Velikan

Uz odlazak Petera Bogdanovicha: Filmski modernist koji je volio filmsku povijest

Davor Mandić

Peter Bogdanovich / Foto Reuters

Peter Bogdanovich / Foto Reuters

Bogdanovichev opus zanimljiv je spoj dviju dominantnih struja: moćnih drama, kojima je osvajao kritiku, i zanimljivih komedija i dramedija, kojima je osvajao i širu publiku



Umro je Peter Bogdanovich, američki redatelj srpskih korijena, poznati izdanak Novog Hollywooda, američkog filmskog modernizma 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, koji je umnogočemu (re)kreirao i holivudsku povijest.


Bogdanovich je umro u 83. godini, ostavivši iza sebe izniman opus kao redatelj, producent, scenarist, pa i glumac, ali i kao veliki znalac filma općenito, koji je svoj filmski put započeo kao filmski kritičar, nakon što je kao mladić znao fanatično gledati goleme količine filmova.


Bogdanovichev opus zanimljiv je spoj dviju dominantnih struja: moćnih drama, kojima je osvajao kritiku, i zanimljivih komedija i dramedija, kojima je osvajao i širu publiku.





Ozbiljne poglede na sebe je ipak svrnuo sjajnim i po mnogočemu anticipatorskim kriminalističkim trilerom »Targets«, iz 1968. godine, u kojem je spojio dvije narativne linije: mladića koji, u sada već tipično američkom smrtonosnom pohodu, ubija ljude, i ostarjelog glumca horror-filmova, kojeg gotovo kao samog sebe tumači Boris Karloff u svojoj posljednjoj ulozi.


Osim što će se mnogi kasniji redatelji naslanjati na pulp-estetiku nasilja u ovom filmu, potentnom se jednako tako čini i ne uvijek jasna granica između stvarnosti i fikcije, u kojoj redatelj uspješno koristi neki stvarnoživotni segment svoga glumca, usložnjavajući ujedno i recepciju same role i filma u kojoj se ona odvija.


Crno-bijela posveta


»The Last Picture Show«, crno-bijelo remek-djelo i posveta starim holivudskim majstorima, pokazao je Hollywoodu da se »Targets« nije omaknuo ovom redatelju, koji će za ovaj film osvojiti više nagrada i pregršt oskarovskih nominacija.



»The Last Picture Show« je film o odrastanju, prijateljstvu, seksualnosti, a svome je autoru donio i kritički i materijalni uspjeh.


Mnogi će film pamtiti upravo po tinjajućoj seksualnosti i dobro isprofiliranim likovima, u centru s dvojicom najboljih prijatelja, koje portretiraju Timothy Bottoms i Jeff Bridges. No tu je i mlada Cybill Shepherd, u koju će se Peter zaljubiti i zbog koje će se rastati od svoje supruge i suradnice Polly Pratt.


»What’s Up, Doc?« iz 1972. prva je od mnogih komedija koje će Bogdanovich snimiti. U maniri rom-koma, ali i klasične screwball-komedije Bogdanovich je snimio svjež i veseo film s Barbrom Streisand i Ryanom O’Nealom, koji je, i opet, cijenila i publika i kritika.



Uspješan niz nastavlja se i dramedijom »Paper Moon«, u kojem opet glumi Ryan O’Neal, ali i njegova kći, Tatum O’Neal, koja će za ovu ulogu osvojiti Oscara za najbolju sporednu glumicu, čime je s 10 godina postala i ostala najmlađa osvajačica te nagrade.


Uslijedit će u osnovi lošiji period u Bogdanovichevu životu i radu. Prvo će snimiti nekoliko filmova koji će loše proći i kod publike i kod kritike, s malim povratkom u filmovima »Saint Jack« (1979.) i »They All Laughed« (1981.), no onda će ga zadesiti tragedija koja će zauvijek (d)označiti njegov život.


Mladu glumicu i Playboyev model Dorothy Stratten, koju je izabrao za ulogu u »They All Laughed« i s kojom će imati aferu, ubit će njezin ljubomorni muž, nakon čega će presuditi i sebi. Bogdanovich je u raznim tumačenjima doživio i ozbiljne optužbe kao dio mačo-kulture holivudske filmske industrije, pogubne za mlade žene koje se u njoj pokušavaju pozicionirati.


Svemu tome nije pomogla njegova kasnija afera s polusestrom Dorothy Stratten, Louise Stratten, koja je imala 20 godina kada se vjenčala s 30 godina starijim Bogdanovichem 1988. godine.


Maestralni povratak


Kao redatelj Bogdanovich se maestralno vratio filmom »Mask« 1985. godine, u kojem je pokazao da pjevačica Cher može odlično glumiti, a da on znade ispričati potentnu filmsku priču, baziranu na stvarnim likovima i događajima, o prevladavanju životnih prepreka, koje za neke dolaze u obliku bolovanja od rijetke bolesti koja u svojoj vidljivoj manifestaciji dovodi do teške deformiranosti lica, no i do rane smrti.


Potresan i topao film donio je Cher nagradu u Cannesu za najbolju glumicu.


The movie “Mask”, directed by Peter Bogdanovich. Seen here from left, Cher (as Florence ‘Rusty’ Dennis) and Eric Stoltz (as Roy L. ‘Rocky’ Dennis). Initial theatrical limited release March 8, 1985. Screen capture. Copyright © 1985 Universal City Studios, Inc. Credit: © 1985 Universal Studios / Courtesy: Pyxurz.


Financijske poteškoće pratile su Bogdanovicha dobar dio 80-ih i 90-ih godina, no on je i dalje neumorno snimao filmove, ali i podučavao i pisao o filmu, snimivši i u suvremeno doba, 2014. godine, zanimljivu komediju »She’s Funny That Way«.


Zanimljivost u vezi s ovim filmom ne završava samo na njegovu sadržaju, nego i na činjenici da u njemu glumi tad već odavno bivša Bogdanovicheva ljubav Cybill Shepherd, a da ga je napisao zajedno s Louise Stratten vjerojatno negdje netom prije raspada njihova braka.


Govoriti srpski


Peter Bogdanovich je uvijek rado govorio o svome srpskom porijeklu. Njegov otac je, naime, bio Borislav Bogdanović, srpski slikar i pijanist, koji je zajedno sa svojom suprugom Hermom, austrijskom Židovkom, 1939. godine došao u Ameriku.


Peter, rođen u Americi, u jednom je intervjuu, koji je dao na solidnom srpskom jeziku, rekao da je moguće da je začet u Srbiji.