materijala saznajemo da je Mak Murtić »počeo istraživati ritmove i mediteranske jezike još prije tri godine kako bi pripremio ovaj album i s orkestrom krenuo na putovanje u davno izgubljenu dušu Mediterana«.

Stihovi na veljotskom jeziku

Tekstove je pisala Marta Kolega u sklopu kreativne suradnje s Makom, od začetaka istraživanja raznih stilova Mediterana i njegove kulturne isprepletenosti, do poezije ljubavi, smrti i egzistencije.

– Kreiranje tekstova za »Altur Mur« bilo je putovanje jadranskim otocima, atmosfera, način ponašanja, jezik, životni stil, pogledi na svijet. Skupila sam fraze koje imaju jak zvuk, neobičnu sliku, neobičnu ljepotu i uklopila sam ih da ispričaju priču o (izgubljenoj) duši, pojedincu koji pokušava pronaći svoj put u ovome svijetu, priču koja odjekuje Odiseju i nosi isti slani miris mora i kolebljiv osjećaj da ne znaš točno kamo ideš, otkriva Marta.

Alkemija žanrova

Konačan rezultat njihova truda te doprinosa okupljenih glazbenika je začudan i kompleksan album koji nije rađen za šire tržište, već je ponajprije bio poligon uživanja i istraživanja za sve koji su sudjelovali u njegovoj izradi. Tako su, primjerice, tekstovi najčešće pisani i otpjevani na izumrlom veljotskom jeziku s otoka Krka, a uz tu starinsku primorsku čakavicu čuje se, što je i logično, podosta talijanskog.

A kad je pak o glazbi riječ, tu se zaista duši dalo oduška pa je obuhvaćen cijeli Mediteran, od ovih naših kvarnerskih prostora, pa preko uvijek mističnog Orijenta, sve do vatrenog latino zvukovlja.

Sve te raznolike etno i folk forme često se susreću i isprepliću unutar jedne te iste pjesme koja, uz tu etnoraznolikost nudi i alkemiju raznih glazbenih žanrova pa svjedočimo i a cappella pjevanju, kao i harmonijama crkvenozborskog pjevanja, ne libi se Mimika Orchestera ni dodira s elektroničkom glazbom, nije im strano područje ni rock, a prevladavaju gudači i puhači »jazz-usmjerenja«, što pak znači da su improvizacije i kreativni iskoraci pravilo.

Tako, primjerice, uvodna »Tuota Nuester«, koja traje 11,49, počinje a cappella uvodom dojmljivog ženskog vokala, slijedi pripjevavanje pratećih vokala s očitim utjecajem religijskih napjeva i raznih folk nasljeđa, s nakon tri i pol minute čuju se bubnjevi te potom i elektronički zvukovi, pa jazzu usmjereni gudači…

Slično bogatstvo, raznovrsnost, kreativnost, inovativnost, kao i vrhunsko sviračko umijeće čuju se potom i u svim ostalim skladbama albuma koji traje više od 76 minuta i zaista je mali glazbeni oltar Mediterana.