CANNES – Pobjednike 76. filmskog festivala u Cannesu saznat ćemo večeras, u subotu, a dok pišemo ovaj tekst nema izrazitog favorita za Zlatnu palmu. Predviđanje pobjednika ionako je uzaludan posao, jer se mišljenje žirija vrlo često razlikuje od onog kritičara i medija, a među dosad prikazanim naslovima (18 od ukupno 21 filma u konkurenciji) nekoliko se svojom kvalitetom nametnulo kao potencijalni pobjednici.

Nekonvencionalni prikaz nacističkog genocida u drami »The Zone of Interest« britanskog filmaša Jonathana Glazera (»Seksi zvijer«, »Ispod kože«) možda je i prvi favorit za Zlatnu palmu. Adaptacija istoimena romana Martina Amisa (koji je u 73. godini preminuo dan nakon kanske premijere filma) nezamislivo je jezovit pogled na pakao Auschwitza preko ograda raskošnih kuća s uređenim vrtovima izgrađenih tik do koncentracijskog logora. U njima žive nacistički časnici koji sastanče o najefektnijim načinima za masovna istrebljena logoraša, njihove supruge održavaju čajanke i raspravljaju o posljednjim modnim trendovima, dok se njihova djeca veselo igraju u rajskim vrtovima.

Zlatni zubi igračke

Služeći se horor trikom »najstrašnije je čudovište koje ne vidimo« kamera niti jednog trenutka ne ulazi u logor smrti, nezamislivo zlo dozirano je rijetkim kadrovima visokih dimnjaka na obzoru iz kojih dvadeset i četiri sata dnevno suklja tamni dim. Snimljen na njemačkom jeziku, Glazerov je film najgora noćna mora, stilistički hladna, emocionalno moćna i psihološki razarajuća »banalizacija« istinskog zla, do kostiju uznemirujuća tapiserija nezamislovog pakla ljudske patnje i najgoreg civilizacijskog ponora. Prizori djece koja se igraju sa zlatnim zubima iščupanim iz usta ubijenih logoraša, židovske sluškinje koje ispiru krv s čizama nacističkih časnika, temeljito pranje djece nakon kupanja u obližnjoj rijeci u koju se ulijevaju »otpadni materijali« iz logora… prizori su koji se teško zaboravljaju.

Kaurismakijev(sk)a razglednica

Slavni turski filmaš Nuri Bilge Ceylan uvijek je favorit za festivalske nagrade pa je to slučaj i s njegovim posljednim filmom »O suhim travama«. Ispisana njegovim prepoznatljivim autorskim rukopisom ruralnih slika anatolijskih pejsaža, melankoličnih ljudskih lica, poetskih »fotografskih« kadrova i dugih dijaloških prizora, drama ostavlja snažan i upečatljiv dojam, podsjećajući na klasična karakterna literarna djela.

Čehovljevska iskra s primjesama Nabokove »Lolite« zapali se kad srednjoškolskog učitelja u turskoj provinciji zavijenoj snijegom jedna od učenica optuži za zlostavljanje i nedolično ponašanje. Iako sporog ritma i meditativna, Ceylonova drama i pored trajanja od gotovo dvjesto minuta ne gubi svoj(e) fokus(e), a esejistički portret ljudske prirode, problematiziranje etičke ispravnosti, intimno i osobno promišljanje stvarnosti i kritika (turskog) društvenog i političkog sistema gleda se poput komornog dramskog trilera. Poput Ceylana i kultni finski redatelj Aki Kaurismaki podsjetio nas je zašto je omiljen među filmofilima i kritikom još jednim svojim autorski prepoznatljivim art-house uratkom »Pali listovi«, koji se nameće kao jedan od favorita za nagrade. Priča o slučajnom susretu dvoje usamljenih ljudi koji traže životnu ljubav nepogrešivo je kaurismakijevska filmska razglednica unikatnog redateljskog pristupa, retro vizualne poetike, »rock’n’roll« kostimogradfije i deadpan humora, smještena u svijet radničke klase i proleterskih »gubitnika«, za koje navijamo i s kojima tugujemo i smijemo se. Svoj je standardni autorski i artistički svijet redatelj ovaj put dodatno začinio jednostavnom romansom, toplim humorom i posvetom nizu svojih filmskih idola kao što su Jarmusch, Bresson, Visconti, Chaplin, Godard itd., ali isto tako i otvorenom kritikom Putina iz vijesti koje čujemo iz radija u kuhinji glavne junakinje filma. Kaurismakijeva autorska filozofija još se jednom, manje-više, pokazala kao uspješna formula.

Vrlo dobar dojam ostavio je i psihološki triler »Anatomija pada« francuske filmašice Justine Triet o spisateljici optuženoj za ubojstvo supruga koji bi se također mogao ugurati među nagrađene, a posljednja dva dana festivala u utrku za Zlatnu palmu kreću i Wim Wenders (»Perfect Days«), Catherine Breillat (»L’été dernier«), Alice Rohrwacher (»La chimera«) i Ken Loach (»The Old Oak«).