Četiri desetljeća Jurica Popović prisutan je na glazbenoj sceni. Osnivač je grupa Trotakt projekt i Gracia. Njegov nemirni duh nije pokleknuo pred pandemijom. Upravo suprotno. U ovim sumornim vremenima stvarao je nove glazbene kompozicije i podario nam nosač zvuka koji će vas oraspoložiti čim ga krenete slušati. U razgovoru za naš list otkrio nam je kako je nastao album »We Are One« kojeg potpisuje kao El Croata.

Prvo pitanje vezano je dakako za to kako su nastale skladbe za nosač zvuka naslovljen »We Are One«, koji je realiziran u vrijeme obilježeno COVID-19?

– Metoda je jednostavna, ali nije uvijek lako provediva. Potrebno je, kad si stjeran u kut, pronaći razloge, motiv i unutrašnju snagu kako bi se stvari okrenule u svačiju dobrobit, a time i sebi pomoći, naravno. Netko to ima urođeno, a netko dođe do toga radom na sebi. Mislim da je kod mene i jedno i drugo. El Croata je, kao i sve drugo što radim, zaogrnut plaštom ljubavi, one više ljubavi s težnjom prožimanja svih do kojih dopre. Na ovom tragu nastaje El Croata. To je još jedan moj alat za pretakanje težnji k ljudskoj radosti i sveobuhvatnom ljudskom razvoju, ne samo materijalnom. To ispunjava ove pjesme.

Skladbe su vrlo plesne i slušljive, a videouratci za pjesme sa spomenutog albuma vrlo su, rečeno modnim žargonom, »fashion«, zahvaljujući kreacijama vaše partnerice, renomirane hrvatske dizajnerice Matije Vuice. Što vas je inspiriralo za pjesme koje se nalaze na vašem najnovijem albumu?

– Istina, ovdje je naglašen ples kao osnovno sredstvo pokretanja već gore navedene ideje pjesama. Treba napomenuti da je ples i gibanje iskonska potreba čovjeka, što nam potvrđuju sve kulture svijeta i uopće ples nije banalna stvar. Mnoga plemena, za koja znaju na zapadu reći da su divljaci, još uvijek koriste ples u religijske i zdravstvene svrhe, kao sredstvo rasterećenja i svojevrsne katarze. Plesati se može bilo gdje, u stanu pogotovo. Plesom otresamo strahove i stresove, uostalom kao i smijehom. Lijepe stvari treba prihvaćati jer nam one podižu vibraciju, stoga mi je nekako bilo najprirodnije koristiti ono što već imam u kući. Ovaj cijeli album je tako zamišljen, kao spoj plesa i ljepote.

Kažite nam nešto više o svojim glazbenim suradnjama, recimo s producentom Mihaelom Blumom. Kako to funkcionira: putem e-maila, Skypea ili se, pak, ponekad družite i uživo?

– Sve što smo dosad radili, radili smo kod mene u studiju, osim ovoga albuma koji smo napravili na daljinu. Bazično iz Mihaelovog studija.
Predhodni album El Croata sam također dosta radio na daljinu s DJ-em Mattejem koji živi u Finskoj.

Dug tunel

S obzirom na činjenicu da se pandemija ponovo pojačava, kakva je situacija u pogledu nastupa? Pretpostavljam da čekate neka bolja vremena?

– Mislim da do daljnjega neće biti dobro s nastupima. Strpljenjem i unutrašnjom mirnoćom nekako ćemo ostati na nogama, ali s dosta primljenih udaraca. Nadam se da ćemo uspjeti zadržati vedar duh zbog drugih koji nas prate i promatraju.

Posljednjih godina nije jednostavno opstati u glazbenom svijetu. S kakvim se sve problemima vi susrećete?

– Odgovor na ovo pitanje komotno bi mogao biti elaborat, ali pokušat ću biti jezgrovit. Na kraju svakoga tunela nazire se svjetlo, samo što je ovaj tunel dosta dug. Radije bih rekao da me moj izbor izražavanja nego problemi pozicioniraju u glazbenom svijetu, ali to je moj izbor, jer sam to ja.

Na primjer, uobičajeni su obrasci pakiranja određene vrste tekstova u glazbeno ruho, a ja bježim od toga. Tako bi pjesma »Razapet« s albuma »Kozmičko dijete«, po tekstualnom sadržaju, trebala biti upakirana kao neka punk ili dark rock pjesma, a nije, već je u pop maniri. Moguće je da to ljude zbunjuje, ali mene veseli. Više puta sam ponovio da samo zaljubljenici u stvaranje glazbe mogu pronaći razloge za opstanak na ovome teritoriju uzdaha i suza.

Vi nikada ne mirujete. Na čemu trenutačno radite?

– Kako riječ »ne mirujem« ima veze s riječi »nemir«, eto razloga zašto dosta radim. Nemir je dobra pokretačka snaga koju se može stvaralački kanalizirati. S vremenom sam ovladao vještinama kako to pretočiti u pjesmu i pri tom sebe terapirati, tako da su mi nemiri u tome pomagači. Budući da je upravo izašao album »El Croata«, sljedeće je dovršavanje albuma »Iluzija« koji bi se trebao pojaviti do Nove godine.

Posebnost glazbe

Ove godine obilježavate 40 godina autorskoga rada. Kad biste mogli, što biste mijenjali na tom svom stvaralačkom putu?

– Budući da se glazbena kultura Zapada i našega podneblja razlikuju u mnogim segmentima, volio bih da sam se ranije pokušao posvetiti sjedinjavanju tih dviju različitosti.

Pri tome ne umanjujući vrijednosti ni jedne od njih. Očito da je za to potrebna zrelost i svjesnost koja je meni došla tek radom na pjesmi »Linđo«. Još bih volio da sam bio u mogućnosti surađivati s dobrim producentima jer bih se tada kreativnost brže razvijala. Od svih tih lutanja sam i profitirao jer sam se morao kroz njih sam obučavati. Danas mi to uvelike služi jer u ovim kriznim vremenima mogu raditi, a da ne ovisim o drugima.

Kao glazbenik, nalazite se u tržišnoj utakmici punoj neizvjesnosti. Kako se nosite s tim?

– Svi mi živimo u vremenu strahova, stresova i depresija, svatko na svoj način. Pritom je posebnost glazbe što ovisiš o vlastitoj kreativnosti koja bi se trebala poklopiti s uspjehom da bi mogao kupiti mir do iduće utakmice. Bez velike ljubavi prema glazbi ovo ne bih mogao raditi jer bih brzo sagorio. Ovdje više dolazi do izražaja intuitivno nego logično, zato se lakše nositi s neizvjesnošću ovoga posla. Sve su to ispiti koji me zapravo čine sretnim, pogotovo ako prihvatimo da je smisao života sam njegov svakodneni put. Pomoću glazbe želim i drugima uliti iskru vjere u same sebe, a time se i sam ohrabrujem.