Mlada riječka pjevačica Medea iza sebe ima brojne uspjehe: ‘Ponosna sam na svoje autorske radove’

Ana Braškić

Foto: ANA BOLOBICCHIO

Foto: ANA BOLOBICCHIO

Nakon svake pjesme očekivanja publike rastu i trudimo se da svaka pjesma bude bolja od prethodne, da u svakoj pjesmi donesemo nešto novo, ali da se osjeti naš pečat i da u njenom stvaranju damo svoj maksimum. Pripremam puno lijepih suradnji i projekata za koje se nadam da ću moći pokazati publici što prije



Maturanticu riječke Klasične gimnazije Medeu Market-Sindik javnost je upoznala prija šest godina kada je sudjelovala u RTL-ovom talent showu »Zvjezdice« i žiri oduševila izvedbom pjesme »Wrecking ball«. Sljedeći uspjeh postigla je pjesmom »Dajte mi krila« kojom je pobijedila na Međunarodnom festivalu »Čarobna frula« u Zagrebu.


U listopadu prošle godine objavila je singl »Rođendan«, a trenutačno se priprema za upis na Muzičku akademiju u Zagrebu. Prije tri godine debitirala je na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku, a 2019. sudjelovanje na MIK-u donijelo joj je nagradu za najboljeg debitanta.


Novi singl


U listopadu ste objavili singl »Rođendan«. Jeste li zadovoljni kako je prošao u javnosti?


– Zadovoljna sam kako je pjesma prošla i kako prolazi. Jako mi je drago kad mi prijatelji javljaju da je čuju na radiju i da je slušaju na YouTubeu. Bitno mi je da se pjesma sluša mjesecima nakon što je izašla jer mi je to priznanje da smo moji suradnici i ja obavili dobar posao. Nakon svake pjesme očekivanja publike rastu i trudimo se da svaka pjesma bude bolja od prethodne, da u svakoj pjesmi donesemo nešto novo, ali da se osjeti naš pečat i da u njenom stvaranju damo svoj maksimum.


Što nam novo pripremate?




– Pripremam puno lijepih suradnji i projekata za koje se nadam da ću moći pokazati publici što prije, naravno ovisno o cijeloj situaciji, ali se svi nekako nadamo da će se situacija do sredine godine smiriti. U pripremi su i neki moji autorski radovi, na što sam posebno ponosna. Sve ćete saznati kada dođe vrijeme.


Ivo Popeskić


Vaš stalni suradnik je Ivan Popeskić. Kada je počela vaša suradnja? Što ste sve naučili radeći s njim?


– Naša suradnja započela je snimanjem dueta s Damirom Kedžom. Već tada sam vidjela da je Ivo veliki profesionalac i da je stvarno majstor svog zanata. Svaki singl snimam kod njega i stvarno ga ne bih mijenjala za nekog drugog aranžera. Kroz godine smo stekli nekakvo uzajamno povjerenje, već je on mene i stilski dosta upoznao tako da mu mogu u potpunosti prepustiti posao bez nekakvih mojih prijedloga i znam da će napraviti posao baš onako kako sam i sama htjela.


Za vašu promociju zadužena je zagrebačka agencija Hamar Media. Koliko vam je to pomoglo u razvoju pjevačke karijere?


– Kao i svakom izvođaču, osim dobre pjesme, potreban je dobar PR, odnosno netko tko će dati sve od sebe da vas promovira što je više moguće. Hamar Media mi je pomogla da pjesmu čuje širi krug ljudi, da se pjesma zavrti na radijima na kojima prije nije i naravno da kontinuirano održavamo moja pojavljivanja, što u novinama, radijima i ostalim mjestima za promociju izvođača.


medea

Foto: ANA BOLOBICCHIO


Velik uspjeh


Bili ste u pobjedničkom timu Damira Kedže na prošlogodišnjoj Dori. Je li vam žao što niste dobili priliku nastupiti na Eurosongu?


– Naravno. Kome ne bi bilo. Prije sam mogla samo maštati o toj pozornici i tom doživljaju, a onda ti se to zaista ostvari i dogodi se pandemija koja zaustavi cijeli svijet. Zvuči kao neka dobra filmska priča, ali nije. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo postigli toliki uspjeh i jako sam ponosna na cijeli tim jer smo napravili zaista izvanredan posao.


Biste li voljeli nastupiti s vlastitom pjesmom na nekoj od sljedećih Dora?


– Dora je jedna od mojih želja, kao i Eurosong. Voljela bih se predstaviti i toj publici nekad, pogotovo vlastitim radom, ali još se nije pojavila pjesma za koju mislim da je pravi pogodak za taj festival. Kada se dogodi ta pjesma, nadam se da ćete i mene moći gledati na Dorinoj pozornici.


Damir Kedžo


Prateći vokal na pjesmi »Divlji vjetre« nije vaša jedina suradnja s Kedžom, snimili ste i duet, pjesmu »Ne mogu iz dana u noć«. Kako je bilo raditi s njim?


– Pjesma »Ne mogu iz dana u noć« je jedna od mojih najdražih pjesama i ta suradnja mi je jako draga. Snimanja s njim su bila zabavna, ali sam i puno naučila od njega. Iskreno mi je drago što smo u budućnosti stvorili jedan prijateljski odnos i što se naša suradnja nastavila i na prošlogodišnjoj Dori.


S kim biste voljeli surađivati s hrvatske glazbene scene?


– Bitno mi je da s nekim »kliknem« da bih ušla u suradnju. Treba se odvojiti poslovno i privatno, ali mislim da ne bih mogla raditi s nekim tko mi ne odgovara stilski i karakterno. Ima jako puno mladih izvođača na hrvatskoj glazbenoj sceni s kojima bih voljela u budućnosti surađivati i neki moji stalni favoriti. Te informacije ću ostaviti za sebe da bude veće iznenađenje kada se najavi prva nova suradnja.


Mali avanturist


Pohađate dvije srednje škole – gimnaziju i riječku srednju glazbenu školu, vježbate pjevanje i klavir te se pripremate za upis u Muzičku akademiju u Zagrebu. Kako sve stižete?


– Tako funkcioniram od 2. razreda osnovne škole, tako da sam se do sad već navikla na takav način života gdje trčite od obaveze do obaveze. Teško je i naporno, ali kada znate za što se trudite i radite, onda vam sve to ipak ide lakše. Bitna je organizacija i podrška roditelja koju imam oduvijek.


Ako uspijete upisati Muzičku akademiju, bojite li se života u većem gradu? Kako će vam »pasti« razdvajanje od obitelji?


– Ne bojim se. Takva sam osoba da volim isprobavati nove stvari i u meni leži mali avanturist koji jedva čeka malo promijeniti okolinu. Neće mi biti lako u početku, sigurno, ali danas je sve tako razvijeno da i da odem u Ameriku, kući sam za 12, 13 sati. Bit ću u kontaktu s njima stalno, tako da se nadam da neće biti problema.


Zvjezdice

S 12 godina nastupili ste u RTL-ovom showu Zvjezdice. Što pamtite od tada? Koji je najbolji savjet koji ste dobili od tadašnjeg žirija?
– Od tada najviše pamtim trenutak prije izlaska na binu uoči prvog nastupa. Stojim ispred vrata koja se trebaju otvoriti da izađem na binu. Toliko me je bilo strah da sam samo htjela nekamo otrčati da ne moram izaći. U međuvremenu su se ta vrata otvorila i onog trenutka kada sam stala na tu pozornicu, strah je nestao. Tada je bilo u potpunosti jasno da je to nešto čime se želim baviti. Naravno, pamtim prijateljstva i poznanstva koja su ostala i do danas. Ne sjećam se konkretnog savjeta ili komentara, ali znam da sam pažljivo slušala dirigenta Zdravka Šljivca i sve njegove opaske i komplimente. Svi članovi žirija su mi ostali u dobrom sjećanju i nadam se nekom ponovnom susretu.