Kontradiktorni Pierre Goldman je bio revolucionar, radikalan ljevičar i na kraju provalnik i lopov
povezane vijesti
- Miks bivših laureata, starih znanaca i novih imena. Devetnaest naslova natječe se za ovogodišnju Zlatnu palmu
- “Furiosa”, peti film iz Mad Max franšize, svjetsku premijeru imat će na ovogodišnjem festivalu u Cannesu
- Film o postanku, nadi, životu i koraku naprijed. Pričali smo s autorima “Zemaljskih stihova”
CANNES – Pedeset i peti Quinzaine de cineaste, jedan od programa u sklopu 76. Filmskog festivala u Cannesu, otvorio je francuski film »Le Procès Goldman« redatelja Cédrica Kahna. Pierre Goldman je bio vrlo kontradiktorna osoba, revolucionar, radikalan ljevičar i na kraju provalnik i lopov. Uhapšen je nakon jedne oružane pljačke u Parizu 1969. u kojoj su ubijena dva apotekara.
On je na suđenju priznao tri oružane pljačke, ali ne i četvrtu u kojoj su se dogodila ubojstva, no ipak je osuđen na doživotni zatvor. U zatvoru je napisao biografsku knjigu pod naslovom »Mračni memoari poljskog Židova rođenog u Francuskoj«, a nakon što je pročitao knjigu Cédric Kahn je odmah znao da o tome mora napraviti film. Film se u potpunosti odvija u sudnici, osim nekoliko uvodnih scena u odvjetničkom uredu. Bavi se, ustvari, njegovim drugim suđenjem koje je započelo 1975. godine. Započelo je kao suđenje za ubojstvo, no sve prerasta u politički proces koji je privukao mnogo medijske pažnje i ispunio sudnicu ljevičarima koji su bezrezervno bili na njegovoj strani i bodrili ga u njegovim ispadima, kada je bez imalo poštovanja prema sudu upadao u riječ i branitelja i tužitelja napadajući policiju i njihove predrasude. Među publikom u sudnici su se našli i mnogi poznati ljevičari poput vrlo angažirane glumice Simone Signoret, te naravno Jeana-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir.
Scenarij za film je Cédric Kahn pisao zajedno s Nathalie Hertzberg, a kako nisu mogli dobiti originalne transkripte sa suđenja jer nisu postojali, dijalozi su studiozno rađeni uz pomoć novinskih izvještaja sa suđenja. Ovo je vrlo realističan, gotovo dokumentaristički prikaz jednog sudskog procesa, koji je filmski zanimljiv zbog svoje intenzivnosti, energije i brzog tempa. To je izvrstan portret Goldmana i slikovit prikaz vrlo nepravednog društvenog sistema te rasizma i antisemitizma koji se osjeća u Francuskoj. U glavnoj ulozi briljira belgijski glumac Arieh Worthalter.
Pierre Goldman je na kraju oslobođen optužbi za ubojstva, no dobio je 12 godina zatvora za svoja politička djelovanja. Iz zatvora je pušten nakon 6 godina, a tri godine nakon toga mistično je ubijen. Je li bio kriv ili ne, ostat će vječna tajna koju je sa sobom odnio u grob, a ni film nam ne daje konkretan odgovor, već su gledatelji na neki način stavljeni u ulogu porotnika da sami odluče o tome što je istina.
