BERLIN – Gledanje filmova online na malom ekranu osobnog računala svakako nije najsretnije rješenje za ocjenjivanje kvalitete jednog festivalskog programa. Dodatno je nezadovoljstvo činjenica da medijska platforma Berlinskog filmskog festivala nema niti opciju strimanja na smart televizore, koji možda nisu kinoplatna ali ipak imaju znatno veće ekrane od laptopa.

Ipak, i u takvim ne baš idealnim okolnostima konzumacije globalnih autorskih filmskih uradaka zadovoljstvo je reći da se filmski program prva tri dana 71. Berlinalea, što bizarno ali činjenično znači da se ovogodišnji 5-dnevni festival već bliži svom svršetku, pokazao vrlo solidnim ponudivši zanimljive, intrigantne i odvažne filmove koji analiziraju, tematiziraju i dramatiziraju neke od najaktualnijih globalnih fenomena i pojava secirajući njihovu političku, društvenu, humanističku pozadinu što je oduvijek i bio forte Berlinskog filmskog festivala i po čemu je prepoznatljiv u trolistu s kanskim i venecijanskim konkurentima.

Mračne distopijske priče

Istovremeno, niz autora predstavilo je filmove koji nastavljaju tematizirati tradicionalne, klasične, primordijalne pripovjedačke teme ljubavi, obitelji, osvete, opsesije vlastitim bivstvovanjem, identitetom, egzistencijalističkim filozofskim razmišljanjima kroz različite zanatske i tipske redateljske i autorske formate. U programima Panorama i Berlinale Special vidjeli smo nekoliko vrlo zanimljivih žanrovskih ostvarenja, koja promišljaju moguću budućnost svijeta kroz mračne distopijske priče smještene u postapokaliptične obrasce u kojima su humanost, ljudska prava, slobodu i individualnost zamijenili autoritarizam, kontrola i represija uz esktremne transformacije ne samo društva već i organsko-biološkog okruženja kao simbiotičke posljedice istovremeno koristeći žanrovske formate za seciranje nekih drugih esencijalnih tema.

Tako je poetska, ali mračna kanadska akcijska futuristička drama »Night Raiders«, koju potpisuje Danis Goulet, smještena u postapokaliptičnoj Sjevernoj Americi u kojoj su djeca vlasništo države koja ih prisilnom obukom pretvara u poslušne režimske vojnike zapravo parabola kojom autor preispituje problematičnu kanadsku prošlost koju je obilježila (i) duhovna, kulturna i fizička kolonizacija autohtonih sjevernoameričkih stanovnika.

Žanrovska ostvarenja

Među žanrovskim ostvarenjima ističe se i hongkonško-kineska koprodukcija »Limbo«, ovaj put riječ je o punokrvnom akcijskom krimiću i nasilnoj policijskoj drami o lovu na serijskog silovatelja, sadista i ubojicu u mračnim, prljavim i vlažnim slamovima klaustrofobičnog, otuđenog i bučnog azijskog grada kao kontrast uobičajenoj slici bogatog, modernog i blještećeg megalopolisa s najspektakularnijim skylineom u svijetu. Hongkonški majstor akcije Soi Cheang svojom brutalnom noirovskom pričom i hladnom estetikom u predivnom sugestivnom monokromatskom formatu priziva u sjećanje akcijske drame Johna Wooa i Johnnija Toa, a ovaj sjajan žanrovski film zasigurno će imati dug festivalski život i završiti na godišnjim listama najboljih akcijskih ostvarenja.

Od naslova u konkurenciji u prvoj polovici festivala ne naziru se presnažno favoriti za nagrade, iako se neki naslovi svojom kvalitetom izdvajaju. Među njima je i 66-minutna korejska hermetična crno-bijela drama »Uvod« (Introduction) koju potpisuje Hong Sangsoo, spartanski režiran filozofski esej o životu, ljubavi, i hladne poetske ljepote te fragmentirane naracije u kojoj nije baš uvijek jasno je li riječ o stvarnosti, snovima ili fantaziji. Film koji nije za svakoga, ali i film koji će prigrliti ljubitelje nepatvorene sedme umjetnosti i organskog autorskog izričaja te film koji bi ovogodišnji žiri mogao nagraditi.

Mađarski filmovi

Dobre je kritike (s pravom) zaslužio i mađarski film »Prirodno svjetlo« (Natural Light) režiji Denesa Nagyja, o nacističkoj mađarskoj jedinici koja 1943. godine patrolira šumovitim ruralnim ukrajinskim prostorima. To je još jedan od recentnih istočnoeuropkih filmova koji se bave traumatskim Drugim svjetskim ratom.

Prvijenac mađarskog filmaša ipak nije samo ratni film i isječak iz povijesti o 100.000 mađarskih vojnika koji su se na strani Reicha borili u Sovjetskom savezu već, iako distanciran ipak moćan, ambivalentan pogled u ponor ljudske duše i moralnu trulež potenciran hiperrealističnom estetikom, sirovom režijom, bezizražajnim licima vojnika i prljavom, odbojnom nelagodnom atmosferom.

I drugi mađarski film u konkurenciji neobična naslova »Šuma – vidim te svuda« (Forest – I see you everywhere) u režiji Bencea Fliegaufa ostavio je solidan dojam, a riječ je o ultra jeftinom omnibusu od sedam minijatura u kojima profesionalni glumci i naturščici u formatu kazališne narativne arhitekture diskutiraju o »životu«: ljubavi, odnosima, patnjama, gubicima, nadanjima. Do nagrada i publike će teško, ali film koji u svojoj zanatskoj jednostavnosti i antropološkoj filozofiji ima neku magnetsku privlačnost.

Postapokaliptični SF

Njemačko-švicarski postapokaliptični distopijski SF na engleskom jeziku »Tides« bavi se pak ekološkim posljedicama ektremnog iskorištavanja prirodnih resursa, klimatskih posljedica i »pandemijom« što je rezultiralo globalnom katastrofom, nemogućnošću razmnožavanja i potragom za novim životom na drugim planetima. Solidno ostvarenje i zanatski atraktivan film bi se mizanscenom, vizualnom poetikom i temama mogao etiketirati kao hibrid »Pobješnjelog Maxa«, »Vodenog svijeta« i »Djecom čovječanstva«.