Nominacije

Doksi u utrci za Oscara: Bliski susret treće vrste s hobotnicom

Dragan Rubeša

Foto Screenshot Netflix

Foto Screenshot Netflix

Riječ je o tipičnom kameronovskom komadu, koji ne priziva autorovu igranofilmsku prošlost, već vodi punokrvni dijalog s njegovim 3D doksom »Aliens of the Deep«



Ovogodišnje oskarovske nominacije u kategoriji dugometražnog doksa vole koketirati s medicinskim temama, s autorima poput Alexandera Nanaua (»Kolektiv«) i Jima LeBrechta & Nicole Newnham (»Crip Camp«).


Nanau slijedi trajektoriju velikog Cristija Puiuja (šifra: »Smrt gospodina Lazarescua«) da bi nam nanovo pokazao kako izgleda sedmi krug rumunjskog bolničkog pakla. A LeBrecht & Newnham igraju na motiv invaliditeta koji je već postao zaštitni znak Oscara.


Jer, ono što je za taj iznimni autorski tandem Disabled Rights Movement (Pokret za prava invalida), to je za Chloe Zhao nomadski pokret (šifra: »Nomadland«). Tim »medicinskim« komadima mogli bismo pridodati i »The Mole Agent« u režiji Maite Alberdi, bliži fikciji nego doksu, čiji prerušeni detektiv ulazi u čileanski dom za umirovljenike da bi detektirao nepravilnosti u tretmanu njegovih štićenika.




Iako nam je upravo »Crip Camp« pokazao kako film koji se bavi invaliditetom doista treba izgledati. Zato valja zaboraviti na Toma Cruisea rođenog 4. srpnja. Ovo je istinski punokrvni komad u invalidskim kolicima.


Podvodne snimke


Zato nije čudo da su u pandemijskoj 2020. svi ti doksi bili isključivo dostupni na streaming platformama.


Iako je među oskarovskim dokumentarnim nominacijama u dugometražnoj kategoriji najveći hit bio »My Octopus Teacher« Pippe Ehrlich & Jamesa Reeda s pečatom Netflixa, čiji je tretman tijela krajnji antipod »Crip Campu«.


U fokusu je »ljubavni« (erotski?) odnos južnoafričkog strejt ronioca Craiga Fostera i jedne hobotnice u »šumi« kelpa (smeđe alge). Iako nemojte očekivati nekakvu južnoafričku varijantu japanskih hentai koitusa s penisoidnim kracima, kolikogod Fosterov ocean poprima dostatno erotsku dimenziju.


Dobili smo nešto poput bliskog susreta treće vrste s hobotnicom kao zamjenom za izvanzemaljca. Iako ona nije samo Fosterova »prijateljica«, već i »učiteljica«, koja će izmijeniti njegov odnos prema prirodi/životu.


Riječ je o tipičnom kameronovskom komadu koji ne priziva autorovu igranofilmsku prošlost, već vodi punokrvni dijalog s njegovim 3D doksom »Aliens of the Deep«. Doduše, ono što taj isti »alien« znači Fosteru, to medvjed znači Herzogovu akteru Timothyju Threadwellu (šifra: »Grizzly Man«).


Nanovo je u igri junakova duhovna i osobna kriza, koja će Fostera natjerati na bliski susret s hobotnicom. Foster je snima, razmišlja o njoj i slijedi je u plićacima. Promatra njene obroke, igre, bjegove od morskih pasa i faze oporavka.


Sve do njene biološke smrti, koja ne može biti više oskarovska. Iako sve te podvodne snimke, usporavanja slike i dronovski kadrovi igraju na tipične BBC serije u odabiru Mire Vočinkić. U krajnje taktilnoj spontanosti, koju podvlači Fosterov emotivni komentar.


Iako njegovo neosporno tehničko savršenstvo prvenstveno počiva na scenariju i narativnom hodu, razlomljenom u tri čina, s finalnim klimaksom.


Alienska ljepota


Da bi izašli iz te rigorozne emotivne i formalne kontrole, nakon deset godina postprodukcije koja se i za najpedantnije dokumentariste doima poput vječnosti, autorima se trebao dogoditi poetski »mirakul«.


Što ostaje od misterija susreta s Drugim? Glas Drugog? Onaj Drugi koji živi i umire pred našim očima i pred objektivom videokamere. Jer, Ehrlich & Reed su nam podarili aliensku ljepotu bez CGI intervencija.


Kao da taj isti alien/hobotnica preuzima ulogu redatelja, nudeći nam alternativu drukčijeg pogleda. S nama koji promatramo i junakom koji promatra, živi i snima našu interakciju. U nekoj novoj i drukčijoj boli.


U ljubavnoj/erotskoj priči koja nam treba u ovim teškim vremenima. Čak i kad Foster frojdovski prizna nakon bliskog susreta hobotnice i morskog psa da se »psihološki osjećao kao da prolazi vlastiti proces kastracije«. Zato ima neke proklete simbolike u tome da u doksu gotovo nikad nije spomenuta Fosterova žena.