Unatoč alarmantnim okolnostima u gradu, subota je za Rijeku bila večer dobre glazbe: na nekoliko lokacija u gradu održani su koncerti koje se – nije smjelo propustiti. Od sevdaha do popularne glazbe i undergrounda, riječke pozornice – one velike, male, ali i improvizirane – svakom dijelu publike imale su štošta ponuditi.

Iskonski duh sevdaha

Pozornicu HKD-a zauzeo je sevdalijski velikan Damir Imamović, hvaljeni i međunarodno priznati glazbenik koji je nastupio u pratnji Žige Goloba na kontrabasu i Derye Türkana na kemencheu. Premijerni nastup u Rijeci koji je inicijalno planiran, kako Imamović ističe, u pandemijsko proljeće, napokon je održan, a od trenutka kada je virtuozni trio zauzeo pozornicu, pred riječkim auditorijem razasula se sva sila emocija svojstvenih iskonskom duhu sevdaha.

Žiga Golob, Damir Imamović i Derye Türkan

Popunjena sjedala svakako su pokazala da ovo doista jest bio koncert koji se nestrpljivo iščekivao, a doimalo se kako okupljeni tijekom cijelog trajanja s pozornošću i razumijevanjem upijaju jedinstvenu ljepotu sevdalinki.

No, riječka publika svakako je tijekom nastupa mogla doživjeti i više od same glazbe – naime, svaki glazbeni komad priča je za sebe, koja uz vrsnu interpretaciju Damira Imamovića govori o jednom vremenu, jednoj radosti i žalu, a moćan i ugodan glas vjerodostojno prenosi duh prijašnjih vremena, stapajući ga s modernim tendencijama sevdaha.

Zaljubljenici u sevdah uživali su u HKD-u

Imamoviću stoga svakako s pravom dodjeljuju prestižne naslove poput »kralja sevdaha« i »revolucionara žanra« jer osim originalnih načina ispreplitanja prošlog s budućim, cijeli trio svojim karizmatičnim nastupom gotovo kao da zaustavlja vrijeme – ostavljajući publiku bez daha i sa željom da otkrije i čuje još više.

Različiti žanrovi

Na drugom kraju grada, u Klubu mladih, nastupio je Sexymotherfuckers, zadarski sastav koji postoji više od deset godina, a ako nisu baš svima isprva poznati prema nazivu, ono prema čemu će ih mnogi znati, kultna je pjesma »Ajme meni, nije mi dobro« s albuma »Didonanu« iz 2010. godine.

Sexymotherfuckers

Neopterećenost, humor, maritimni štih – skup je motiva koji obilježavaju glazbu Sexymotherfuckersa, a riječku publiku veseli sastav animirao je uz pozitivnu energiju i glazbu prožetu specifičnim dalmatinskim prizvukom u kombinaciji s raznim glazbenim žanrovima – počevši od etna, hard rocka, bluesa, ali i otočkog rocka – koji stvara sasvim otkačen ugođaj.

Svi pjevaju… u Klubu mladih

U dupkom punom Palachu održan je jedinstven događaj »To the core« kojim je ujedinjen šarolik spektar underground žanrova čija je zajednička poveznica »core« izričaj. Obnovljena je i direktna linija između Splita i Rijeke, a ujedno su se mlađi i stariji akteri scene spojili u jednu jezgru.

Riječki Zenoth

Prvi je nastupio riječki Zenoth, hvaljeni četvorac koji kombinira elemente melodic death metala, groovea i corea, a svirali su presjek svojih šest godina stvaranja glazbe. Publiku su dobili već u prvih par minuta te je rijetko tko mogao odoljeti headbanganju uz njihove progresivne instrumentale, a u Palachu su stvorili mističnu i mračnu atmosferu.

Rođendanska svirka

Sljedeći je na kultnoj pozornici nastupio Stepped Out, splitski hardcore bend kojemu je ovo bio prvi nastup u Rijeci. U njihovom nastupu jasno se mogao iščitati utjecaj punk rocka što je razveselilo riječke punkere koji su pokrenuli odličan pogo u prvih par redova. Puni energije, pjevali su o socijalnim temama i borbama protiv diskriminacije, a najviše se istakla upravo njihova odlična komunikacija, kako međusobna, tako i s publikom.

Stepped Out

Splitski Essence u Palachu je proslavio 25. rođendan, a nastupom je donio svježinu i žestinu. Uživalo se uz njihove teške rifove i scream vokal, kao i nevjerojatno dobre bubnjarske dionice.

U Palachu je bila odlična atmosfera

Koncertnu večer zatvorio je Totem, mladi riječki tročlani bend u čijem se nastupu naziru utjecaji Pantere i sličnih groovy metal bendova.

Tek nekoliko minuta hoda dalje u River pubu je gostovao Donkey Hot, bend koji čine Vili Gobac na vokalu, Mihovil Burek na gitari, Hrvoje Dizdar na bubnjevima, Marijo Dujmić na klavijaturi i Doris Mihaljević na basu.

Donkey Hot

Premda je River te večeri bio poprilično prazan, pogotovo ako se usporedi s njihovim karaokama četvrtkom, Donkey Hot svakako je stvorio odličnu atmosferu. No, i sam mlađi Gobac se našalio kako mu uopće ne treba mikrofon. Osim autorskih stvari, svirali su i koju obradu, pa tako i »Nitko kao ja« Šarla Akrobate, a u njihov kvalitet uvjerili su se svi prisutni.

River je bio slabo posjećen