Kada mladu hrvatsku redateljicu Antonetu Alamat Kusijanović pitamo je li nam se učinilo da je, pozdravljajući publiku prije svjetske premijere njena filma »Murina« u Cannesu, pustila i nekoliko suza rekla nam je, uz šarmantan osmijeh, da je i nju to iznenadilo, da nije očekivala da će tako reagirati.

– Jako me dirnulo kad sam u publici vidjela veliki broj meni jako bliskih ljudi, filmske ekipe i kolega… svi su došli, i za mene je to bio jedan veliki poklon i trenutak kad sam se spontano raznježila – rekla je Antoneta.

Premijera, na kojoj je uz redateljicu bila i brojna filmska ekipa, uključujući i glavne glumce Graciju Filipović, Danicu Ćurčić i Leona Lučeva, održana je pred ispunjenom dvoranom, a film je (posve zasluženo) izazvao interes stranih medija i dobio jako dobre kritike.

»Murina« je obiteljska psihološka drama, čija se priča odvija tijekom četiri dana na jednom hrvatskom otoku, a film snimljen na Hvaru, Kornatima i Koločepu temelji se na redateljičinu višestruko nagrađivanom kratkom filmu »U plavetnilo«.

Majčinstvo i posao

Antoneta, koja živi između Dubrovnika, Zagreba i New Yorka, zauvijek će pamtiti 2021. godinu: osim što je njezin debitantski dugometražni film imao svjetsku premijeru na najznačajnijem i nautjecajnijem filmskom festivalu u svijetu u paralelnom programu 15 dana autora, što filmu jamči i dug međunarodni festivalski život, mlada Dubrovčanka je i u visokom stupnju trudnoće i samo što nije rodila.

– Snaći ćemo se nekako – kaže nam buduća mama o balansiranju majčinstva i života s tek rođenom bebom i mnogobrojna putovanja na svjetske festivale, koji će bez sumnje uslijediti nakon Cannesa, pa dodaje:

– Već sada osjećam da će me majčinstvo učiniti još fokusiranijom, organiziranijom i koordinranijom pa vjerujem da ću ja to, uz obiteljsku podršku, ali i podršku organizatora festivala, bez problema odrađivati.

Kako je došlo do toga da se u projekt kao producent uključi veliki Martin Scorsese, tj. njegova kompanija Sikelia Productions?

– Nakon premijere mog kratkog filma »U plavetnilo« na filmskom festivalu u Berlinu kontaktirali su me iz brazilske producentske kuće RT Features sa željom da surađuju sa mnom, zanimalo ih je kakvi su mi planovi za budućnost i kakve projekte pripremam. U trenutku kad su me kontaktirali nisam imala ni scenarij niti sam znala da ću raditi baš »Murinu«, imala sam tek pismo namjere koje se njima jako svidjelo i tako je sve započelo. Oni surađuju s Martinom Scorsesejem i njegovom kompanijom pa se tako i on uključio u projekt.

Zvuči tako jednostavno kad kažete »vidjeli su moj kratki film i ponudili mi suradnju, a onda se uključio i Martin Scorsese«…

– Tako se stvarno i dogodilo, ali naravno da je iza toga mnogo rada i truda. Kad imate dobar film onda vam se vrata sama otvaraju, morate možda imati i malo sreće. Poznanstva i veze su beskorisne ako nemate kvalitetan i dobar proizvod, u ovom slučaju film. Scenarij je nastajao godinu dana u vrijeme kad sam s kratkim filmom obilazila festivale širom svijeta, nakon toga sudjelovala na različitim radionicama i programima od Cannesa do Jerusalema i na tom je putu nastao scenarij i kasnije i film.

Priroda je lik za sebe

Čest je slučaj da filmaši svoje kratke filmove iskoriste kao temelj za dugometražne. Je li i vaša namjera od početka bila da od kratkog filma »U plavetnilo« napravite dugometražnu »Murinu«?

– Ne. O tome uopće nisam razmišljala kad sam pripremala i snimala »U plavetnilo«, jednostavno sam toliko uživala u snimanju tog kratkog filma, u čitavom tom kreativnom prostoru, prirodnom okolišu i svim tim likovima, da sam htjela reći mnogo više od onoga što je stalo u dvadesetak minuta.

Tek kad je kratki film postigao međunarodni uspjeh odlučila sam napisati »Murinu«.

U filmu se u nekoliko prizora spominje kornatska tragedija koja se dogodila 2007. godine i u kojoj je život izgubilo dvanaest vatrogasaca. Zašto vam je bilo važno da se taj tragičan doživljaj uklopi u priču?

– Ta me tragedija jako pogodila, ti mladi vatrogasci bili su mojih godina kad su otišli u smrt i sve to skupa me jako potreslo i uvuklo mi se pod kožu i u podsvijest pa je tako našlo mjesto i u scenariju.

Bilo mi je važno da taj događaj uklopim u priču, imala sam potrebu da to učinim, ali i oduvijek sam htjela snimati na Kornatima. Kao mlada djevojka ljeti bih mnogo vremena provodila na tim prelijepim otocima pa osjećam neku emotivnu povezanost s tom okolinom i s tim prostorom.

Priroda u obama mojim filmovima je lik za sebe koji nadopunjava i nagovještava emotivna stanja likova, ona predstavlja njihov kontrast.

Što se trenutno planira? Radite li na novim projektima?

– Ja uvijek nešto pišem. Trenutno razvijam scenarij za film koji bi se snimao u New Yorku, a priča je smještena u zajednicu hrvatske dijaspore i prati jednu ženu koja se nakon preljuba razvodi od muža i kakve to reakcije izaziva u širom obiteljskom krugu.