Priličnu je pažnju gledateljstva 3. History Film Festivala u Rijeci privukao dokumentarmi film „Trump: anatomija čovjeka“, francuskog redatelja Frederica Mitterranda. Nije čudno, pojava tog divljeg američkog biznismena koji je suludom igrom povijesti postao jedan od najmoćnijih (ili najzavisnijih, ovisno iz kojeg se kuta gleda) ljudi svijeta kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država jednostavno poziva na pažnju. Kao strašna automobilska nesreća: ne želiš gledati, ali glava se sama okreće prema njoj.

I film se tako gleda: gledatelj kojemu su na pameti ljudska prava, jednakost, osobne i kolektivne slobode, pravednost, obrazovanost kao ključ prosperiteta, individualnog i kolektivnog, promatrajući životni put i načine na koji je Donald Trump na njega reagirao, može u nemoći samo vrtjeti glavom, ali neće se dići i otići. I to neće napraviti zato što je film jako dobar, dapače, film je zapravo prepun rupa, već zato što je riječ o globalnoj nesreći od koje se, shodno njenoj magnitudi, ne može svrnuti pogled.

No što smo iz filma saznali, a što već nismo znali o 45. američkom predsjedniku? Ovisno o tome koliko nas je interesirala osoba Donalda Trumpa, naravno. Onaj tko je pročitao pokoji ekstenzivniji članak, ili biografsku knjigu, nije dobio puno, no oni koji se Trumpom uopće nisu bavili, mogli su saznati da priča o Trumpu u predsjedničkoj utrci ipak nije grom iz vedra neba; o tome je Trump javno govorio barem šest puta prije kandidature, kako je to podsjetila njegova biografičarka Gwenda Blair.

Inače je Mitterrand okupio solidno relevantne sugovornike, od poznate novinarke i biografičarke Blair, preko voditeljice gradnje Trump Towera Barbare Res, direktora odnosa s javnošću gradonačelnika New Yorka Eda Kocha pa sve do višeg urednika Washington Posta Marca Fishera. Ali svi oni kao da drže figu u džepu, napose Marc Fisher, od kojeg smo, iz naše europske vizure, očekivali puno kritičkiji pogled prema habitusu Donalda Trumpa i njegovoj nedostatnosti za obavljanje tako važne funkcije na kojoj se našao spletom okolnosti i nevjerojatne upornosti garnirane golemim samopouzdanjem.

A sve je, dakako, krenulo iz obitelji. Fred Trump, Donaldov otac, uspješni je biznismen u Queensu, dijelu New Yorka. No mali Donald, koji odrasta odgajan u kontekstu „samo se pobjednici računaju“, previše je divlji pa ga obitelj šalje u vojnu školu, otpadničku bojnu za problematičnu djecu bogatih roditelja. Tamo će Donald razviti svoje vještine manipuliranja i buliranja slabijih, koje će svijet upoznati u megapopularnom reality showu The Apprentice (Pripravnik), koja je lansirala jednu od najpopularnijih fraza neoliberalnog kapitalizma: „You’re fired!“ (Otpušten si!).

Nakon što je položio s odličnim društvene odnose s nadređenima i podređenima, Donald je bio spreman posuditi svoj prvi milijun dolara od oca i krenuti u svijet. Nije otišao daleko, tek do Manhattana, drugog, ekskluzivnijeg dijela New Yorka, i tamo razvalio priču ulažući u grad iz kojeg su u tom trenutku svi ulagači bježali. Uspio je Donald isposlovati porezne olakšice za svoj biznis koji nije imao veze s društvenom koristi, i to će biti jedna od poluga njegova budućeg uspjeha: političko lobiranje za svoje interese. Imao je tada, početkom 70-ih, tek 25 godina.

Važna osoba u njegovu uspjehu, čovjek koji je štitio Trumpa ne samo od drugih, nego i od njegove vlastite megalomanije, bio je odvjetnik Roy Cohn, čovjek o kojem sve govori njegova rečenica: „Ako bih da me po nečemu pamte kada umrem, bilo bi to da sam bio pomoćnik McCarthyju u progonu komunista.“ Nakon njegove smrti 1986. Trump je bio prilično izgubljen, ali, kao i uvijek, digao se i pobijedio u utrkama koje si je namijenio.

Odnos Trumpa i politike je, dakako, važan. Osim što je političare, prije svega one na vlasti, doživljavao kao sluge njegovih interesa, sam Trump liječen je od ideologije, kako kaže dio sugovornika u filmu. No sve to, kao i Trumpov privatni život, odnosno neprimjeren odnos prema ženama, nisu se uspjeli probiti u ovaj kroki od filma. Pa tako o Trumpovu seksizmu imamo tek scenu u kojoj narator komentra jednu zabavu s mladim djevojkama na kojoj „Trump pokazuje da ako imaš novce, možeš uhvatiti ženu za p…ku. Na radost feministica.“ Odnos s njegovim suprugama također je tek skiciran u tezi da ni s jednom od njih nije bio blizak, da ni s jednom od njih nije spavao u istoj sobi.

Nema eksplikacije u filmu ni oko Trumpovih bankrota, odnosno kasnijih uspona, kao ni manipulacija sa zakonima, korupcijom i kriminalom; tek se ovlaš spominje da je uvijek volio plesati na rubu, izbjegavati zakonska rješenja koja mu nisu odgovarala. Nema u filmu o Trumpu ni Trumpa, ili ikoga od Trumpove familije, kao što – a to je i najveća kritika koja se filmu može uputiti – u biti nema pravoga kritičkog pogleda. Svi sugovornici Trumpa tretiraju, više ili manje, kao nestašnog dečka neoliberalnog kapitalizma, uspješnog biznismena koji je svoju spregu s politikom okrunio postavši predsjednik SAD-a. Jedan sugovornik jedino kaže, ali bez spominjanja Trumpa u tom kontekstu, da čovjek ne mora biti ni političar niti član američke intelektualne elite da bi postao predsjednikom Amerike.

Pokušali smo od producenta filma Carlosa Pinskyja, koji je došao na hrvatsku premijeru filma u Rijeku, saznati zašto toga svega u filmu nema, budući da autor Mitterrand nije mogao doći, no Pinskyjev prilično slab engleski jezik nije nam puno pomogao. Iako je prvo rekao da postoji i dulja verzija filma, u kojoj je razrađeniji Trumpov odnos prema ženama, na naše pitanje kako to da europski pogled o kojem on priča kao o vizuri iz koje je film nastao nema u sebi i onu dozu kriticizma koju europski pogled dominantno ima prema Trumpu, Pinsky je odgovorio da je sve to u duljoj verziji filma. Nismo dulju verziju vidjeli, no eto, tko je vidi, neka javi što tamo ima.

Kraća verzija inače završava ulaskom Donalda Trumpa u političku utrku za predsjednika Amerike, utrku za koju, u osvit novih američkih predsjedničkih izbora sljedeće godine, na žalost znamo kako je završila.

Tko je Frederic Mitterrand

Autor filma Frederic Mitterrand zanimljivo je ime i živa je šteta što ga nismo imali prilike upoznati. Nećak nekadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda i bivši francuski ministar kulture Frederic Mittrerrand u Francuskoj je poznat i kao autor autobiografskog romana „Loš život“. Roman je to o traganju za seksualnim identitetom, iz kojeg su Mitterrandovi politički protivnici, uglavnom oni s francuske radikalno desne političke scene, izvlačili nedopustive odnose s maloljetnim dječacima, odnosno podržavanje seks turizma Tajlanda. Nije Mitterrandu pomoglo ni što je javno podržao Romana Polanskog kad je ovaj bio optužen za silovanje trinaestogodišnje djevojčice.