Foto: Elis Lovrić
Red poezije, red glazbe.
povezane vijesti
Kad smo zadnji put razgovarale, istarska glumica i kantautorica Elis Lovrić najavila nam je svoj novi glazbeni projekt. On je ovih dana ugledao svjetlo dana. Riječ je o albumu koji čini jedinstvenu cjelinu s knjigom »Kanat od mora«. Bio je to povod za ponovni susret s uspješnom umjetnicom.
Protekle dvije, tri godine bile su iznimno uspješne za vas. Vratili ste se na daske koje život znače ulogom Fanice u predstavi »Vježbanje života – drugi put«, nagrađeni ste na Šibenskom festivalu, a evo ovih je dana pristigla vijest da ćete nastupiti i na Dori 2022. Završili ste pisanje knjige i objavili album. Pretpostavljam da vam sve to puno znači?
– Ispunjena sam i sretna jer kad vidim ove uspjehe, ovako jedne za drugima na jednom mjestu, shvatim koliko je posla učinjeno i ciljeva postignuto.
Foto: MIRENA PRPIĆ
Album i knjiga
Kažite nam nešto više o samom albumu. Prisjetite se trenutka kad ste ga odlučili realizirati.
– Ovaj se album začeo 2015. godine. To je bila moja druga samostalna produkcija u životu. Htjela sam spojiti svoje glumačko i kantautorsko znanje u ono što volim. U jednu tečno ispričanu glazbenu priču, ispričanu srcem i sjećanjem. Intuitivno. Sama na sceni. Red poezije, red glazbe, bez ijednog privatnog obraćanja publici, samo stihovi i pjesma. Svjetlo, mrak, gitara, usna harmonika ili glas á cappella. Golo. I odlučila sam, nakon premijere, da će tako izgledati i album.
Osim što su pjesme u studiju izaranžirane bogatije. Prošlo je nešto godina, ali album je tu, upravo onakav kakav sam željela. I više od toga, jer i knjiga je tu. Na albumu se nalaze i neke od mojih poznatih, već objavljenih pjesama koje su zaživjele na Splitskom i Šibenskom festivalu: »Sretno ti bilo«, »Od kad te poznon« i »Je ča je«. Pjesmu »Kova« objavila sam u ožujku ove godine u povodu stote obljetnice Labinske Republike, te za istu snimila i spot.
Razrađeni planovi
Vaš glazbeni izričaj, spoj etna i popa, kao i jezik kojim pišete, autohtoni labinjonski, vaš su umjetnički zaštitni znak. Što je bilo presudno da krenete tim smjerom?
– Tražila sam svoj autentični izraz. Nešto da svatko kroz moju autentičnost osjeti svoju vlastitu. Onako kako mi je davno rekao Lew Hunter: potraži nešto svoje, što samo ti imaš, što će zaintrigirati svakog od nas. Nešto što će potaknuti mene samog da slično pronađem u sebi. Razmišljala sam. Imala sam gitaru u ruci. Po čemu sam ja toliko »drukčija« i posebna, a da mogu pridonijeti ovom svijetu? Počela sam prebirati po žicama. Iz mene je potekla pjesma »I found my way«.
Stanem i zapitam se: »A što je tu posebno? Osim što kad pjevam, nestaje bol, sve dobiva novu dimenziju«. I odjednom mi sine. Iz mene krenu izlaziti riječi na mom labinjonskom koji govori tek 10-ak tisuća ljudi na svijetu. A opet, svatko, baš svatko ima svoj »labinjonski«, svoju materinju riječ koja će zazvoniti u njemu kad zapjevam moju. I krenem: »Govoriš bolje bi bilo ku bin tornala ude živet, ku bin se ženila, ma ja son vajka sanjala da bin ubošla celi svet, ko va filme živela. I ja bin opet šla kede god son bila i nopet storila se ca son storila«. Naježila sam se. To je to – kažem sama sebi. Eto, tako je počelo.
Nakon objave albuma i knjige uslijedit će i njihova promocija. Što sve imate u planu u tom pogledu?
– Imam krasno razrađene planove, ali s obzirom na zaštitne mjere u cijelome svijetu, pitanje je koliko će se toga realizirati. Turneja od desetak gradova u Hrvatskoj će biti melem za dušu ako se održi.
Poput Oscara
Hoćemo li vas nakon Fanice u »Vježbanju života – drugi put« gledati i u nekoj drugoj ulozi, u nekom od budućih dramskih projekata riječkog kazališta?
– E, to ne znam, jer ovisi o samom kazalištu ili o redateljima koji režiraju u riječkome teatru. Ali osjećam da se bliži vrijeme za jedan predivan koncert u Rijeci.
Za kraj nam ispričajte kako je nastala knjiga koju ste objavili?
– Mnogi me često pitaju o značenju mojih tekstova na labinjonskom. Potaknuta time, shvatila sam da moram izdati labinjonsko-hrvatsku knjigu, a ne samo prevoditi labinjonski na japanski i portugalski.
Uz ovu knjigu svatko može otpjevati sve moje pjesme s albuma. S lijeve strane je original, a s desne strane prijevod na hrvatskom standardnom jeziku. Moram podijeliti sreću što mi je Enes Kišević, izvanserijski čovjek, pjesnik i književnik, napisao svoju impresiju o knjizi i što sam njegove riječi mogla uvrstiti u nju. Imati njegov duh utkan na stranicama svoje knjige je kao dobiti Oscara.
»No War« – od Portugala do Dore 2022.
Prava ste umjetnička duša. Pokušajte nam opisati kako stvarate glazbu, te nam otkrijte nešto više i o pjesmi za Doru 2022.?– Evo, možda da ovog puta opišem kako je došlo do pjesme za Doru, jer je bilo potpuno neuobičajeno za mene. Prije godinu dana dobila sam mail sa zanimljivim upitom za suradnju. Zbog prenakrcanosti poslom, prijatelji su me odgovarali od te suradnje, jer zar želim umjesto 3 sata na noć spavati jedan sat, i kad ću i kako to stići. Naravno, sve polušam i napravim po svom. Odgovorim da ću se posvetiti pjesmi za nekoliko mjeseci, kad se gužva smiri, ali da ako ne budem zadovoljna svojom »obradom« pjesme, neće biti ništa od toga. Radilo se o pjesmi »No War« Anthonyja Kukuljana u izvedbi njegove grupe The Rozh. Ukratko rečeno, trebala sam pjesmi dati svoj pečat, napraviti svoju obradu. Kao i pjesmu »Brodolom«, i ovu sam iznjedrila u Portugalu, na meni najljepšoj oazi na svijetu. Dogovorila sam zatim snimanje u njihovom studiju u Rijeci kod Sandija Bratonje kojeg je moja »izvrnuta« verzija pjesme inspirirala, te smo zajedno završili aranžman. Kad se počelo pričati o Dori, jedan mi je poznati glazbenik rekao da vidi moju pjesmu »Škanjet« na Euroviziji. Blago šokirana takvom izjavom, krenula sam razmišljati imam li neku drugu pjesmu jer »Škanjet« je dio albuma, a album želim izdati prije Dore. Sjetim se pjesme »No War«, pogledam minutažu, shvatim da je kraća od 3 minute, i od tog trenutka sve se odvilo vrtoglavo. |
