RIJEKA  Iako mnogi trenutni, kao i bivši hrvatski gradonačelnici nisu ništa manje imuni na političke i ine svinjarije, Dario Juričan ispravno vjeruje da je Milan Bandić taj čiji su grijesi najgori. Zato se ni u osamdeset halucinantnih minuta trajanja njegova »Kumeka« ne mogu utrpati sve Bandićeve afere, pljačke i koruptivne radnje.

Doduše, u filmu je pobrojan tek dio Bandićevih grijeha. Širi uvid u njih dobit ćemo u istoimenoj knjizi Saše Paparelle i Hrvoja Appelta, koja u korelaciji s Juričanovim doksom postaje nešto poput svih onih posebnih dodataka koji su krasili DVD izdanja naše mladosti. Jer da sam na riječku projekciju Juričanova kaotičnog komada doveo frenda iz uljuđene Bologne, vjerujem da mu u tom filmu ništa ne bi bilo jasno. Ni džoint veličine kubanske cigare ne bi mu bio dovoljan da preživi sve te silne šikiće, pripuze, bulume, jelaviće, kikaše i herake.

Prva reakcija koja se povlači nakon Juričanova »Kumeka«, ona je ista koja se povlači nakon Juričanova »Gazde«. Sve smo to već ranije znali i autor nam nije pokazao ništa novo. No Bandićevi mazohisti glasat će za njega pa makar on počinio najgore moguće zlodjelo, ako ono više kao takvo uopće postoji, jer u njemu vide sebe i pokriće za svoje marifetluke. To pokazuje i groteskna scena audicije u kojoj Juričan traži facu koja bi u njegovu filmu glumila Bandića.

Bandićev dvojnik

Apsurd je tim veći, jer se dobar dio kandidata prijavio za ulogu zato što cijene gradonačelnikova postignuća i smatraju ga »carem koji 20 godina radi što hoće«, u čemu ne vide nikakav problem. Audiciju je prošao još jedan obožavatelj Bandićeva »karizmatičnog« lika i djela, iako baš i nije njegov dvojnik, jer mu oči više prizivaju našeg predsjednika. On je taj koji bi trebao progledati nakon što ga je Juričan koristio (eksploatirao?) u rekonstrukcijama ključnih momenata iz ere njegova idola, poput one pijane vožnje nakon tuluma u Slavogori i vizije u kojoj su mu se umjesto svinja ukazali ljudi, kad je usred svinjske farme odlučio izgraditi naselje Novi Jelkovec, ili kad ga snima pod tušem dok pjeva »Zagreb, kak imam te rad«.

I dok je u »Gazdi« Juričan fokusiran na svoje roditelje, u »Kumeku« ih zamjenjuje njegova kći Tonka, koja se rodila otprilike kad je započeo raditi film. Film u kojem je Bandićev Zagreb sveden na Google Maps friendly kadrove, uz čestu uporabu split screena. Doduše malo je poznato da je Juričan još 2014. snimio daleko superiorniji kratkiš »Gradonačelnik Denis«, o mladom Denisu Sgagliardiju, koji se na lokalnim izborima kandidirao za gradonačelnika Vodnjana na listi građanske inicijative zaSLUŽITI aka Per SERVIRE e meritare, čime je doveo u pitanje dvadesetogodišnju vladavinu istarskih političkih dinosaura (»Sutra ujutro tu pijemo kaficu i vježbamo press konferenciju… Građani moraju zaslužiti da ih se služi«).

Klimavi optimizam

Tijekom Sgagliardijeve konferencije, Juričanova kamera fokusirana je na jednu damu koja se šminka, dok jedan od članova inicijative navodi da je »stanje alarmantno« (»Pusti rebalans proračuna i sve to u tri p. m.«). Prava je šteta da kao predigra »Kumeku« nije prikazan taj iznimni kratki doks. Naravno, Sgagliardi je prostodušna naivčina koja se mora suočiti u ringu s puno jačim lokalnim fajterima, koji isto nisu imuni na afere i aferice, koliko god nisu u stanju parirati Bandićevu prostaštvu i besprizornosti.

Ipak, najjezivija scena Juričanova doksa ostaje dobro znani footage u kojem jedna starica vrišti ispred Remetinca zbog nepravde koja je počinjena njenom svecu, gotovo na rubu živčanog sloma, dok je jedna žena uzalud pokušava smiriti. Možda je ona najveća žrtva Bandićeve groteskne vladavine, al pari sjevernokorejskim masama koje nariču nad lijesom Velikog Vođe. Iako Juričanov komad završava autorovom optimističkom rečenicom: »Ne znam tko će biti sljedeći gradonačelnik. Znam tko neće«. No kad osluškujemo reakcije Bandićevih nepopravljivih fanova koji relativiziraju njegovu krivnju, takav optimizam ostaje na prilično klimavim nogama. Možda je Bandićev zbunjeni »dvojnik« doista priznao pred autorovom kamerom da je progledao. A možda je to učinio tek za potrebe filma.
Ostaje nam tek onaj legendarni »Vota Antonio«, koji u antološkoj komediji Sergia Corbuccija »Gli onorevoli« s Francom Valeri i Peppinom de Filippom, bratom velikog Edoarda, izgovara na parlafonu veliki Toto, aka Antonio La Trippa. Vota Milan?