Humoristički pristup temi

Gledali smo zanimljivu američku televizijsku seriju “Tulsa King”

Marinko Krmpotić

Foto: Facebook

Foto: Facebook

Filmski veteran Sylvestar Stallone ostvario je dobru ulogu



Nakon pojave američke serije »Tulsa King« može se reći da je Sylvestar Stallone jedan od onih holivudskih veterana, koji svoje poodmakle godine nosi jako dobro.


Istina, nije on u nekima od posljednjih filmova ni blizu razini briljantnog Clinta Eastwooda, ali je bio daleko, daleko bolji od izgubljenog, smušenog i bolesnog Brucea Willisa.


Štoviše, u svojoj prvoj glavnoj ulozi u formatu TV serije ostvario je jednu od svojih ponajboljih uloga u posljednjih dvadesetak godina.




Uz njega zasluge za to svakako pripadaju i autoru serije, čuvenom Tayloru Sheridanu iza kojeg su svjetski uspješne serije »Yellowstone«, već peta sezona, te odlični prequeli toj franšizi, odlična vestern serija »1883« te aktualna »1923« koja upravo traje.


Seriju »Tulsa King« Sheridan je pisao s namjerom da glavnu ulogu ima baš Stalone. I sjajno je pogodio.


Stallone glumi 75-ogodišnjeg mafijaša Dwaynea Manfredija koji je posljednjih 25 godina, od 1997. do 2022., proveo u zatvoru zbog ubojstva.


Po izlasku prvi šok doživljava od svoje mafijaške ekipe koja mu kaže kako u New Yorku za njega više nema posla pa ga šalju u Tulsu nudeći mu sve ovlasti da u toj provinciji pokrene posao kakav god želi – droga, kocka, barovi…


On će posao i pokrenuti, ali uz puno muke i komičnih trenutaka jer je tijekom četvrt stoljeća njegova života u zatvoru svijet doživio tolike promjene da se on, blago rečeno, teško snalazi.


Primjerice, neshvatljivo mu je kako se više ne radi s gotovim novcem, već karticama. Još manje može razumjeti da u Tulsi postoji legalna trgovina koja prodaje marihuanu! Zabezeknut je kad pri pokušaju prelaska ulice na crveno iz semafora čuje mehanički glas koji mu naređuje da stane…


Ovakvih je primjera u nekoliko početnih epizoda puno, a nadograđeni su sjajnim duhovitim dijalozima između njega i mladih ljudi s kojima surađuje i koji žive u jednom njemu potpuno novom i pomalo neshvatljivom svijetu.


Foto: Facebook


Elementi komičnog


Ti elementi komičnog pojačani su i karikaturalnim izgledom samog Stallonea, a još više njegove njujorške mafijaške ekipe koja, naravno, govori engleski s jakim talijanskim naglaskom. Sve skupa u prve četiri epizode predstavlja očiglednu satiru na klasike kao što su »Kum«, »Nedodirljivi« ili »Goodfellas«.


U taj krug duhovitosti svakako ide i njegova početna ljubavna veza koju u Tulsi ostvari sa zrelom detektivkom Stacey Beale, koja nakon što je provela noć s njim naredno jutro u policijskoj postaji shvati da je spavala s bivšim robijašem i ubojicom! Ipak, njihova se veza nastavlja, a s obzirom na to čime se bave, logično je da dovodi i do zapleta koji moraju rezultirati sukobima.


Sigurno će biti veliki broj gledatelja koje će ovaj humoristički pristup temi oduševiti, ponajprije stoga jer je režiran odlično. No, valja reći da je priča duhovita samo do četvrte epizode, a sve što se događa u preostalih pet puno je ozbiljnije, mračnije i teže jer se temelji na motivima osvete, odnosno borbe za prevlast na tržištu narkotika.


Na svu sreću ta promjena stila izvedena je odlično, a u tome je veliku ulogu odigrao baš Stalone koji se polako iz karikaturalnog tipa pretvara u klasičnog mafijaša starog kova koji probleme rješava nasiljem da bi na kraju, što je pomalo i očekivano, sve skupa završilo u jednom light noir tonu, jer je Manfredija ipak sustigla ruka pravde pa iznova, nakon tek nekoliko mjeseci slobode, opet mora u zatvor.


Kako će se s robije izvući vidjet ćemo već ove godine jer je Paramount+ najavio snimanje druge sezone ove simpatične štorije koja ne pršti vrhunskom kvalitetom, ali je dovoljno zanimljiva, pitka (devet epizoda, svaka od 36 do maksimalno 50 minuta) i napeta da se prati sa zanimanjem.


Najbolji dio serije svakako je gluma pri čemu se na trenutke zaista osjeti kako ekipa oko legendarnog Stallonea uživa ne samo u glumačkoj međuigri s čuvenim holivudskim veteranom, već i poigravanju s elementima humora i klasičnog gansterskog filma.


Posebno se to odnosi na odličnu ulogu mladog crnog glumca Jaya Willa koji glumi Tysona Mitchella, mladog vozača taksija koji postaje prvi član Manfredi sindikata i čiji su dijalozi sa veteranskim kapo mafijašem iznimno uspješni i duhoviti, baš kao i slični elementi komike koje je u svoj lik ugradio Martin Starr koji je u seriji Lawrence »Bodhi« Geigerman, vlasnik legalne trgovine marihuanom.


Ženski dio ekipe također se uklopio u nadahnute, a opet ležerne izvedbe pri čemu je najobimniji posao kao agentice Stacy Beale, u koju se Dwight zaljubi, odradila Andrea Savage, a još je bolja od nje u svojim kratkim pojavljivanjima Dana Delany koja glumi Margaret Devereaux, vlasnicu ranča.


Svakako treba spomenuti i sjajnu minjaturu simpatične narkomanke Grace, koju je odlično odigrala McKenna Quigley Harrington. Naravno, dobre su uloge odradili i negativci od kojih je najdojmljiviji Ritchie Coster kao Caolan Waltrip, suludi vođa bikerske bande s kojom se Manfredi bori za prevlast na tržištu.


Uspješna suradnja

Tulsa King trebala se zvati Kansas City i prvotni je plan bio da bude snimana u tom gradu. No, na kraju je sve zbog manjih troškova prebačeno u Oklahomu gdje je u Tulsi i Oklahoma Cityiju snimljen i najveći dio serije.


Sheridan je seriju osmislio u doba lockdowna COVID-19 pandemije i od prvog je trenutka na umu za lik Dwaynea Manfredija imao Stalonea, kojeg nije predugo trebalo nagovarati. Za oboje je, očigledno, suradnja bila itekako uspješna.