Kairski filmski festival

Matanićev umjetnički doprinos

Dragan Rubeša

Prizor iz Zvizdana / Nl arhiva

Prizor iz Zvizdana / Nl arhiva

Zlatnu piramidu za najbolji film osvojila je drama o dvojici izbjeglica iz Burkine Faso (»Meditaranea«) u režiji Jonasa Carpignana



Svečanom dodjelom nagrada u subotu je završeno 37. izdanje Kairskog filmskog festivala. Zlatnu piramidu za najbolji film osvojila je drama o dvojici izbjeglica iz Burkine Faso (»Meditaranea«) u režiji Jonasa Carpignana.


Samo dan prije no što je autoru uručena glavna nagrada, njegov fini film mogla je vidjeti i publika riječkog Art-kina u sklopu gostovanja ZFF-a. Inače, ne-glumac Koudous Seihoun koji u Carpignanovu komadu praktički glumi samog sebe jer je svu tu izbjegličku kalvariju na relaciji Alžir-Libija-Italija (Rosarno) osjetio na vlastitim leđima, proglašen je najboljim glumcem.


Srebrnu piramidu za režiju osvojila je »Djevičanska gora« islandskog sineaste Dagura Karija koji je ljetos mogla vidjeti i motovunska publika. A Nagradu Naguib Mahfouz za najbolji scenarij osvojio je genijalni Corneliu Porumboiu (»Blago«) čiji je film u nas premijerno prikazan u Vukovaru.


Mediji




I Matanićev »Zvizdan« nije se vratio iz Kaira kratkih rukava, iako je njegovo kairsko gostovanje u hrvatskim medijima gotovo prešućeno, za razliku od nekih drugih manje relevantnih festivalskih ukazanja, kad se često radilo o nižerangiranim priredbama. Možda je tome kumovala i trenutna politička situacija. Inače, Mataniću je dodijeljena Nagrada za umjetnički doprinos (Best Artistic Contribution), što je prilično nedorečena sintagma.


No, arapski mediji su u svojim (pozitivnim) festivalskim izvještajima često podcrtavali kako njegove teme seksa i zabranjene ljubavi fino koresponidraju s dominantnom festivalskim motivima prostitucije (etiopski »Cijena ljubavi«, marokanski »Madame Courage« i korejski »Madonna«) i silovanja (argentinski »Paulina«, talijanski »Izbor«, egipatski »Born to a Man« i švedski »Čopor«).


Egipatski film


Iako nijedno izdanje Kairskog filmskog festivala ne pamti toliki broj egipatskih filmova (bilo ih je čak 7 u različitim selekcijama), egipatska kinematografija koja nakon kriznog razdoblja pokušava vratiti izgubljeno, ostala je – bez nagrada.


I dok je intimistički doks mlade Kawthar Younis (»Dar iz prošlosti«) bio najbolji iz te egipatske selekcije, ponešto je zakazao pompozni Karim El Sobki (»Born to a Man«) koji u priči o jednom boksaču koketira s motivima egipatskog mačizma, fizičkog (policijskog) nasilja, seksualne dominacije i odrastanja u vjerskim i konzervativnim sredinama, iskupljenje uključeno.


Prava je šteta da festival nije pružio veće šanse mlađoj generaciji egipatskih autora poput Younis, već je igrao na već afirmirane autore poput Sameha Abdela Aziza (»Velika noć«) tijekom čije je projekcije dvorana pucala po šavovima, iako njegov prosede garniran hipertrofiranim emocijama teško može zaživjeti izvan njegovih egipatskih gabarita.


S druge strane, najbolji film iz »nearapskog« dijela programa, koji je ujedno bio i istinsko kairsko otkriće – »U tvojim rukama« Danca Samanoua Achechea Sahlstroma – naši su festivalski programeri posve ignorirali.