CANNES – »Filmski program svakog festivala ovisi o kontekstu, umjetničkom, političkom, programskom… pa to vrijedi i za Cannes«, kaže nam naš sugovornik Paolo Moretti odgovarajući na pitanje na koji je način pristupio selekciji u svojoj prvoj godini kao umjetnički direktor programa »Dva tjedna autora« (Quinzaine).

– Quinzaine je kroz dugi niz godina stekao veliki ugled, to je zapravo festival unutar glavnog festivala u Cannesu, koji je u svojih pola stoljeća postojanja otkrio mnoge autore koji su danas globalno poznati i slavni. Birati filmove za Quinzaine nije lako jer morate zadovoljiti i medije, i stručnjake, i publiku, a opet korespondirati s konceptom Quinzainea koji je ipak više autorski, rubniji i riskantniji od glavnog kanskog programa – objašnjava Moretti.

Simpatični Paolo Moretti, koji svojom pojavom ostavlja dojam fino odgojenog i povučenog štrebera hipsterske aureole, vrlo komunikativan i otvoren, prvi je umjetnički direktor koji nije Francuz – ne samo programa »Dva tjedna autora«, već bilo kojeg programa Filmskog festivala u Cannesu. Ovaj rođeni Talijan, koji živi u Parizu, radio je kao selektor i programski savjetnik za mnoge filmske festivale, uključujući i one u Rimu i Veneciji.

– Ne osjećam poseban pritisak zato što sam prvi kanski selektor koji nije Francuz; u Francuskoj radim posljednje tri godine i mogu reći da sam spoznao francuski filmski senzibilitet – otkriva nam Moretti i dodaje kako nitko nije radio pritisak na njega niti na bilo koji način utjecao na njegov finalni izbor: »Imao sam potpunu slobodu i autonomiju u izboru filmova, iskreno bio sam iznenađen što su mu svi ukazali toliko povjerenje i što su me prihvatili bez trunke sumnje u mene. Velika je to čast.«

Veliki izbor filmova

Možete li nam otkriti kako pristupate selekciji filmova? Što je najvažnije da bi jedan film završio u tako prestižnom programu kao što je »Dva tjedna autora« u Cannesu?

– Cannes je najvažniji i najutjecajniji filmski festival u svijetu i svi filmaši žele svoj film prikazati u nekom od kanskih programa; meni kao selektoru to otvara vrata velikom izboru filmova što je fantastična stvar. Također »Dva tjedna autora« prikazuju relativno mali broj naslova i najveći je problem zapravo kako izabrati najbolje od velikog broja sjajnih filmova. Finalna selecija nije rezultat samo mog osobnog mišljenja, ukusa i razmišljanja, već kolektivnog pristupa, razgovora i zaključaka svih programskih selektora koji sudjeluju u predselekciji; ja sam ne bih mogao pogledati tisuće filmova koji nam stižu sa svih strana svijeta.

Osobno smatram da filmovi u ovom programu moraju biti ne samo zanimljivi i kvalitetni, već i hrabri, originalni, kontroverzni, vizionarski, drukčiji… Sve ono što će pobuditi pozornost i diskusiju publike, medija i struke. Nije dovoljno da je film samo »dobar«, a komercijalni potencijal nije nešto što nam je važno. Mnogo je važnije kakav će utjecaj film imati u suvremenoj kinematografiji, ali to ne znači da ćemo bježati od filma koji ima i komercijalnu budućnost.

Ove godine većina naslova u programu su debitantska djela ili filmovi autora koji prvi put svoja djela prikazuju u Cannesu. Slučajnost, ili je jedan od vaših prioriteta kao novog umjetničko direktora čim više otvoriti program novim filmskim talentima?

– Omogućiti mladim talentiranim filmašima da svoje filmove prikažu svijetu oduvijek je bila programska politika »Dva tjedna autora«, s čime se osobno slažem i to sam i naglasio prihvaćajući posao umjetničkog direktora. Mnogi slavni svjetski autori svoje su prve filmove prikazali upravo u Cannesu u programu »Dva tjedna autora«, i to je s vremenom postala uloga ovog programa koja se održala do danas i tako će biti i u budućnosti.

Mi ne želimo biti samo još jedan program koji će prikazivati filmove za široku publiku; mi moramo otkrivati nova filmska lica, nove stilove, nove autorske svjetove i imamo veliku sreću što imamo mogućnost birati ono najbolje iz mora filmova koji stignu do nas. Najveća frustracija je što smo ograničeni brojem filmova koje možemo prikazati, ali to je problem koji imaju svi festivali i selektori. Ove godine od dvadeset i četiri naslova, čak šesnaest su prvijenci ili filmovi autora koji su prvi put u Cannesu, što je ne samo fantastično za nas, već i više za autore jer je to nešto što može zauvijek promijeniti njihove živote i otvoriti vrata velikim karijerama.

Netflixovi filmovi

Selektirali ste i jedan film u produkciji Netflixa koji je prošle godine ušao u otvoreni rat s Cannesom, što se nastavilo i ove godine, kada je Netflix odbio poziv festivala da prikaže svoje filmove izvan glavnog programa. Kako ste uspjeli postići dogovor s njima?

– Taj film nije producirao Netflix, već je kupio prava desetak dana prije naše tiskovne konferencije na kojoj smo najavili program »Dva tjedna autora«. Što se ove čitave problematike tiče, bojim se da je tu previše nesporazuma i pogrešnih informacija. Netflixovim filmovima Cannes nije zatvorio vrata, jedina restrikcija odnosi se na glavni program u kojem se prikazuju filmovi koji se natječu za Zlatnu palmu, svi ostali programi otvoreni su za Netflixove filmove. Osim ovog jednog filma, ove godine nije bilo drugih naslova Netflixa u Cannesu; njihov službeni razlog je da niti jedan film nije bio dovršen na vrijeme, a je li to točno, to znaju samo oni.

Kakav je vaš stav prema filmovima streaming platformi u kontekstu filmskih festivala i distribucije u kinomreži?

– Moj osobni stav je da ne bi trebao postojati nikakav sukob između streaming platformi i kinodistribucije. Ima mjesta i za jedne i za druge, postoji tržište i za jedne i za druge, i postoji interes publike za jedne i za druge, stoga ne vidim problem u koegzistenciji. Neophodno je utvrditi pravila ponašanja kako bi se reguliralo tržište.