BERLIN – Japanski redatelj Kazuyoshi Kumakiri je prvi put otputovao u inozemstvo kada mu je bilo dvadeset i četiri godine. To putovanje je bilo upravo u Berlin, na Berlinale, gdje je te 1998. godine u programu Panorama premijerno prikazan njegov diplomski film »Kichiku Dai Enkai« (»Gozba zvijeri«). Tri godine kasnije opet je bio na Berlinaleu s filmom »Sora No Ana« (»Rupa na nebu«), a onda nakon poduže pauze ove je godine u programu Berlinale Special uvršten njegov najnoviji film »#Manhole« (»#Šaht«).

Riječ je o napetom trileru u kojem se cijela radnja odvija u šahtu, za vrijeme jedne noći i samo s jednim glumcem. Film započinje na momačkoj večeri organiziranoj za savršenog Shunsukea, koji se sutradan ženi za šefovu kćer i pred kojim je blistava budućnost. Ali na putu kući izgubi svijest i kada se probudi, shvaća da se nalazi u šahtu. Jedina veza s izvanjskim svijetom mu je mobitel, ali nitko od poznatih se ne javlja na njegove pozive. No brzo se dosjeti da se upusti u chat na društvenoj mreži, gdje pokušava zaintrigirati ljude da ga pronađu i izvuku iz rupe.

Glavni glumac filma Yuto Nakajima velika je zvijezda u Japanu. On je član vrlo popularnog boy-banda Hej! Say! JUMP, čiji se songovi s 10 izdanih albuma stalno nalaze na vrhu japanskih top lista. Nakajima je također maneken, a sve je popularniji i kao glumac. Pojavio se u mnogim televizijskim serijama uključujući »Hanzawa Naoki« (2013.), koja je bila veliki hit širom Azije, te u japanskom remakeu američke serije »Suits«. Prvu glavnu filmsku ulogu ostvario je u filmu »Pink and Gray« (2016.) redatelja Isao Yukisada, a nakon što ga je vidio u tom filmu reditelj Kumakiri je odmah znao da je našao glumca za svoj film.

Poigravanje gledateljem

S redateljem i glavnim glumcem razgovarali smo u Berlinu uz pomoć prevoditeljice s japanskog, pa je vjerojatno dosta toga »izgubljeno u prijevodu«, a na početku smo obojici postavili isto pitanje: što ih je privuklo da rade na ovom filmu.

Kazuyoshi Kumakiri: Najviše me privuklo to što se cijela radnja filma odvija u tom malom ograničenom prostoru, te također što je jedini način komunikacije s vanjskim svijetom putem društvenog medija, pa film mnogo govori o današnjoj kulturi i našem suvremenom društvu. Zato sam osjetio da je to nešto čime bih se mogao pozabaviti. Također sam bio vrlo impresioniran na koji se način razvija priča. Michitaka Okada je izrazito talentiran scenarist i izuzetan je u stvaranju misteriozne i napete priče. Stalno se poigrava gledateljem i vrlo je teško predvidjeti što će se sljedeće dogoditi.

Yuto Nakajima: Kao što je i redatelj Kumakiri rekao, i mene je privukao taj ograničeni prostor kretanja, no s druge strane vrlo napeta radnja pa gledateljima ni u jednom trenutku ne može biti dosadno. Ja sam vidio veliki izazov u stvaranju tog lika, to jest kako cijelo vrijeme održavati pažnju gledatelja. Uloga u ovom filmu je apsolutno potpuno različita od svih uloga na kojima sam do sada radio, pa sam doista uživao u ovom izazovu.

I obavili ste odličan posao. Kako ste konkretno gradili Shunsukeov lik?

Yuto Nakajima: Moj lik u filmu prolazi kroz mnogo faza, od dobrog momka na početku filma do postupnog otkrivanja njegove istinske prirode i mračne strane. Prolazeći kroz sve te faze ja sam zaista želio da gledatelji polako dobivaju spoznaju o tome da je on loša i zla osoba. Da, to se možda može zvati dobrom glumom, ali sve što sam izveo bilo je moguće zahvaljujući izvrsno napisanom scenariju u kojem sam imao detaljne upute o fazama razvoja njegovog pravog karaktera. O ulozi sam također mnogo razgovarao s redateljem Kumakirijem, posebno o tome na koji način postepeno pojačavati njegove emocije i ne znam bih li mogao sve te emocije izvući iz sebe bez njegovih savjeta. On je taj koji je iz mene izvukao najbolje što sam dao u ovoj ulozi. Ja jesam bio sam u tom skučenom prostoru i našao sam način da pokažem sva ta stanja kroz koja lik prolazi, ali njegovi savjeti su mi bili od neizmjerne pomoći.

Kazuyoshi Kumakiri: Cijeli film smo snimali kronološki po scenariju, što je također mnogo pomoglo u postepenom građenju njegovog emocionalnog stanja i promjena u karakteru.

Rad s jednim glumcem

Je li teže raditi film samo s jednim glumcem?

Kazuyoshi Kumakiri: Možda, na neki način. Ali s druge strane, ja sam trebao biti koncentriran samo na njega i ono što on radi, i to je bilo dovoljno da se napravi film, pa također mogu reći da je bilo lakše snimati film samo s jednim glumcem. No moram reći da je Nakajima-san izvanredan glumac i zaista je impresivan način na koji je pristupio ulozi, kako se ponašao na setu, njegova prilagodljivost i odgovornost te njegova pokretljivost i spretnost. Ja sam mu ukratko predočio Shunsukeovu prošlost, a što je on savršeno razumio i odglumio je ulogu kao da se radi o njegovim vlastitim sjećanjima.

Na chatu preko kojeg komunicira s izvanjskim svijetom, on uzima avatar djevojčice. Je li nam to trebao biti prvi znak da on nije dobra osoba kakvom smo ga smatrali na početku filma?

Kazuyoshi Kumakiri: Da, to je istovremeno znak njegove oštroumnosti i njegove skrivene mračne strane, a također naznaka da je njemu vrlo jednostavno preuzeti tuđi identitet.

U film ste tu i tamo ubacili i poneki ekstrazastrašujući kadar. Jeste li možda planirali da film bude više horor-film?

Kazuyoshi Kumakiri: Ne, nisam imao namjeru napraviti horor-film, a kadrovi koje ste spomenuli trebali su više poslužiti kao crni humor ili sarkazam. Razumijem da su za neke gledatelje ti kadrovi zastrašujući, no i to je u redu, jer ja sam definitivno ljubitelj horor-filmova.

Yuto Nakajima: Nemojmo zaboraviti i moje filmske partnere: paukove, guštere i ostale gmizavce.

Društvene mreže

Kako ste snimali scene u rupi da biste dočarali skučenost prostora u kojem se glavni lik nalazi?

Kazuyoshi Kumakiri: Inscenacija je imala mnogo ograničenja, skučeni prostor seta i glavni lik s povrijeđenom nogom, tako da sam zaista mnogo razmišljao o tome na koji način osmisliti kompoziciju kadra da film bude što vjerodostojniji i ne postane dosadan. Mi smo sve snimali u jednom skladištu, a set smo sagradili s pokretnim zidovima koje smo micali na onom dijelu gdje je bila kamera, a kada se kamera kretala, zaduženo osoblje je micalo i vraćalo natrag zidove. To je sve trebalo biti vrlo sinkronizirano. Veliku pažnju smo posvetili i kretanju kamere, jer ako bi se pri micanju zida kamera previše udaljila, izgubio bi se osjećaj klaustrofobije, i zato mi je bilo važno da u tim trenucima sav fokus bude usredotočen na glumca.

Vaš film je i vizualno vrlo zanimljiv, posebno specifični kolorit filma. Kako ste to postigli?

Kazuyoshi Kumakiri: Yuta Tsukinaga, snimatelj filma, i ja raspravljali smo o svim i najmanjim detaljima prije nego što smo i napravili test s kamerom. Veliki izazov bio je napraviti dugometražni film čija se radnja gotovo potpuno odvija u mraku i kako pronaći najbolji način da se taj mrak dočara vizualno. Počeli smo s plavim svjetlom, što je odgovaralo mjesečini, kada je počela padati kiša, dodali smo malo zelenog svjetla, a također smo željeli stvoriti sjenovit i malo iskrivljen »look«.

Društvena mreža ima veliku ulogu u vašem filmu, no vi za to nemate nikakav interes. Osim toga, pročitala sam da vi čak ne gledate ni televiziju. Nakon rada na ovom filmu jeste li promijenili mišljenje ili imate još manje interesa za društvene medije?

Kazuyoshi Kumakiri: Nije stvar u tome da mene ne zanimaju društvene mreže, već ja osobno nemam potrebu da budem uključen u njih. Ali vrlo je zabavno gledati moje mlađe kolege ili općenito mlade ljude koji konstantno vise na svojim mobitelima. Djelomičan kaos koji se ponekad može stvoriti u takvoj komunikaciji bilo je ono što sam želio pokazati u ovom filmu. Na televiziji obično gledam samo bejzbol, ali sada gledam i seriju u kojoj glumi Nakajima-san.

Vi ste velika zvijezda u Japanu. Kako se osjećate ovdje u Berlinu, gdje ste gotovo incognito?

Yuto Nakajima: Osjećam se vrlo dobro i jednostavno uživam. U Japanu se ne mogu nigdje maknuti bez da budem prepoznat. Svi pogledi su uprti u mene i tretiraju me kao idola. Ali ovdje sam samo kao glumac i ako me netko prepozna, to je zato jer su vidjeli film, pa mi je drago da je moj rad priznat i izvan Japana.