CLOCK IS A THING OF THE PAST

Drugi album zagrebačkog benda ectratis

Claudia Bošković

Foto: Karla Kocić

Foto: Karla Kocić

Eklekticizam preodjeven u komercijalnije ruho



Sa sigurnošću možemo reći da će pojedince zahtjevnijeg uha i ponešto eklektičnijeg ukusa definitivno osvojiti ectratis, studijski projekt i live bend Mateja Blečića, glazbenika s raznovrsnim iskustvom u brojnim pop i rock bendovima, a danas i samostalnog skladatelja, producenta i multiinstrumentalista čijem su glazbenom putu utabane staze na Učilištu za popularnu i jazz glazbu (Rock akademija), a potom i Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.


Foto: Karla Kocić

Foto: Karla Kocić


Sami počeci ectratisa sežu u 2014. godinu, a prva konkretnija studijska ostvarenja – nakon izdavanja demo snimki – dolaze ponajprije 2019. godine, debitantskim albumom »The Artificial Spirit« i novim albumom »Clock Is a Thing of the Past«.


Dva »segmenta«


»Clock Is a Thing of the Past« drugi je album projekta ectratis. Možete li nam reći nešto više o njemu?


– Album »Clock Is a Thing of the Past« najbolje bi se mogao opisati kao mješavina pop rock, jazz fusion, progresivne i new wave glazbe sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, premda postoje brojni drugi utjecaji kao što su primjerice funk, soul, R&B, klasična, pa čak i elektronička glazba.




Što se tiče tematike albuma, pjesme, koje su inače pisane bilingualno – na hrvatskom i engleskom jeziku, pretežno su orijentirane oko ljubavnih odnosa i kompleksnosti istih, u nekim trenucima doslovno, a ponekad i metaforički. Specifičnost ovog albuma je ta što je sniman u više različitih studija u Zagrebu i u dva »segmenta« – jedan koji se sastoji od one-man band produkcije, a drugi koji sačinjava izvedba live benda, čiji su članovi ja na vokalu, klavijaturama i gitari, Jelena Galić na back vokalu i bas gitari, Ivan Luić na gitari te Tin Brkljačić na bubnjevima.


Na albumu su također gostovali prominentni hrvatski glazbenici poput pjevačice Nine Romić koja je otpjevala glavni vokal na pjesmi »Put u početak«, saksofonistice Ane Kovačić i trubača Igora Pavlice, koji su inače članovi live benda Darka Rundeka, te trombonista Ivana Marincela. Za produkciju i miksanje albuma sam bio zadužen ja, dok je mastering napravila producentica Angel Marcloid iz Chicaga (SAD).


U odnosu na »The Artificial Spirit« novi album svojevrsni je zaokret i prema nijansu komercijalnijem zvuku. Što je potaknulo takvu promjenu?


– Prvi album »The Artificial Spirit« bio je poprilično eklektičan i možda mrvicu nezgrapan za širu publiku, pa sam želio vidjeti je li zapravo moguće taj inicijalni eklekticizam nekako zadržati, ali ga u isto vrijeme preodjenuti u nešto komercijalnije ruho.


Rezultat je niz pjesama na novom albumu koje su »catchy« do te mjere da imaju potencijal radijskih hitova, ali podjednako sofisticirane i kompleksne po pitanju cjelokupnog zvuka, aranžmana i produkcije, od kojih posebno valja spomenuti ex-Yu/novim valom inspirirane »Tvoje ime« i »Nije bitno«, R&B broj »Put u početak«, jazz-funk komad »Bicycle« te power baladu »FWB«.


Kao što je bio i slučaj s prvim albumom, svaka pjesma ima vrlo specifičan »personality«, iako gledane u kontekstu kompletnog albuma tvore konkretnu cjelinu koja ga na koncu čini stilski i umjetnički vrlo prepoznatljivim.


Promocija u Močvari


Od devet pjesama s »Clock Is a Thing of the Past« imate li favorita – pjesmu koja vam je iz nekog razloga posebno značajna?


– Iako sam generalno zadovoljan čitavim albumom i nemam nekog favorita što se tiče pjesama koje su na njemu, mogao bih eventualno izdvojiti »Nije bitno«. Iako je pjesma svojevrsni odgovor na 80s new wave revival hit »Tvoje ime«, zanimljiva mi je zbog toga što ima gradaciju iz nekakvog blues/jazz/funk fusiona u grunge zvuk.


Ovo je zapravo jedina pjesma na albumu koja nema klavijature – iako sam ironično prvenstveno klavirist/klavijaturist – i jako je »sirovo« napravljena, snimljena je doslovno u jednom takeu s čitavim bendom, a kasnije su nadosnimljeni vokali i nekoliko gitarskih dionica da se malo upotpuni zvuk.


Mislim da se i riječi u pjesmi također jako dobro uklapaju u njezin zvuk, tj. aranžman, čime se stvara možda malo više »ozbiljno« raspoloženje, premda smatram da će slušateljima ovih gotovo šest minuta biti zanimljiva zvučna pustolovina.


Jeste li zadovoljni promocijom albuma – na kakav prijem je album naišao kod publike, punite li koncertne prostore?


– Dobili smo dobar broj pogleda na našem YouTube kanalu zajedno s objavama različitih online portala i puštanjem pjesama na radiju, tako da možemo reći da se stvari odvijaju u zadovoljavajućem smjeru. Što se koncerata tiče, pripremamo se za promociju albuma u kultnoj Močvari koja će biti održana početkom veljače sljedeće godine. Nove nastupe dogovaramo i dalje, tako da sve u svemu stvari se odvijaju prilično dobro i nadamo se da će to tako i ostati.


Novi spot


Kakva sve glazbena ostvarenja možemo očekivati od vas u skorašnje vrijeme? Radite li na novim materijalima?


– Trenutačno nam je najveći fokus promoviranje novog albuma koncertima uživo, premda u planu imamo snimiti spot za pjesmu »Bicycle« koja se nalazi na njemu. Uz to smo započeli snimati novu pjesmu »Vjeruj mi« – koju planiramo objaviti kao singl s pripadajućim videospotom – i već smo je uvrstili u naš koncertni repertoar jer se zbog svojeg novovalnog »štiha« dobro uklapa uz pjesme »Tvoje ime« i »Nije bitno« koje redovito sviramo uživo.


Ideje za nove materijale i potencijalni treći album već imamo, međutim više preferiramo stvari raditi polagano i u nekom »svojem« tempu, tako da ne bismo željeli brzati, nego puštamo da se sve odvija svojim prirodnim tijekom.