gitaristički virtuoz

Vlatko Stefanovski svira na Ljetnoj: “Nekad smo gutali ploče i koncerte, danas smo navučeni na toksične medije”

Robert Šimonović

Foto Sebastian GOVORČIN

Foto Sebastian GOVORČIN

Teško je starog psa naučiti novim trikovima, ali trudim se svakodnevno vježbati i napredovati. Ne samo u tehničkom smislu sviranja gitare, već i u obrazovanju i u spiritualnom rastu, koji je značajan ako želiš nešto dobro, vrijedno i točno napraviti



Gitaristički virtuoz, genij na gitari, makedonski instumentalist, glazbeni wunderkind… Asocijacije su to koje se poput munje pojave u sivim moždanim stanicama onda kada spomenemo njegovo ime. Iako je odavno prestao biti »čudo od djeteta«, jer radi se o afirmiranom i duboko isprofiliranom glazbeniku koji je na sceni prisutan više od 40 godina, dijete u njemu još uvijek sa znatiželjom otkriva gitaru i čudi se ljepoti koju ona stvara u suradnji s njegovim prstima. Vlatko Stefanovski, koji strast i ljubav nastoji pretočiti u nevjerojatne melodije i nesvakidašnje ritmove, nastupit će 4. kolovoza na Ljetnoj pozornici u Opatiji.


Makedonski kantautor i bivši gitarist grupe Leb i sol, predstavit će se publici s albumom »Mother tounge« i nekim od hitova bivšeg benda. Iako je nastupao u raznim formacijama, od orkestara, benda, trija… u Opatiji će imati solo nastup, koji karakterizira vrlo uspješna pozadinska karijera. Naime, Stefanovski je svirao u klubovima i na stadionima diljem svijeta, od SAD-a, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Grčke, Bugarske, pa sve do zemalja bivše Jugoslavije i drugdje.


Poznat je po kombinaciji etno jazza, rock, jazz fusion i blues glazbe, skladanju filmske, kazališne, baletne i druge glazbe, a surađivao je s brojnim renomiranim svjetskim glazbenicima, među kojima su Manu Katche, Pino Paladino, Toni Levin, Allan Holdsworth, John McLaughlin,Tommy Emmanuel, Stochelo Rosenberg, Jan Akkerman, regionalni Miroslav Tadić i Teodosij Spasov. Nastupao je i sa značajnim svjetskim orkestrima kao što su Londonski simfonijski orkestar, filharmonijom Monte Carla ili bečkim Tonkunstler orkestrom.




Dakle, radi se o glazbenom velikanu svjetskoga glasa, dobitniku najviše državne nagrade Makedonije za životno djelo u kulturi i umjetnosti »11. oktobar« te vlasniku počasnog doktorata za umjetnost glasovitog Sveučilišta sv. Kirila i Metodija iz Skoplja. Imali smo čast razgovarati s Vlatkom Stefanovskim, a što kaže u povodu svog nastupa u Opatiji, trenutnom i budućem radu, davno minulim prošlim vremenima, saznajte u nastavku.


Značaj Opatije


U utorak, 4. kolovoza nastupate na Ljetnoj pozornici u Opatiji. S kakvim repertoarom ćete se predstaviti publici, što možemo očekivati od koncerta?


– Već duže vrijeme držim solo koncerte, a ne sjećam se da sam takav nastup imao u Opatiji. Prije nekoliko godina je izašao i moj solo akustični album »Mother tongue«. Ovo će biti odlična prilika da podsjetim publiku što sam to radio, i što još uvijek pokušavam raditi. Solo koncerti su odlična mogućnost za koncentraciju, meditaciju i improvizaciju… I za mene i za publiku.


Sviđa li vam se Opatija, Rijeka, Kvarner? Jeste li stekli kakav dojam o ljudima na ovim prostorima?


– Naravno, kome se taj kraj ne bi svidio. Već godinama posjećujem i Rijeku i Opatiju, i sva mala mjesta okolo. Opatija je značajna za početak moje karijere i vezana je za prve velike uspjehe moje grupe Leb i sol. Nedavno sam s trijom nastupao i na Kastav Blues Festivalu. Tijekom mojih putovanja i nastupa, srećem i upoznajem puno ljudi. S nekima postanemo i prijatelji, suradnici…


Kako je na vas utjecala cijela ova situacija oko koronavirusa? Kako ste provodili dane za vrijeme karantene? Nedostaju li vam live nastupi, kontakt s publikom?


– Uh, ovo je situacija u kojoj mi teško radi i racio i intuicija. Ne mogu konzultirati ni vlastito iskustvo… Ovo je novo i nepredvidljivo… Lockdown mi nije teško pao, jer sam radio u studiju i snimao, i snimio novi album. Znači, trudio sam se da budem kreativan i konstruktivan u ovim teškim vremenima. Veoma sam zadovoljan rezultatima… Album će se zvati »Taftalidze shuffle«.


Ispred vremena


Mnogima je prva asocijacija na spomen Vlatka Stefanovskog grupa Leb i sol. Smeta li vam takvo što, pogotovo kada znamo koliko ste toga vrijednog napravili samostalnim radom?


– Taman posla, Leb i sol je grupa na koju sam veoma ponosan. Bili smo dosta ispred svog vremena, i svorili izvanvremenske stvari…


Treba li glazbenik vašeg kalibra i dalje vježbati sviranje? Koliko dnevno vremena provodite svirajući gitaru? Možete li nakon svih ovih godina još uvijek nešto novo naučiti?


– Teško je starog psa naučiti novim trikovima – to je između ostalog i jedan stih s novog albuma, ali trudim se svakodnevno vježbati i napredovati. Ne samo u tehničkom smislu sviranja gitare, već i u obrazovanju i u spiritualnom rastu, koji je značajan ako želiš nešto dobro, vrijedno i točno napraviti.


Umorite li se kada od silnih svirki, nastupa, ljudi? Odakle crpite inspiraciju, motivaciju i energiju za to što radite? Ukratko, što vam daje snagu da se i dalje bavite glazbom?


– Sad sam se umorio od odmora i od nesviranja. Pa u proteklih pet mjeseci sam imao samo dva nastupa. Jedan pred kamerama i jedan pred publikom. Ali to je izvan moje moći… Tako je, kako je.


Nastupali ste u raznim formacijama, od orkestara, bendova, tria, solo nastupa… Također, svirate različitu glazbu – rock, jazz, fusion, blues, etno, i sve to u raznim kombinacijama i aranžmanima. Pišete i glazbu za filmove, kazališne, baletne predstave… Možete li ipak izdvojiti jednu kombinaciju koja Vam je najdraža?


– Najdraža kombinacija mi je kada držim gitaru u rukama i kada postoji netko tko će me slušati. Ne biram previše. Jedini kriterij je kvaliteta projekta, muzike i kompetentnost suradnika…


Živi i zdravi


Kada razmišljam o dobu vaše mladosti, uvijek si na neki način zamišljam idealiziranu sliku perioda u kojem ljudi puno više vremena provode zajedno, druže se, razumiju, vjeruju međusobno, negdje daleko od virtualne stvarnosti… Kao da su se mladi ljudi puno više bavili glazbom, kao da je bilo više koncerata, akcije, događanja… Mladi su doista htjeli promijeniti svijet oko sebe, zagovarali promjene, kritizirali establishment… Je li današnji moderni način života i ubrzan tempo življenja srozao kvalitetu glazbe? Kako moderna tehnologija utječe na glazbu? Jesu li ljudi zaista postali pasivni, neosjetljivi, hladni, glazbeno neuki? Koliko ljudi uopće razumije Vaš glazbeni izričaj?


– Uh, previše pitanja u jednom pitanju… Svijet se promijenio i mi možemo i ne moramo prihvatiti sve promijene. Evo Dylan je napravio sjajan novi album i došao na prvo mjesto Bilboardove top liste… Prvi put u karijeri! Ima još uvijek dobre muzike, ali je problem što je muzika samo aplikacija pored nečeg drugog što radimo. Ranije je to, bar za mene, bila najvažnija stvar na svijetu. Gutali smo ploče, vinile, koncerte… Sad smo se svi navukli na toksične medije koji nas redovno bombardiraju informacijama. Htjeli smo informatičko društvo, evo vam ga, izvolite, i sad se hranite informacijama umjesto finim umjetnostima.


U vašem zadnjem intervjuu za Novi list prije otprilike godinu dana, otkrili ste da pripremate autobiografiju i da biste voljeli snimiti album za djecu. Jeste li što od toga ostvarili?


– Da, pišem memoare i imam oko tridesetak poglavlja do sada… Vjerujem da će i to doći na red. Album za djecu mi je želja i vjerujem da ću ga sastaviti jednog lijepog dana.


Imate li planova za budućnost? Hoćete li još negdje nastupati ovog ljeta osim u Opatiji?


– Ljudi planiraju, a Bog im se smije… Trebao bih imati i druge koncerte po lijepom plavom Jadranu… Split, Šibenik, Dubrovnik, Makarska, Brijuni… Ali budimo živi i zdravi, pa ćemo vidjeti.