Ako šira javnost nije znala tko je perspektivna mlada pjevačica Lu Jakelić, nakon njezine interpretacije Severine u vrlo gledanom showu Nove TV »Tvoje lice zvuči poznato«, sada svi znaju. Taj je nastup proteklog tjedna bio prvi na YouTube trendingu u Hrvatskoj. Video je u samo nekoliko dana pregledan više od 170 tisuća puta, a do izlaska ovog broja brojka pregleda prešla je 300 tisuća.

Na odličnu interpretaciju osvrnula se i sama Severina, koja joj je na Instagramu napisala: ‘’Dobrodošla u klub, mala velika Lu, sinoć je i meni zvonio telefon. Onda su mi poslali snimku… Neizmjerno sam sretna jer sam jedino gledala sjaj u tvojim očima, osmijeh na licu i sve, sve točno. Da ne dužim, bila si savršena. I jako slatka, jako. Mislim da sam se zaljubila.«

Foto: PRESS NOVA TV

Ovih dana Lu Jakelić objavila je novi spot za autorsku pjesmu »Jesmo li sami?«. Iako objavljen krajem prošle godine, njezin je debitantski album »Sve o čemu sam šutjela«, na top listi najprodavanijih izdanja do danas proveo čak 34 tjedna.

Najvjernija publika slušanjem ga je u momentu gurnula na prvo mjesto najslušanijeg albuma na digitalnim streaming servisima.

Pjesma »Jesmo li sami?« otvara album koji su kritičari okarakterizirali kao »zaokruženu glazbenu priču koja je nastala iz prijeke potrebe, a ne pukog komercijalnog umišljaja«, dok su Lu, koja sama piše i sklada svoje pjesme, prozvali »pop rock poetesom u tijelu dobre djevojke iz susjedstva«.

Godinu dana kasnije, ova pjesma zatvara ciklus albuma kao posljednji singl, uz kadrove scenarija iza kojeg stoje producent Rejhan Okanović i Lu. S pjevačicom kojoj je prvi album donio i nominaciju za Porin razgovarali smo nakon nastupa o kojem su svi pričali.

Komentari kolega

U showu »Tvoje lice zvuči poznato« gledatelje ste oduševili kao Severina, no pobjedu u toj emisiji niste odnijeli. Kako se nosite s ocjenama žirija? Mislite li da su uvijek pravedni?

– Ocjene mi ne utječu na dojam izvedbe ni osobne ni od kolega. Posebice zbog samosvjesnosti koliko sam vremena provela dajući se za neku ulogu, a tako i kolege za svoje. Više gledam na to kao na neki dojam drugačiji od mog, koji volim čuti u tom trenutku. Što se tiče pravde, ovo je show u kojem ne postoji unificirani parametar dobre imitacije, ovisi o različitosti pristupa.

Jeste li osim Severine, dobili komentar od još nekog glazbenika u kojeg ste se transformirali?

– Dosad su reagirali svi »naši«. Josipa je privatno komentirala moju osobnu glazbu, a Jacques, Severina i Jole objavili su svoje dojmove. Nasreću i na moj ponos, svi su bili oduševljeni i zadovoljni!

Dosad ste tumačili i žene i muškarce. Koja vam je od svih transformacija najdraža? Koja vam je bila najteža za interpretaciju?

– Jako mi se teško odlučiti za najdražu jer imam osjećaj da mi je svaka »sjela« na specifičan način, zbog čega sam od svake zadane osobe puno naučila. Primjerice, s Joletom sam se najviše naučila – samo opustiti na sceni. Najteže mi je interpretirati dosad bilo Jacquesa jer mu je zahtjevan performans – a i stas.

Foto: PRESS NOVA TV

Dvije ljubavi

Show se snima unaprijed. Gledate li sebe i svoje kolege nedjeljom navečer na malim ekranima?

– Čovjek bi pomislio da se neću stresirati nedjeljom misleći kako je sve ispalo, nego jednostavno pogledati sve idući dan u medijima. Ali da, gledam sa svojim prijateljima, uvijek mi osiguraju »navijačko« okruženje dok se ja pokrivam po glavi dekom sjedeći u fotelji.

Bavite se pjevanjem, glumom i plesom. Je li to tajna vašeg uspjeha u showu Nove TV? Koju biste od ove tri stvari kojima se bavite stavili na prvo mjesto?

– Pa svakako mislim da je to tajna uspjeha u industriji koja se sastoji od vještina koje uključuju ritam, javni nastup i prezentaciju. Koliko god sam svjesna dara koji sam dobila, svakim danom se uvjerim da je to posljednje na što se možeš i trebaš oslanjati. Svakodnevan rad i vježbanje su mi važni. Ples jako volim i zahvalna sam na plesačima iz showa, pokazali su mi i naučili me puno.

Radite i na radiju. Kako ste se našli u tom mediju? Razmišljate li i o televizijskoj karijeri?

– Glazba je moj poziv. Radio je moja struka; magistrirala sam komunikologiju i stručan sam radijsko-televizijski novinar. To je uz glazbu, druga ljubav. Jako volim taj medij i činjenicu da samo vokalom možeš prenijeti nekom mnogo – emocije, znanje, informacije, glazbu. Televizijsko voditeljsko iskustvo stekla sam u trećoj sezoni Voicea. To sam, onako, isprobala i vidjela da mogu.

A strana

Zašto ste baš odabrali komunikologiju na Odsjeku za komunikologiju Hrvatskih studija u Zagrebu i koliko vam naučeno pomaže u građenju glazbene karijere?

– Kao što sam navela u prethodnom pitanju o radijskom iskustvu, komunikacija je općenito »moj medij«. Komunikacija kroz glazbu, pisanje, razgovor, ples, radio. Ne mislim uopće da je studij nužan za uspjeh, čak ni da donosi znanje na pladnju. Ti si taj koji odabire učiti i istraživati. Meni je drago da sam puno naučila, ali više mi je drago fakultetsko iskustvo. To osvještavanje svijeta oko tebe kroz različitost ljudi, mentora, situacija, obaveza. U karijeri mi je svakako pomoglo znanje medijske retorike i pisanja.

Spomenuli ste »The Voice«, no gledatelji na malim ekranima prvi su vas put zamijetili u showu »A strana«. Kako je došlo do te suradnje?

– Svirala sam u Zagrebu na krasnoj manifestaciji Dvorišta na Gornjem gradu. Općenito sam te godine puno svirala po gradu. Te večeri na koncert su mi došle dvije producentice emisije. Završila sam svoj autorski set, one su me pozvale za svoj stol i pitale bih li željela sudjelovati u projektu. Naravno da mi se lice ozarilo, bila sam baš sretna što ću postati dio velike glazbene priče. Zahvalna sam na iskustvu u kojem sam osim nastupa, bila blizu našim najvećim glazbenim imenima i iz prve ruke slušala anegdote i savjete.

Foto: NIKOLA GRABOVAC

Suradnja s Gibonnijem

U »A strani« izveli ste brojne domaće antologijske pjesme. Na koju ste izvedbu posebno ponosni i zašto?

– Svi dan-danas pričaju o »Prozoru prema zalazu« i koliko god mi je to drago jer me puno ljudi tako upoznalo, meni je najdraža izvedba Gibonnijeve pjesme »Tija bi te zaboravit«. Njegov sam velik fan i atmosfera tog nastupa sa zborom i glazbenicima mi je nezaboravna.

Velika vam je želja raditi s Gibonnijem? Zašto?

– Osobno mi se najviše sviđa njegov autorski potpis i način na koji je spojio različitost na pozornici.

Odrasli ste u Đurđevcu, no zbog studija ste se preselili u Zagreb. Kako vam je tada bilo nositi se sa životom u veliku gradu? Što vam najviše nedostaje iz vašeg rodnog grada?

– Prvih sam nekoliko tjedana osjećala kao da ovdje ne pripadam. Sjećam se (sa smijehom) kako sam pitala stariju sestru zašto su sve djevojke odjednom tako visoke, što god to značilo. Stigla sam sama u stan i na fakultet, bez bliskih prijatelja. Lijepo mi je vidjeti iz današnje perspektive koliko sam se kao djevojče iz malog grada snašla i razvila u metropoli. Iz Đurđevca mi ponekad nedostaje priroda, obitelj i nećaci.

Savjeti mentorica

Pohađali ste školu Husar i Tomčić. Što ste tamo naučili? Koji je najbolji savjet koji ste dobili od Martine Tomčić i Ivane Husar?

– U školi sam naučila imati fokus na pozornici, osluškivati druge koji su sa mnom (što mi uvelike danas pomaže pri vođenju benda ili poštovanju prema ostalim glazbenicima). Oslobađala sam se kroz razne glumačke vježbe. Glumila sam, pjevala i plesala u nekoliko mjuzikl-produkcija u kazalištu Komedija. Ivana i Martina snažne su mentorice i dan-danas se podržavamo i surađujemo. Savjet koji mi uvijek upute jest da samo budem svoja, posebice jer me znaju iz krhkog razdoblja kad sam tek stigla u grad, s 19 godina.

Odmalena ste okruženi glazbom i pjevanjem. Koji je trenutak tijekom vašeg odrastanja bio presudan da postanete glazbenica?

– Glazba je oduvijek dio mene. Čak i kada je nisam bila u potpunosti svjesna, bilo mi je stalo do tog osjećaja koji u meni pobuđuje. Ne postoji, stoga, konkretan trenutak. S pozivom se, nekako, rađaš. Ipak, velika figura u tom razvitku jest moj stariji brat Jure, koji me naučio svirati instrumente i približio raznovrsnoj glazbi.

Foto: Press NOVA TV

Reset svijeta

Prošle godine objavili ste album »Sve o čemu sam šutjela«. Kako je prošao kod publike?

– To treba pitati publiku (smijeh). S obzirom na njihove javne komentare, privatne dojmove koje dobivam te prodaju albuma, jako sam sretna i ponosna. Nisam očekivala s prvim albumom dobiti nominaciju za Porin i puno kritičarskih recenzija. Ali sve je tu… Sad samo treba raditi dalje.

Nominaciju za nagradu Porin dobili ste u kategoriji za najboljeg novog izvođača. Koliko vam uopće znače takva priznanja?

– Znače mi, ali nisu mi ni pokretači ni zaustavljači. Bilo bi uvijek vrijedno dobiti primjerice Porin, ali važno možda kao mlad čovjek, autor, žena.

Ovu godinu svakako će obilježiti koronavirus. Kako se vi osobno nosite s »novim normalnim«? Mislite li da je korona nakratko zaustavila vaše glazbeno napredovanje?

– Kako komu. Ovisi koliko je tko odlučio raditi na sebi, ja mislim. Na cijelu situaciju gledam kao na reset svijeta. Ako ove godine u sebi ne prepoznaš rupe koje je potrebno ispuniti ljubavlju i razumijevanjem… Teško je, naravno. Čudno, drugačije, nepredvidivo. Treba se okrenuti još dublje svom pozivu ako iskreno djeluješ. Žao mi je što nisam mogla ići na dogovorenu turneju u regiji, ali sve se događa s razlogom. Bit će.

Fascinacija Mjesecom

Na čemu trenutačno radite?

– Najviše na sebi, a onda na drugom albumu.

Koliko vam je važan imidž, odnosno koliko vremena »gubite« na odijevanje i šminku?

– Više mi je važno kako se osjećam, jer ću onda to isijavati i na van. Volim biti njegovana, zdrava i smirena. Nisam fan teške šminke, a odijevanje mi se bazira na, kako bi moj prijatelj Mahir rekao, »yugo šiku« (smijeh).

Pročitala sam da vas kroz cijeli život prati Mjesec. Ako sam dobro primijetila, njegov simbol nalazi se u vašem imenu na Instagramu. Koja je vaša veza s Mjesecom?

– Oduvijek me inspirira i nikad me ne prestaje fascinirati. Onako metaforički, prolazi kroz faze i uvijek bude svjetlo u širini tame. Volim tako promatrati i nas ljude – promjenjive, utjecajne ako smo snažni i sjajne ako izdržimo tamu.