Tako je godina počela odličnim, ali tužnim i tamnim albumom “J.T” kojim se Steve Earle kroz obradu pjesama svog sina Justina Townesa Earla prisjetio svog u kolovozu prošle godine tragično preminulog sina. Potom je Adrian James Croce, sin sedamdesetih godina prošlog stoljeća preminulog američkog rock pjevača Jima Crocea, objavio sjajan album covera nazvan “By Request”, a evo nam sada proljeće donosi “Radio Astro”, debitantski album američke grupe Hearty Har, sastava kojeg su glavni članovi Shane i Tyler Fogerty, sinovi legendarnog Johna Fogertyja, alfe i omege nezaboravnog sastava Creedence Clearwater Revival.

Nešto novo

Na svu sreću, njegovi sinovi koji itekako znaju zasvirati s njim i bili su dio pratećeg mu banda na nekim turnejama, nisu odlučili oponašati svog tatu, već ponuditi nešto novo, ali ipak vezano uz zlatno doba rocka, vrijeme šezdesetih i sedamdesetih, doba kad je njihov ćale John drmao svjetskom rock scenom nezaboravnim hitovima kao što su bili “Suzie Q”, “Proud Mary”, “Who”l Stop the Rain?”, “Hey, Tonight”… Umjesto tog, na južnjačkom bluesu i country utjecaju izgrađenog izraza, Shane i Tyler opredijelili su se ponajprije za različite glazbene izraze umotane u psihodeliju, ponajviše soul, ali i blues, rhytm and blues, filmski western sound, utjecaj zvuka Orijenta, čak i britpopa. I što god odaberu, uvijek tome dodaju uočljive elemente psihodeličnog rocka drugog dijela šezdesetih pri čemu ne čine čestu grešku svojih prethodnika vezanu uz preduge skladbe u kojima se glazba znala izgubiti u maglama marihuane ili nekih drugih supstanci. Umjesto toga braća Fogerty stvaraju pjesme od 3-4 minute, u osnovi pitke, melodiozne i ritmične pa niti jednog trenutka nisu dosadni, a iako album namjerno djeluje starinski, u osnovi je itekako moderan i suvremen.

Psihodelične note

Cijeli album ponajbolje možda oslikava odlična “Waves of Ecstasy”, pjesma koja je istodobno ljubavna, erotska i puna dima marihuane koji je uz očigledan utjecaj maznog soula usmjerava k obalama psihodeličnih vizija. Ipak, u toj se pjesmi osjeća prevlast klavijatura i sintesajzera koja nije tako uočljiva u drugima koje su ponajprije određene zvukom gitara. Sjajno to potvrđuje “Calling You Out”, jedna od ponajboljih na albumu u kojoj se ravnopravno izmjenjuju soul i opori južnjački blues po čemu, uz vokale, braća najviše podsjećaju na Creedence. Odlična je i također uz soul vezana “Can’t Keep Waiting, idelana za one brže trenutke na soul plesnjacima šezdesetih i sedamdesetih, a tom plesnom okružju okrenute su i psihodeličnim bluesu više impregnirane “One for the Other” te odlična “Get Down”.

Filmske melodije

Posebnu pažnju braća Fogerty posvećuju spaghetti western zvuku koji vole od djetinjstva, a kao i njihovom ocu, dragi su im i filmovi, pa na ovom albumu od ukupno deset pjesama čak tri djeluju vrlo “filmski”. “Scream and Shout”, u kojoj im glasom pomaže tata John, obrađuje horor motive znane iz doba Creedencea u čuvenoj temi “Bad Moon Rising”. Jedini instrumental na albumu, tema “Canyon of the Banshees”, s gudačima, twang gitarama i ukupnim western ozračjem, ima na sebi ispisano ime Ennio Morricone, a završna “Boogie Man” govori o izmišljenom opasnom nadnaravnom liku tipičnom za holivudsku B-produkciju horor filmova.

Stilska raznovrsnost

Stilsku raznovrsnost braća Shane i Tyler Fogerty potvrđuju i u izvrsnoj uvodnoj “Radio Man ’56” koja se uz blage dodire klavijatura oslanja na garažni rock šezdesetih i ranih sedamdesetih, a dojam psihodelije nudi se posebno u vokalima koji su snimljeni tako da se membranama namjerno ometa glas Shanea Fogertyja što djeluje baš starinski. Slično se može reći i za zvuku Istoka okrenutu “Fare Thee Well”, a u “Don’t Go Looking For Me” očigledan je utjecaj britpopa, mada bi se moglo govoriti i o tragovima pristupa glazbi kakav je njegovao Tom Petty. Sve u svemu, Hearty Har napravili su vrlo kvalitetan debitantski album prepun kvalitetnog neopsihodeličnog pristupa različitim glazbenim pravcima.

Koncertno aktivni od 2012. godine
Uz braću Fogerty koji obojica sviraju gitare i pjevaju, sastav Hearty Har čine i Will Van Santen (bubnjevi), Marcus Högsta (bas) i Jesse Wilson (klavijature). Zanimljivo je da je grupa osnovana još 2012. godine, ali su se bavili isključivo koncertnim aktivnostima. Materijal za debitantski album gotov je bio još 2019. godine, a jedina novija pjesma je “Waves of Ecstasy”. Očigledno im je trebalo puno, ali kad su odlučili napraviti album – učinili su to kako treba