Piše Kim Cuculić

Od Baudrillarda do »Matrixa« – simulakrumi i simulacija

Kim Cuculić

Obilježavanju dvadesete godišnjice filma »Matrix«, u okviru programa Kultno kino, ovog tjedna pridružilo se i riječko Art-kino. Od 1999. godine, kad su ga napisale i režirale Lana i Lilly Wachowski, ovaj američki znanstveno-fantastični film stekao je kultni status



Obilježavanju dvadesete godišnjice filma »Matrix«, u okviru programa Kultno kino, ovog tjedna pridružilo se i riječko Art-kino. Od 1999. godine, kad su ga napisale i režirale Lana i Lilly Wachowski, ovaj američki znanstveno-fantastični film stekao je kultni status. Ove sestre rođene su kao Laurence i Andrew Paul, koji su bili poznati kao The Wachowski Brothers, a redateljsko-scenaristički i producentski dvojac znan je i kao Wachowskis. Film opisuje budućnost u kojoj je stvarnost koju doživljava većina ljudi zapravo simulirana stvarnost ili kibernetski prostor. Tu umjetnu stvarnost su stvorili svjesni strojevi da podčine ljude i iskoriste toplinu i elektricitet njihova tijela kao izvor energije.


Glavni je lik povučeni softverski stručnjak Thomas Anderson (Keanu Reeves), koji vodi dvostruki život. Noći provodi pred svojim računalom gdje pod pseudonimom Neo postaje haker koji pokušava otkriti nešto za što ni sam nije siguran da postoji. Nakon što upozna tajanstvenu Trinity (Carrie-Ann Moss), stupi u kontakt s Morpheusom (Laurence Fishburne), legendarnim hakerom za kojeg vlada tvrdi da je terorist, počne ga progoniti policija predvođena opasnim agentom Smithom (Hugo Weaving). Morpheus mu otkriva da je dio matrice, a to je iluzija svijeta, odnosno, virtualna stvarnost koju računala već stoljećima koriste da bi upravljala porobljenim ljudskim rodom. Morpheus je vođa jedne manje skupine ljudi koja je spoznala istinu i pokušava pokrenuti rat za oslobođenje od računala. U njima se budi nova nada, jer prema legendi dolazi Odabrani – jedini koji će se moći suprotstaviti strojevima. Sve ukazuje da bi Neo mogao biti taj… – ukratko je sadržaj »Matrixa«.


Film sadrži reference na cyberpunk i hakersku supkulturu, filozofske i religijske ideje, odaje se počast »Alisi u zemlji čudesa« Lewisa Carrolla, »Metropolisu« Fritza Langa, hongkonškim akcijskim filmovima, špageti vesternima, distopijskoj fikciji, umjetničkom radu Mauritsa Cornelisa Eschera (upravo mu je otvorena velika izložba u Trstu) i japanskoj animaciji. Na području vizualnih efekata »Matrix« je uveo inovaciju poput rotiranja položaja u vremenu, nezavisno od vremena, što je učinjeno setom kamera koje su poredane jedna do druge. Magija je u tome što se kombiniraju slike sa svake od tih kamera i izgleda kao da se jedna te ista kamera pomiče nezavisno od vremena. Uspjeh originala je doveo do izlaska filmskih nastavaka, te je franšiza »The Matrix« bila dalje proširena putem produkcije stripova, videoigara i animiranih kratkih filmova.




U eseju pod naslovom »Did You Ever Eat Tasty Wheat?«: Baudrillard and The Matrix« William Merrin sa Sveučilišta u Walesu podsjeća na scenu iz »Matrixa« u kojoj se pojavljuje knjiga francuskog filozofa Jeana Baudrillarda »Simulakrumi i simulacija«. Središnju postavku njegova djela predstavlja misao da je svijet u kojem živimo postao simulakrum, a sva bića u njemu hiperrealni događaj u kojem se teško može razlučiti što je zbiljsko, a što imaginarno. Drugim riječima, ne samo da se briše ontološka razlika između realnog i hiperrealnog, zbilje i njezine apstrakcije, simbola, odnosno pojma o zbilji, imaginarnoga, između istinitog i lažnog, nego čak dolazi do precesije privida, u kojoj matrica prethodi svim pojavama, dok logika simulacije bitno određuje zbilju suvremenog društva. Sveopća artificijelnost proteže se tako i na sam original. Ovakav obrat u promišljanju metafizike nužno dovodi do zaključka da je ostavljeno mjesto svim mogućim tumačenjima, čak i onim najprotuslovnijima, a sve je jednako istinito, i to istovremeno. Svoju teoriju autor u ovim ogledima primjenjuje na razne fenomene suvremenoga svijeta.


Uz 20. godišnjicu »Matrixa«, ove godine navršilo se i 90 godina od rođenja Jeana Baudrillarda (Reims, 1929. – Pariz, 2007.). Cjelokupni je njegov opus posvećen analizi sociokulturnih promjena do kojih je dovela sveprisutna proizvodnja, percepcija, pa čak i vladavina slike u informatičko doba. Ušli smo u povijesno razdoblje kad medijski i tehnološko-informatički proizvedeni znak nije puka i sporadična tvorba, nego jedan novi svijet. Taj je svijet prema Baudrillardu hiperrealan. Naš je perceptivni i iskustveni vidokrug, ali prije svega naš potrošački ambijent, sazdan od simulacija i simulakruma, no oni su postali toliko zbiljskima da više ne možemo sumnjati u njihovu ključnu ulogu u svakodnevnom životu. Kao što se u doba uspona i zrelosti industrijskoga društva govorilo o političkoj ekonomiji materijalne proizvodnje i razmjene predmeta, tako se danas, u doba postindustrijskoga društva i postmaterijalističke, poststrukturalističke kulturne konstelacije, tj. u doba vladavine slike, govori o političkoj ekonomiji znaka i o simboličkoj razmjeni.


Podsjetimo na Baudrillardova glavna djela: »Sustav predmeta« (Le Système des objets, 1968), »Potrošačko društvo« (La Société de consommation, 1970), »Za kritiku političke ekonomije znaka« (Pour une critique de l’économie politique du signe, 1972), »Ogledalo proizvodnje« (Le Miroir de la production, 1973), »Simbolička razmjena i smrt« (L’Échange symbolique et la mort, 1976), »Efekt Beaubourga« (L’Effet Beaubourg, 1977), »O zavođenju« (De la séduction, 1979), »Simulakrumi i simulacija« (Simulacres et simulation, 1981), »Fatalne strategije« (Les Stratégies fatales, 1983), »Amerika« (Amérique, 1986), »Cool Memories«, I–V (1987–2005), »Prozirnost zla: ogled o ekstremnim fenomenima« (La Transparence du mal: essai sur les phénomènes extrêmes, 1990), »Zaljevskog rata nije bilo« (La Guerre du Golfe n’a pas eu lieu, 1991), »Iluzija kraja« (L’Illusion de la fin, 1992), »Nemoguća razmjena« (L’Échange impossible, 1999), »Duh terorizma« (L’Esprit du terrorisme, 2001), »Patafizika« (Pataphysique, 2002), »Power Inferno« (2002), »Inteligencija zla ili pakt lucidnosti« (Le Pacte de lucidité ou l’intelligence du mal, 2004).