Zahvaljujući novinarskom zadatku, na Pantovčaku, posve u susjedstvu prebivališta hrvatskih Predsjednika i Predsjednica, ukazao nam se jučer maršal Tito, a da nam je tajming bio mrvu sretniji, ukazao bi se s njim i nadbiskup Stepinac!

Tako to hoće kad se mora na sam finiš skoro tri tjedna dugog snimanja igranog filma »The Conversation« ili »Razgovor«, koji govori o jedinome susretu koji su imali jugoslavenski maršal Tito i zagrebački nadbiskup Stepinac.

Taj je susret odlučio filmovati Dominik Sedlar, koji potpisuje scenarij i režiju, dok se njegov otac Jakov Sedlar u ovom slučaju pojavljuje »samo« kao producent. Tita glumi Casper Phillipson, čovjek koji i te kako ima iskustva s igranjem velikih povijesnih ličnosti s obzirom na to da je onomad bio filmski John F. Kennedy u filmu »Jackie«.

Sudeći po viđenom s ništa manje predanosti nije Phillipson prionuo ni liku maršala Tita. Nadbiskupa Stepinca glumi Dylan Turner, kojeg neki znaju iz filma »Mamma Mia!«. Glumi se na engleskom jeziku, jer je namjera autora da ga vidi ne samo hrvatska nego i svjetska publika.

Osim u Hrvatskoj, premijere će biti organizirane u SAD-u, Australiji, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji, Švedskoj i još nekoliko drugih zemalja svijeta, kad to epidemiologija dozvoli. Ključnim se ipak činilo pitati Dominika Sedlara zašto ova tema, zašto Tito i Stepinac te njihov susret koji se dogodio 4. lipnja 1945. godine u Zagrebu!?

Je li to tema vrijedne filmovanja!?

– Zašto ne. To su ljudi koji su obilježili povijest ne samo Hrvatske nego i cijele regije. Oba su kontroverzna, svatko na svoj način, a sam je taj susret bio zanimljiv zbog svega što je Tito tražio od Stepinca.

Pokušao sam pokazati i jednog i drugog onako kako ja to vidim, da se vide i pozitivne i kontroverzne stvari, da se vidi sve vezano za njih što je mene osobno zanimalo, kad sam ih počeo istraživati onako k’o ljude.

Nitko, možda, dosad nije radio tu temu, ali je ona zanimljiva jer su Tito i Stepinac bili zanimljivi ljudi koji su, na neki način, imali i dosta toga zajedničkog. Obojica su prošla dva svjetska rata, bili su ljudi koje je njihova prošlost obilježila ne vrlo težak način.

Tu su i neke nepoznate stvari o Stepincu, recimo kako je bio zaručen, kako je poslao pismo toj curi koju je vidio, ali je nije nikad upoznao. To mi je fascinantno, to kako je odlučio ostaviti taj svoj život i zarediti se.

Što je bio njegov motiv da promijeni svoje životne želje nitko ne zna, ali i dio je filma jer me to jako zanimalo – pojašnjava Dominik Sedlar.

Dokumenata i zapisa o tom susretu Tita i Stepinca na kojem je Tito ponajprije tražio od Stepinca da se Crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana, i nema mnogo.

Je li stoga bilo teško raditi scenarij filma dug sat i pol? Sedlar na to veli kako je pokušao povijesno istražiti tko su Tito i Stepinac bili do 1945. godine, od trenutka kad su se vidjeli jedan jedini put.

– Uvijek gledam filmski i karakterno što je kod njih zanimljivo, koje su im želje u tom trenutku, frustracije, emocije, da se svatko tko pogleda film može s njima poistovijetiti na onaj ili ovaj način – kaže Sedlar.

Za pretpostaviti je, međutim, da će javnost, čim vidi temu filma baš kao i to da autorstvo potpisuje jedan Sedlar, zaključiti kako nas čeka uradak u kojem je Tito negativac, a Stepinac pozitivac.

– Ne. Mogu ljudi to možda pretpostaviti zato što moj tata ima, ajmo to tako reći, tu reputaciju neke desne opcije, ali ovo je moj osobni pogled na te ljude. Nisam namjerno htio da je Tito prikazan kao netko tko je ultimativno negativan, što on, mislim, u tom trenutku 45. godine u perspektivi ljudi i nije bio.

On je netko tko je oslobodio Hrvatsku od fašizma i u tom je trenutku bio heroj, mistična figura jer ljudi nisu puno o njemu znali. Nije u tom trenutku bio ono što je možda kasnije ljudima predstavljao.

Možda će netko očekivati da je u filmu Tito negativac, a Stepinac anđeo, ali ja nisam htio tako napraviti film. Ovo je isključivo moj pogled i nije to, kako to ljudi možda misle, moj tata. Nije to on, to sam više ja – ističe Dominik Sedlar.

Glavne glumce nije redatelj tražio dugo. Kako veli, s Casperom je radio i ranije, zna ga, odličan je glumac i gušt mu je s njim bilo opet raditi. Dylana je iznjedrio proces audicija. Obojica su, kaže Sedlar, studiozno pristupili radu na ulozi, istraživali puno, postavili puno pitanja, a Casper je iščitao i Titovu biografiju.

– Kad radite s glumcima s engleskog govornog područja, to su ljudi koji jako ozbiljno shvaćaju svoj posao i jako studiozno pristupe tome do posljednjeg detalja – kaže Sedlar. Casper Phillipson je tako posve izvježbao specifičan način rukovanja u Tita, taman takav da mu se onaj s kim se rukuje mora mrvicu nakloniti.

A to što je film na engleskom jeziku, omogućit će, smatra Sedlar, da ga više ljudi vidi i doživi. Samo, hoće li ga razumjeti s obzirom na to da je tema lokalnog karaktera. – Mislim da hoće. Htio sam da unutra bude univerzalnih tema, ateizam, kršćanstvo, ljubav, puno toga s čim se ljudi mogu poistovjetiti. Poistovjetiti se s Titom i sa Stepincem – naglašava Sedlar.

Priznaje Sedlar mlađi kako ni sam nije mislio da će ga s njegovih 40-ak godina ovakva tema zanimati, ali ga je istraživanje duboko uvuklo u priču. A hoće li film biti kontroverzan, onako kako najblaže rečeno često jesu filmovi Jakova Sedlara?

– Meni je bitno da napravim najbolji mogući film što mogu, a sve drugo nije u mojim rukama – zaključuje Sedlar.

Vrijedi kazati i to da produkciju filma potpisuju hrvatski Croatia film i video i Quiet Storm Productions (USA), baš kao i to da se uz spomenute glavne glumce u filmu pojavljuju, među ostalima, Doris Pinčić, Kruno Bakota, Ivan Colarić, Lujo Kunčević, Vinko Štefanac.