Da je pandemija COVID-19 mnoge glazbenike natjerala i motivirala na veću količinu rada, uočljivo je ne samo iz povećanog broja albuma objavljenih u posljednjih godinu i pol dana već i iz činjenice da su u mnogih autora ti albumi znatno obimniji no ranije. Tako je, primjerice, Van Morrison nedavno objavio dvostruki CD i trostruki LP s čak 28 novih pjesama, a slično – iako količinski ipak nešto manje – učinio je i Eric Church, u SAD-u iznimno omiljen heartland roker koji je objavio trostruki album s 24 pjesme. Zajednički naziv tog projekta je »Heart & Soul« pri čemu svaka od spomenutih riječi i znak ima svoj album pa tako, ustvari, imamo albume Heart«, »Soul« te EP ili mini LP nazvan »&«, objavljen samo na vinilu i namijenjen isključivo članovima njegova fan kluba.

Bez pročišćavanja

I tu nije kraj posebnostima. Naime, Church je album radio na taj način da se s ekipom iz pratećeg benda i nekolicinom tekstopisaca izdvojio punih 28 dana u planine Sjeverne Karoline te tamo radio tako da su ujutro tekstopisci u društvu s njim radili tekst i osmišljavali glazbu, a navečer bi bend to snimao. I tako su u 28 dana stvorene 24 pjesme nakon čega je njih 18 prošlo sve kriterije potrebne za objavljivanje, a šest onih koje su izazivale nedoumice Church je odlučio smjestiti na poseban EP/mini LP i namijeniti ga samo fanovima. I tako je, eto, nastao njegov sedmi studijski rad nazvan »Heart & Soul«, veći i obimniji od svega što je dosad napravio i zbog čega je i stekao status jednog od najcjenjenijih i u SAD-u koncertno najpopularnijih izvođača. Naravno, ovakav način rada jamči iskrenost, spontanost i direktnost, a opasnost je to što nema dovoljno vremena za »pročišćavanje« materijala. Uslijed toga može doći – i došlo je – do neujednačenosti kvalitete. Konkretno, da je nekih sedam, osam pjesama manje, bio bi to jako dobar dvostruki abum. Ovako je tek nešto iznad prosjeka zanimljiv trostruki. No dobrih je strana ipak više no loših pa fanovima Erica Churcha vjerojatno baš ni jedna jedina pjesma neće biti višak, a mnogi će zasigurno biti jako sretni što na albumu na trenutke uz Churcha dominira briljantan vokal njegove prateće pjevačice Joanne Cotten.

Utjecaji popa

»Heart« je zamišljen kao country rock i heartland rock album i on to u znatnoj mjeri zaista i jest, ali je isto tako očito da se Church više no ikada ranije u svojoj petnaestak godina dugoj karijeri okrenuo i pop utjecajima. U skupinu takvih pjesama idu ljubavne »Crazyland« i »Bunch of Nothing« koje ljubitelji žešćeg zvuka Erica Churcha baš i neće slušati, kao ni »Never Break Heart« koja slavi život ma kako težak bio. No zato je ostalih šest pjesama ovog albuma vrlo dobro pri čemu treba istaknuti da je kroz najveći dio njih na pomalo springstinovski i bobsegerovski način progovorio o nužnosti odlaska iz malih sredina, odnosno činjenici da sve moraš učiniti kako bi ostvario svoje snove. O tome govore »Heart of the Night« i »Russian Roulette«, dok je isto tako zanosno himnična »Heart on Fire« još jedno prisjećanje na slatku pticu mladosti, a akustična ljubavna balada »People Break« govori o odlasku iz malog grada zbog gubitka velike ljubavi.

Mazni soul

No vrhunac početnog dijela trostrukog albuma svakako su divna završna gospelom obojena i country dodirima obogaćena »Love Shine Down« s odličnim tekstom o iscjeliteljskoj moći iskrene ljubavi te moćna protestna »Stick That in Your Country Song« u kojoj kroz kombinaciju rocka, rap brbljanja i country rocka zahtijeva od country glazbe da bude aktivnija, društveno kritičnija i angažiranija pri čemu sam daje doprinos nižući slike iz onih američkih gradova (Detroit, Baltimore) uz koje se sve više veže pojam siromaštva i besperspektivnosti.

Ako će »Heart« možda one najtvrdokornije pristaše Churcha na trenutke učiniti i nezadovoljnim, osmijeh na lice vraća »Soul«, album koji također nudi devet pjesama i koji govori ne samo o duši već slavi i soul glazbu i to na sjajan način. Osjeti se to već u uvodnoj »Rock & Roll Found Me« koja govori o mršavom bijelom mladiću rođenom s pogrešne strane pruge (Jerry Lee Lewis?) kojeg je spasio rock and roll. No priča nije prenesena kroz munjeviti r’n’r ritam, već pravi mazni i nježni soul koji potom u prekrasnoj ljubavno gubitničkoj »Look Good and You Know It« raste do vrhunaca te glazbe i ide u red najboljeg što je Eric Church uopće stvorio.

Blues, funky i rock

Slične soul dragulje, ne tako opojno blještave poput dviju spomenutih pjesama, Church nudi i u odličnim »Hell of a View« te »Where I Wanna Be« koje nude sjajne laid back kombinacije soula i bluesa s natruhama country zvuka, a u taj niz nježnih i opuštajućih svakako ide i »Bright Side Girl«, još jedna pohvala ljubavi kao luci spasa. »Break It Kind of Guy« najžešći je trenutak albuma pri čemu se Church opredijelio za kombinaciju blues, funky i rock čvrstine, a slična joj je po izrazu »Bad Mother Trucker«, zanimljiva priča o vozačici kamiona, dok za kraj Church i društvo čuvaju baladičnu pohvalu južnjačkom rocku kroz priču o čovjeku zvanom Lynyrd Skynyrd Jones kojem je majka ime dala po čuvenom američkom južnjačkom rock bandu.
Sve u svemu, ljubitelji Erica Churcha mogu biti sretni i zadovoljni jer će ove godine imati što slušati, a krenu li turneje, bit će još više slavlja. Također svi koji vole najčuvenije heartland rokere, južnjački rock ili soul i blues koji se desetljećima stvaraju u studijima gradića Muscle Shoals u Alabami, bit će sretni zbog ovog albuma koji kroz glazbu i stihove Erica Churcha nudi Mellencampa i Stevea Earla stopljene sa Springsteenom i Tomom Pettyjem, a ima tu i zrnce čarolije Boba Segera.