Tužna vijest stigla je jučer iz Francuske – francuski glumac i producent Jean-Paul Belmondo preminuo je u svom domu u Parizu u dobi od 88 godina, rekao je njegov odvjetnik.

»Bio je vrlo slab u posljednje vrijeme. Ugasio se mirno«, rekao je Michel Godest za agenciju France presse.

Belmondo je glumio u osamdesetak filmova i ostavio iza sebe nezaboravne uloge. Bio je zvijezda francuskog novog vala, nakon što je očarao publiku i kritiku ulogom u filmu »Do posljednjeg daha« iz 1959. godine.

Scena iz filma “100.000 dolara na suncu”

Od sporta do glume

Jedan od najpoznatijih i najsvestranijih francuskih i europskih filmskih umjetnika, legendarni filmski i kazališni glumac, rođen je u u mjestu Neuilly-sur-Seine, 9. travnja 1933. godine.

Sin renomiranog kipara Paula Belmonda i slikarice Sarah Rainaud-Richard, za razliku od svojih roditelja, životni poziv nije odabrao u likovnoj umjetnosti. Više ga je zanimao sport te je u mladosti bio aktivni nogometaš i boksač.

No, jednom kada je otkrio glumu, to je bilo to. Međutim, nije sve išlo glatko. Na glumačku akademiju uspio se upisati tek iz trećeg pokušaja. I tijekom studija nije mu išlo glatko pa je tako jedan od njegovih profesora s fakulteta za njega rekao: »S tim licem huligana gospodin Belmondo nikad neće uspjeti«.

Koliko je samo bio u krivu… U sljedećih pola stoljeća nastupio je u mnogobrojnim uspješnim filmovima, brojnim blockbusterima i zaradio titulu jednog od najpoznatijih francuskih glumaca.

Belmondo i Jean Seberg u filmu »Do posljednjeg daha«

Komedija i akcija

Nakon studija na Conservatoire national supérieur d’art dramatique u Parizu počeo je raditi kao glumac u kazalištu, a od 1956. godine počeo je glumiti i na filmu. U prvim godinama karijere ostvario je uloge u filmovima renomiranih redatelja Claudea Chabrola i Vittoria De Sice, a slavu mu je donijela uloga u prvijencu novog vala »Do posljednjeg daha«, tada još slabije poznatog redatelja Jean-Luca Godarda.

Karizmatični glumac koji je često sam izvodio vratolomije u svojim filmovima, bez pomoći kaskadera, 1960-ih se okrenuo komercijalnim filmovima, većinom avanturističkim komedijama kao što su »Čovjek iz Rija« i »Čovjek iz Hong Konga«, što mu je donijelo izvanrednu svjetsku popularnost, uglavnom u neanglofonskim zemljama.

Zahvaljujući tome postao je jedan od najvećih junaka francuske komedije i akcijskih filmova. Također, nije napustio glumu u umjetnički relevantnijim djelima kao što je film »Ludi Pierrot«. Od kraja 1970-ih češće je glumio u akcijskim i kriminalističkim filmovima kao što su »Plaćenik« i »Profesionalac«.

U filmu »Policajac ili bandit«

Ljudi nisu glupi

Njegovu odluku da nastavi karijeru u komercijalnim filmovima mnogi su kritizirali, smatrajući da je time protratio svoj golemi glumački talent, no on se s time nije slagao.

– Kad je glumac uspješan, ljudi mu okrenu leđa i kažu da je odabrao lakši put, da nije želio riskirati i truditi se. No, kad bi bilo tako lako »puniti« kina, svijet filma bio bi puno »zdraviji« nego što jest. Mislim da ne bih toliko dugo ostao pod svjetlima reflektora da sam radio loše. Ljudi nisu toliko glupi, izjavio je jednom.

Tijekom 1990-ih godina uglavnom se posvetio kazalištu. Nakon sedmogodišnje pauze, zbog pretrpljenog moždanog udara, 2008. vratio se glumi ulogom u filmu »Čovjek i njegov pas« što je ujedno bio i posljednji film koji je snimio.

S Alainom Delonom u filmu »Borsalino«, ANSA/Collection Christophel