TORONTO – »Ovim filmom sam, na neki način, vratio mamu i tatu«, izjavio je slavni holivudski redatelj nakon svjetske premijere filma »The Fabelmans« na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu i dodao: »A istovremeno me je zbližio s mojim sestrama više nego što sam ikad mislio da je moguće. Zbog toga je vrijedilo snimiti ovaj film.« Spielbergov posljednji film u Torontu je doživio ovacije publike i uglavnom pozitivne kritike, a riječ je o poluautobiografskoj drami o mladiću Samu Fabelmanu koji od malih nogu otkriva strast i veliku ljubav prema filmu. U isto vrijeme film je i redateljeva sentimentalna posveta vlastitom djetinjstvu, obiteljskom odrastanju i braku njegovih roditelja u kojoj ne bježi i od mračnih trenutaka koji su ga oblikovali (i) kao filmaša.

«O ovom sam filmu, i ovoj priči, jako dugo razmišljao, ali nisam znao kad će doći na red«, izjavio je Spielberg nakon premijere filma u kojem naslovne uloge tumače Seth Rogen, Gabriel LaBelle, Judd Hirsch te Michelle Williams i Paul Dano u ulogama redateljevih roditelja, dok gostujući nastup ima i legendarni David Lynch kao jedan od filmaša koji su nadahnjivali Spielberga, te dodao: »Inače ovo nije najava moje mirovine niti moj labuđi pjev, ne vjerujte u te glasine.«

Poluautobiografska forma

Zvuči nevjerojatno, no ovo je prvi Spielbergov film u pola stoljeća dugoj karijeri koji se prikazuje na filmskom festivalu u Torontu. »Jako mi je drago što smo upravo tu u Torontu imali svjetsku premijeru filma, i super je što ga možemo gledati bez podnaslova kako je to uobičajeno na međunarodnim festivalima«, kazao je legendarni američki filmaš kojemu već predviđaju nominacije za Oscara za »The Fabelmans«, pa nastavio o izazovima snimanja jedne ovako intimne i osobne priče: »Iskreno, bilo je ovo vrlo zastrašujuće iskustvo kroz koje je u nekim trenucima bilo jako teško proći. Ovo je moja priča čije likove poznajem čitav svoj život i mislio sam da će proces biti mnogo lakši, ali pokazalo se da nisam bio u pravu. I korona nas je usporila, i kako nismo znali što nam donosi budućnost, sve češće sam se pitao što želim ostaviti iza sebe i što želim reći o svojoj obitelji, mojim roditeljima i mojim sestrama. Pokazalo se da je ovo bilo vrlo izazovno iskustvo jer sam kroz poluautobiografsku formu želio rekreirati najvažnije dijelove mog života u korelaciji s mojim roditeljima koji više nisu među živima. Osjećao sam veliku odgovornost prema svojoj obitelji, ovo nije samo još jedan film u mojoj karijeri. Kao što glumci znaju, i ostatak filmske ekipe, bilo je to vrlo emocionalno putovanje za mene i jako zahtjevan proces.«

Umjetničko odrastanje

U svojem osobnom i intimnom putovanju Spielberg nije mogao zaobići i svoje umjetničko i kreativno odrastanje te prve 8-milimetarske filmove koje je snimio kao dječak. »Bio mi je pravi užitak rekreirati te moje rane filmove, kao klinac snimio sam puno filmova na 8-milimetarskoj traci«, prisjetio se holivudski filmaš svojih prvih koraka u svijet filma i samih početaka velike karijere koja će u mnogočemu oblikovati Hollywood kakav danas poznajemo pa nastavio: »Bilo je to poprilično jedinstveno u to vrijeme, niste baš mogli vidjeti mnogo ljudi koji bi nešto snimali s 8-milimetarskom kamerom.

Bio je to i fizički napor, struganje emulzije s filma pa lijepljenje trake. Nedostaje mi to. Ja sam valjda bio posljednji redatelj u Hollywoodu koji je snimao na filmskoj traci i montirao kako se to nekada radilo. Digitalna tehnologija ima svojih prednosti, svi je danas koristimo i to je u redu – ali nedostaje mi miris celuloida i montiranje filmske vrpce kada bih često i posjekao prste. To su ti mali zanatski trenuci s kojima sam odrastao i koje pamtim s nostalgijom.«