Na ljetnoj pozornici zagrebačkog kina Tuškanac, prije koji dana odigrao se »San filmske noći«. Naša istinska glazbena diva Gabi Novak pričala je o filmu, o filmskoj glazbi, o svom životu koji se često s filmom doticao, da bi dakako i zapjevala uz pratnju svog sina Matije Dedića.

Bio je to jedan od onih nasušno nam potrebnih koncerata, pogotovo u ovo čudno doba od pandemija, potresa i kojekakvih nevolja.
Bio je to i koncert koji potvrđuje koliko s pravom Gabi Novak uživa u ovoj, kako kaže, svojoj trećoj dobi. A samo dan prije našeg susreta proslavila je rođendan.

Foto: Darko JELINEK

Ljudska dobrota

Da li da vas prvo pitam kako ste, ili da vam prvo čestitam rođendan!?

– Kad bi mu čestitali rođendan moj Arsen bi rekao: »Hvala, nema na čemu.« A kad bi mu kazali da se dobro drži za svoje godine, on bi rekao: »Držim se, držim, ali za gelender«. Haha. Tako sam i ja na rođendan govorila.

Ali, moram reći da sjajno izgledate.

– Hvala vam. I kad niste javna osoba nekako mislim da se trebate malo urediti i kad vas najgore brige muče i ne znate gdje vam je glava.

U pravu ste, važno je to.

– Vrlo važno. Meni je uvijek mama to govorila i uvijek sam gledala da dobro izgledam, da je čista glava, uredna frizura… Svaka žena, da joj je na znam kako, morala bi držati do sebe i kad je teško.

Ne mora svatko odmah ući u tvoje brige, ne mora lice sve odmah odavati. O brigama možeš govoriti ako hoćeš, ili ne govoriti ako nećeš, ali da na prvi pogled vidiš sve nevolje za to uistinu mora postojati neko drastično opravdanje.

Drago mi je što to govorite, jer danas je došlo ‘moderno’ da ljudi odmah jedni drugima ulaze u intimu.

– Na žalost živimo u nekom vremenu u kojem se svi postavljamo obrambeno, jer smo povrijeđeni, i teško nam je, i muči nas situacija u kojoj živimo, ta neizvjesnosti. Pogotovo ljudi koji su doživjeli onaj užasan potres u Zagrebu.

O tome skoro nitko ne govori, što me užasno boli. A to je tako važno: urediti grad, pomoći ljudima koji nemaju sredstava, da vidiš da postoji briga. Ljudi žive u studentskom domu, na jesen će morati van ako redovno krene nastava.

Gdje će ti ljudi!? Na žalost, moram reći, mala je briga. Sve je stavljeno u drugi plan, ne znam zašto. Jesen i zima su za čas ovdje. Mi smo imali dogovor u kući da svatko, koliko može, vrati stan u onaj pristojan kutak.

Pa smo jedni drugima pomagali, dijelili informacije, udružili se, jer kad bi ovisili od državi i gradu ne bi se pomogla s mrtve točke. Sve se svelo samo na obećanja.

Gabi Novak na Ljetnoj pozornici Tuškanac, lijevo Matija Dedić (multimedijalni program pod nazivom “Gabi Novak: san filmske noći”)/Foto: Darko JELINEK

Zanimljivo je da svi ljudi pogođeni potresom kažu da su u nevolji otkrili susjede, neku dobrotu ljudsku.

– U kuću u kojoj smo živjeli Arsen i ja 45 godina, u kojoj živim i živjet ću do kraja, imamo međusobno tako divan odnos. Ali, to je mali objekt. Shvatljivo mi je i da se ljudi u velikim neboderima cijeli život ne prepoznaju, ne zapamte.

Volim tu sigurnost, kad vidim da je susjed ugasio svjetlo i da je sve u redu. Čak je i taj potres otvorio neke mogućnosti da dođemo jedni do drugih. To je vrlo važno, to ću podcrtat ako mogu, jer je to tako lijepo.

U vrijeme ludila našeg, neizvjesnosti, to vraća povjerenje kojeg smo u jednom trenu izgubili jedni u druge. Nedaća je otvorila i neke lijepe puteve, pokazala da ipak imamo vremena za nekog drugog i da postoji još netko osim nas samih.

Jednostavnija vremena

Nismo mogli ne spomenuti potres, koronu, a opet iza vas je sjajna karijera, bogata. Pamtite li uistinu samo sretne dana, onako kako ste i pjevali?

– Moram reći da pamtim. Divan je tekst, davno napisan baš kao i pjesma, ali ima ona duboku poruku pogotovo u ovakvim vremenima. Sentiment vraća u neke vremena koja su bila jednostavnija, ljudi su bili otvoreniji jedni prema drugima, drugačije se živjelo.

Nije bilo toga ‘mnoštva’, imali smo vremena za divan druženja, za stvaranje, razmišljanje što će se napisati, što od glazbe slušati. Ali, imamo mi divne mlade ljude, božanstvene, koji tako divno nalaze izlaz iz ovoga svega.

Pokrenuli su, recimo, on line suradnju. To je jedna pokret. Ti mladi ljudi su talentirani, duhoviti, u nedaćama nalaze uvijek humor, zezaju se i na svoj račun baš kao što je radio Arsen u svim svojim razdobljima.

Iza nas stoji jedna dobra i čvrsta generacija, oni koji su puno ranije, ranije nego mi u tom dobu, otkrili neke talente i vrednote. Zato ne volim razgovore koji počinju s »ah ti mladi«.

Arsen i ja smo bili ljudi koji u uživali upravo u tome da pomognemo mladima. Svako novo mlado uspješno lice me veseli, slikari, dizajneri, arhitekti… Hvala bogu da ih imamo i nemojmo ih tjerati vani. Dajmo im mogućnost da ovdje rade.

Uz taj mladi svijet ste i vi otvorili novo poglavlje karijere, života. Čini se da je Matija samo trebao odškrinuti vrata i vi ste prihvatili suradnju s njim, s mladima.

– Arsen i ja smo sjajno surađivali, dopunjavali. Bio mi je uzor već kad smo se upoznali 1959. godine. U tim susretima, razgovorima, druženjima shvatila sam odmah da je to osoba s kojom se trebam i dalje družiti.

I tako smo se družili kroz čitav život. Arsen je pomalo s godinama bio spreman sve više sam raditi, najslađe mu je bilo da ima svoje mini koncerte u kojima se može zafrkavati, čitati poeziju, pjevati uz gitaru.

I to su bili sjajni koncerti.

Nekako smo se prirodno odvojili, ali ne u mišljenju i stavu. A ja sam još uvijek imala neku potrebu koju je Matija prepoznao. Po povratku iz Graza sa studija upravo mi je Matija otvorio mogućnost da se pomaknem iz tog nekog šlagerizma, i na tome sam mu beskrajno zahvalna.

Znajući da sam pjevala jazz, da sam bila sklona toj vrsti glazbe, rekao mi je: »Ajmo napraviti ekipu, pa tatinim stvarima dati neko novo vrijeme.«

I vani se tako radi. Gino Paoli, veliki kantautor, inače vjenčani kum Arsena i mene, i on se bavio novim nadolazećim talijanskim autorima koji su genijalni. Sretna sam da su i naši mladi dobili slobodu da progovore svojim jezikom, da kažu što ih tišti.

Mi smo vječno bili negdje izolirani i stvarali lijepu glazbu. Sad su se mladi buntovnici otvorili i u nas, nadahnuti velikom slobodom i to je fantastično. Sloboda da se usudiš kazati istinu!

Arsen je možda prvi izašao iz te izoliranosti u slobodu.

20.09.2014., Šibenik – Koncert Arsena, Gabi i Matije Dedić, povodom blagdana sv. Mihovila održan koncert na tvrđavi sv. Mihovila/ Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Pa ga je znalo i skupo koštati.

– E da, itekako ga je znalo koštati. Bilo je otpora, ali se usudio išao dalje, nije odustajao. Kao da je otvorio put mladima da i oni progovore. A sad ja kroz suradnju s mladim ljudima živim svoju novu mladost, što se tiče stvaranja glazbe.

Nisam se promijenila kao pjevačica, ali oni su meni otvorile još neke mogućnosti da se emotivno otvorim, da progovorim na jedan drugi način a istim glasom i stilom.

Ti mladi ljudi imaju skoro isto mišljenje kao i ja, ali ja ga nisam mogla ostvariti, prezentirati bez njih. Uzeli smo jedno do drugih ono najbolje, i dali jedni drugima ono najbolje što imamo.

Ista krvna slika

Kada se popnete na pozornicu s Matijom, kao nekad s Arsenom, da li se gubi taj odnos majka – sin, supruga-suprug? Svi ste isti, jednaki zar ne?

– Isti, isti! Matija i ja, ti naši mini koncerti, to je ista krvna slika. Znam točno što će on, on zna što ću ja i kad dođe do te divne igre zajedništva to je najljepši osjećaj.

Publika to prepoznaje, na nju prelazi i ona uzvrati ogromnim odobravanjem. Osjeti publika kako mogu progovoriti, ispoljiti svoju ideju. Prošla sam i Big band, revijske orkestre, sve sam prošla, ali sam sada, u ovom trećem dobu, do te mjere sazrjela da sam sretna što imam takvog sina koji mi je omogućio jedan produžetak, jedno postojanje glazbenika.

Lijepo ste jednom prilikom rekli kako je taj minimalizam pjevački predivan. Naravno, ako ga znaš odraditi kako treba.

– E da, ali treba doći do njega. I zato smatram da je zadnjih 10, 15 godina možda najljepši dio mog djelovanja. Sada sam došla na nešto što sam vjerojatno stalno željela, ali nisam mogla do toga doći.

Zato sam sretna. A što je najdivnije, kad je Arsen čuo prve predloške, rekao je: »To je stvarno divno. To si stvarno ti. Ti su uvijek morala biti intimna pjevačica.« Ja sam to što sam sada.

Divno je, zapravo, kako smo se Arsen i ja odvojili u suradnji na najbolji mogući način.

Zapravo ste došli na isto, ostvarili svoj intimni svijet na najbolji mogući način, a i Matija rekao bih lijepo, glazbeno, stari.

– I što ćete od toga ljepše!