Nacija neuspjelih orgazama

King – ekscentrični portret kanadskog premijera

Dragan Rubeša

U fokusu debija Matthewa Rankina je William Lyon Mackenzie King, kanadski deseti premijer s najdužim mandatom, koji je slovio kao zadrti centrist i birokrat, zadržavši se na vlasti čak 22 godine



Gotovo da ne prođe nijedno izdanje Berlinalea, a da se na njemu ne ukaže neki ekscentrični autor koji slijedi tradiciju nijemog filma u vječnoj fascinaciji analognim 16mm formatom i neizostavnom Super osmicom. Prisjetimo se berlinskog miljenika Guya Maddina (šifra: »My Winnipeg«) ili Britanca Marka Jenkina koji u »Mamcu« ispisuje najljepšu i najiskreniju posvetu ribarskom opusu Jeana Epsteina. Tu je i sumanuti Bertrand Mandico čije je »Divlje dječake« mogla upoznati i motovunska publika, te autorski tandem Kelly Copper & Pavol Liska (šifra: »Djeca mrtvih«), čiji zombiji izranjaju iz zapaljenog filmskog platna. A ovogodišnji berlinski »Forum« predstavio je još jednog baštinika Maddinove retro estetike. Riječ je o Kanađaninu Matthewu Rankinu, čijem se debiju »The Twentieth Century« dogodila svjetska premijera još na lanjskom Torontu u sklopu off programa »Ponoćno ludilo«. S Maddinom ga ne dijeli samo gotovo identično vizualno ludilo, već su obojica rođeni u Winnipegu.


U Rankinovu fokusu je William Lyon Mackenzie King, kanadski deseti premijer, čiji je mandat bio najduži u političkoj povijesti njegove države. Slovio je kao zadrti centrist i birokrat, zadržavši se na vlasti čak 22 godine, iako je u tom dugom razdoblju učinio malo. Ostaje pitanje kako je taj posve nekarizmatični ministar uspio osvojiti toliki broj mandata. Možda tajna leži u čarobnoj formuli »liberalnog korporatizma« kojom je kao preteča tehnokrata pokušavao održati »kanadsko jedinstvo«, ali i mlaki i beskrvni sentimenti kojima je definirao kanadski politički konsenzus. Popularnog nadimka Wacky Willy, bio je krajnji antipod svojim suvremenicima poput Churchilla i Roosevelta. No iza njegove ljušture hladnog profesionalizma i beskompromisne i krute racionalnosti, skrivala se krajnje neobična, poremećena i odbojna ličnost, o kojoj su počele kolati razne pikanterije tek 1950. nakon njegove smrti u dobi od 76. godina.


Libidinozni nemiri


Doduše, Rankinov komad koji je u Torontu proglašen najboljom kanadskom produkcijom, fokusiran je na njegovu mladost i rane dane. U njemu je portretiran kao opsesivno kompulzivni mamin sin gladan slave, zaluđen libidinoznim anksioznostima i božjim ukazanjima. Doduše, tijekom spiritističke seanse ne ukazuje mu se samo Bog, već i njegova majka, njegova voljena kujica Pat, ali i Franklin D. Roosevelt. Iako se autorova freska o kanadskoj politici promatra u diskursu ironičnog nesporazuma i zabluda oko toga što bi trebao podrazumijevati pojam »ustavne monarhije«. U Rankinovu komadu, kanadski generalni guverner je onaj koji prima naredbe od britanske kraljice, vodeći naciju čeličnom šakom, dok je premijer tek njegova najobičnija marioneta. A on se u filmu ne bira klasičnim demokratskim izborima, već se kandidati moraju dokazati u seriji različitih vještina, od hrvanja i testova izdržljivosti do iživljavanja palicom nad mladunčadi tuljana.




U takvom acid tripu, Vancouver je transformiran u kartonsku pustinju s ostacima srušenih stabala (minimalistički i krajnje artificijelni set čitavog filma napravljen je od kartona). Quebec City postaje utočište religijskih fanatika. A Winnipeg je napuštena jazbina seksualnih fetišista (sam premijer fetišistički se pali na iznošene i smrdljive kožne čizme). U skladu s autorovom campovskom retorikom, likove junakove majke i guvernerove kćeri u koju je premijer bio zaljubljen, portretiraju muškarci u ženskoj odjeći. Sve to garnirano maddinovski naivnom opsesijom nijemim filmovima, koja uključuje ejakulirajuće kaktuse, alarme za erekciju, natjecanja u mokrenju na snijegu, lude liječnike i strojeve kreirane u steampunk ropotarnici koji će usisati junakove testise.


Ljubavne avanture


Slične ludorije i ekstravagantne svjetlosne efekte sa zavojnicama autor rabi i u kratkišu »The Tesla World Light« u kojem prati ljubavnu avanturu slavnog znanstvenika s golubom koji je sletio na njegov prozor. Jer, Rankinove preokupacije svode se na pitanje što bi se dogodilo da njegov junak savlada sve svoje tabue, neugodnosti i samoponiženja, upregnuvši snage u potencijalno revolucionarne žudnje. Rastrgan između fašista i kvebeških separatista, mladi i ne baš nevini Mackenzie King ubačen je poput fliperske loptice u fantazmagorični svijet satkan od seksualnih frustracija, masovne histerije, edipovskih konflikta i drugih frojdovskih okidača. »Kanada je tek serija neuspjelih orgazama«, kazat će jedan od autorovih ridikuloznih junaka.


Zato sve te ponoćne ludorije ne mogu kulminirati nigdje drugdje nego na klizaljkama u dvorani zrcala, koja priziva mitsku scenu iz Wellesove »Dame iz Šangaja«. Jer, poput ekspresionističkih hodnika u »Kabinetu Dra Caligarija« koji su inkarnirali razorenu psihu njemačke nacije devastirane ratom, tako i Rankinovi 16mm tabloi čije naglašene afektacije naizgled nemaju ničeg zajedničkog sa stvarnim svijetom, ukazuju na nešto duboko učahureno u kanadskoj podsvijesti. No iako je teško opisati autorov komad kao povijesni dokument, ironija je tim veća da su Rankina inspirirali premijerovi dnevnici vođeni tijekom dugih 57 godina, s gotovo 30.000 stranica, čije opservacije sežu od svakodnevnih banalnosti, do političkih tema i osobnih fiksacija. Iako se na kraju možda sve svodi na junakovu potragu za ljubavlju u još jednoj ledenoj kanadskoj zimi.