POST FESTUM

Rezime 67. izdanja Eurosonga održanog u liverpulskoj M&S Bank Areni

Ervin Pavleković

Foto: Reuters

Foto: Reuters

Teško je povjerovati da je baš Loreenina pjesma bila najbolja, i to uoči obilježavanja 50 godina pobjede Abbe



Po mnogočemu je ovo 67. izdanje Eurosonga koje se održalo od 9. do 13. svibnja bilo značajno. Prije svega po tome što se, nakon prošlogodišnje pobjede ukrajinskog benda Kalush Orchestra, zbog rata koji ne jenjava, natjecanje održalo u Ujedinjenom Kraljevstvu, točnije u liverpulskoj M&S Bank Areni. Britanci su ranije najavili da je zabava pod njihovim vodstvom zagarantirana, i bili su u pravu.


Za to se, naravno, pobrinula nacionalna medijska kuća BBC, koja je zaista osigurala zabavu na visokom produkcijskom nivou. U tom se smislu posebno ističe osvjetljenje koje je bilo zaista precizno, te uz svaku izvedbu i više nego sugestivno. Jednom riječju besprijekorno. A izvrsno je bilo i vođenje tog velikog glazbenog spektakla koji se, osim u Europi, gleda i diljem svijeta.


Ove je godine taj zahtjevan zadatak povjeren Aleshi Dixon, pjevačici i dugogodišnjoj članici žirija Britains Got Talent, glumici Hannah Waddingham, ukrajinskoj pjevačici i voditeljici Juliji Sanini, a u finalu im se pridružio i stari lisac Graham Norton, koji je imao i komentatorsku ulogu. Svoj su zadatak obavili vrlo profesionalno, odmjereno, s daškom stalnog humora, no ne onog usiljenog kakav je često prisutan u voditelja u njihovoj žarkoj želji da budu smiješni, već onog prirodnog. U tome je, dakako, bila najbolja Waddingham, koja, bez obzira na stalne pošalice i grimase, nije pribjegla karikaturalnosti.




A da je svemu tome tako, i da je uz produkciju i voditelje i sam šou glazbenog natjecanja bio dobar, svjedoče i brojke, jer ovo je najgledanije natjecanje u povijesti toga šoua.


Prema britanskom The Guardianu u trenutku vrhunca ovogodišnji je spektakl imao 11 milijuna gledatelja, a prosječna je gledanost uključila 9,9 milijuna gledatelja. EBU pak ocjenjuje da je Eurosong ove godine gledalo 160 milijuna gledatela, a prenosilo se u 37 zemalja koje su sudjelovale, kao i na YouTubeu i TikToku. U samome finalu uživo je 26 finalista pratila publika od 6.000 razdraganih ljudi koji su podizali atmosferu ne samo u liverpulskoj areni već i svima nama ispred malih ekrana.


Umoran Loreenin glas


Pobjedu ovogodišnjeg Eurosonga odnijela je moćna Švedska, odnosno njihova predstavnica Loreen, koja se predstavila pjesmom »Tattoo« futurističke i/ili postapokaliptične scenografije te istim takvim kostimom.


Pjesma, naime, malo baca na postapokaliptični ili pak trenutak iskonskoga, čak unekoliko podsjeća na koji Mad Max film. A sintagma moćna Švedska ističem intencionalno, jer Švedska po mnogočemu jest moćna kao zemlja, prije svega jer ulazi u NATO, što je posebno važno u kontekstu geopolitičkih igara i ovogodišnjeg Eurosonga, no moćna je i po lobiranju i po lavovski odrađenome PR-u, što i jest djelomično razlog zašto je osvojila ovogodišnje natjecanje.


Uz to, jako je moćna i skandinavska glazbena unija za koju su mnogi upućeni znali i znaju da će napraviti sve što može da njihova predstavnica odnese pobjedu. To je ona ista unija koja je 1999. godine ukrala pobjedu Hrvatskoj, pa su našu legendarnu predstavnicu Doris Dragović s pjesmom »Marija Magdalena« doslovce šutnuli na četvrto mjesto, tobože zbog matrice koja je sadržavala ranije snimljene pozadinske vokale. Jer te godine pobjeda bi zasigurno bila Hrvatska da nije bilo upravo te moćne unije.


Što se tiče same pobjedničke pjesme, Loreen ovom pjesmom nije donijela ništa novo, jer »Tattoo« podsjeća na njezine ranije uratke, između ostalog i »Euphoriu«, s kojom je potpuno zasluženo 2012. odnijela pobjedu. U moru zaista dobrih izvođača što ih svake godine nudi švedski izbor za pjesmu Eurovizije, Melodiefestivalen, teško je povjerovati da je baš Loreenina pjesma bila najbolja, i to godinu prije nego što se obilježava pedeset okruglih godina od pobjede švedske Abbe.


U svakom slučaju, iako njezina pjesma definitivno nije jednostavna za izvođenje, a pjevačica svakako ima izvođačku spremu i vokalni potencijal, to se ipak nije dogodilo s ovom pjesmom, pa se radilo o tek osrednjoj izvedbi. Glas je djelovao prilično umorno i istrošeno, a u dijelu refrena doimalo se kao previše vikanja. Uostalom, komentari ispod videa njezina nastupa iz finalne večeri sve kažu, a sama publika također je jasno rekla kome bi dala pobjedu – Finskoj.


Publika je tako nagradila Finsku s najviše bodova, dok je manje bodova dala Švedskoj. No, naravno, stručni je europski žiri također rekao svoje, na nezadovljstvo svekolike publike, pa se s pravom publika diljem Europe pita što će nam uopće stručni žiri, jer je publika ipak najbitnija. No upravo je stručni žiri još jedini mogući aspekt manipulacije EBU-a.


ŠČpublika uglas


Mnogi ili neki reći će da se ova Loreenina pjesma ne treba uspoređivati s njezinom također pobjedničkom pjesmom iz 2012. godine, no takva je konstatacija potpuno kriva. Stvar je vrlo jednostavna, pjesme se ne uspoređuju jedna s drugom, nego se uspoređuju s godinom pobjede i općenito stavljaju u kontekst eurovizijskog trenutka.


A »Euphoria« jest bila najbolja u tom eurovizijskom trenutku i glazbenom trenutku, dok »Tattoo« nije najbolja niti u ovome eurovizijskom trenutku, niti u ovom glazbenom trenutku. Možda je to subjektivan dojam, no koliko god slušao polufinalni nastup, i dalje ostaje impresija da se radi o osrednjoj vokalnoj izvedbi, onoj koja bi se itekako zamjerila predstavniku koje druge zemlje i onemogućila mu mjesto na potencijalnom tronu. No, ovo je ipak Švedska.


A naše predstavnike isti je stručni europski žiri postavio na zadnja mjesta, dok je publika ispravila tu nepravdu, pa smo po njihovim glasovima bili sedmi, ukupno trinaesti, čime je uspjeh Leta 3 na Eurosongu istovjetan onome Jacquesa Houdeka, koji je pjesmom »My Friend« osvojio isto mjesto 2017. godine u Kijevu. Što god mi naklapali vezano za nastup Leta 3, dijelili mišljenje ili ne, jedno je sigurno, njihov je cijeli koncept, i pjesma i nastup, bio i više nego aktualan, u skladu s eurovizijskim trenutkom, uz jasno poslanu političku poruku, a sam nastup izvrsno odrađen, što se moglo vidjeti i po skandiranju ŠČpublike uglas.


Eurosong gotovo uvijek implicitno šalje neku političku poruku, no Let 3 je poruku poslao možda više eksplicitno, što se, moguće, ne sviđa svima. U svakom slučaju, moguća je i varijanta prema kojoj bi Let 3 da je nastupao kao predstavnik koje druge zemlje, bolje prošao od žirija. Prilično je sigurno da nemamo što previše mozgati glede recepta koji bi možda bolje prošao na nekom od sljedećih Eurosonga, jer ova je pjesma bila pogodak, bez obzira na finalni plasman.


Na izvođačima i glazbenicima koji prijavljuju svoje pjesme za Doru je da se prihvate posla, da ga ozbiljno shvate ako želimo još bolje mjesto, i da nam daju nešto aktualno s jasnim konceptom, bilo to nešto ovog tipa ili kakva balada.