Britanci su oduvijek bili majstori televizijskih obrada povijesnih događaja, a potvrda tome je i nova ITV-jeva serija »Anne« koja je početkom ove godine oduševila mnoge Britance, niz njih i razljutila, ali teško koga ostavila ravnodušnim. Anne iz naslova je Anne Williams, majka Kevina Wiliamsa, dječaka koji je s nepunih 16 godina bio jedna od najmlađih žrtava tragedije na stadionu Hillsborough u Sheffieldu.

Tog dana, a bio je to 15. travnja 1989. godine, u Sheffieldu je igrana polufinalna utakmica čuvenog engleskog FA Cupa u kojoj su se na neutralnom terenu ogledali Liverpool i Nothingham Forest. Naravno, oba su kluba u Sheffield stigla praćena velikim brojem navijača koji su razmješteni na suprotne strane stadiona.

Nažalost, organizatori su, izgleda, predugo čekali s puštanjem navijača na njihova mjesta pa je, kad je 2.500 navijača Redsa krenulo na svoj prostor iza jednog od golova, došlo do ogromne gužve tijekom koje se dio tribine urušio, što je bilo kobno.

Nadalje, oni koji su ušli među prvima uskoro su ogromnom masom pritisnuti na ogradu. Neki su pokušali preskočiti ogradu, dio je i uspio te utrčao na teren i utakmica je već u petoj minuti prekinuta. Reakcija policije i ostalih službi u tim je početnim trenucima zakazala, a kad je shvaćeno da je stanje iznimno ozbiljno te da su životi nekih navijača u opasnosti, bilo je prekasno.

Čak 95 ljudi tog je dana izgubilo život na Hilsboroughu, jedan je od ozljeda preminuo dva-tri tjedna kasnije pa se tako konačan broj zaustavio na tragičnoj brojci od 96 žrtava, mahom mladih ljudi. Među njima je bio i Kevin Williams.

Campbell Wallace kao Kevin Williams, Foto: Screenshot/ITV

»Priča jedne majke«

Životnu priču njegove majke odlučili su prošle godine obraditi vlasnici ITV kuće, a podnaslov njihove miniserije (četiri nastavka po šezdesetak minuta) nazvane »Anne« je »Priča jedne majke« što je pomalo i preskromno jer je Anne Williams »pokrenula gore i okrenula more« kako bi došla do istine i barem nekog oblika zadovoljštine za svojeg tragično preminulog maloljetnog sina.

Naime, već pri prvim kontaktima s policijom u Sheffieldu, Anne i njezin suprug Steven shvaćaju kako Kevin nije poginuo odmah, već je teško ranjen prenesen na igralište gdje mu je čak davano i umjetno disanje. No, budući da zbog velike gužve – ali i užasne organizacije – ozlijeđeni nisu mogli biti brzo prebačeni do vozila hitne pomoći – Kevin je preminuo.

Anne i njezina obitelj ne žele samo primati izraze sućuti, već žele istinu pa motiviraju udruživanje nekih od roditelja poginulih navijača i kreću u pravnu borbu za ocjenu tog događaja i utvrđivanje krivnje. To neće biti nimalo lagan zadatak i trebat će im gotovo četvrt stoljeća (!) da dokažu kako je u organizaciji same utakmice te načinu postupanja policije bilo iznimno puno grešaka. Štoviše, završne procjene konačne studije pokazale su kako je od 96 poginulih spašeno moglo biti njih čak 40! Da su imali pravovremenu medicinsku pomoć, preživjeli bi! Naravno, jedan od njih bio je i Kevin Williams.

Neučinkovita pomoć

Dugotrajnost potrage za istinom korijene ima u nizu stvari. Prije svega, nogometni navijači tada nisu bili nimalo omiljeni i svojim su incidentima često sramotili Englesku. To je svakako bio jedan od razloga zbog kojeg nitko u početku nije reagirao na veliku gužvu koja je vladala u dijelu stadiona na kojem su bili smješteni navijači Liverpoola.

Nek’ se budale tuku, vjerojatno su mislili policajci, sve dok nije postalo jasno da se nitko ne tuče, već ljudi umiru. Iz istih je razloga bila neučinkovita i medicinska pomoć kojoj je kaotično stanje dodatno otežalo pristup ozlijeđenima. Nadalje, nakon užasa na Hillsboroughu, nitko u Sheffildu nije želio preuzeti krivnju pa su tamošnje vlasti štitile »svoje«. Slične stvari potom su se počele odvijati i na britanskoj političkoj sceni gdje vlast nikako nije željela prihvatiti činjenicu da se taj užas dogodio za njihova mandata. Šoviše, u pljuvanje po navijačima uključeni su – i to plaćanjem za članke takve vrste – i neki tadašnji tabloidi!

Sve spomenuto sjajno je prikazano i pojašnjeno u TV seriji čiji su autori potpisnici i čuvene britanske kriminalističke serije »Line of Duty«. Već iz tog se podatka može naslutiti kvaliteta, a ona je dodatno pojačana i vrlo dobrim izborom glumaca u okviru kojeg kao majka, spremna usprkos svom bolu koji osjeća boriti se za pravdu, zaista u ulozi Anne Williams briljira Maxine Peak. No, ne bi i ona bila tako dobra da joj scenarij nije pružio sjajan »teren za igru«.

Stephen Walters i Maxine Peake utjelovili su Stevea i Anne Walters, Foto: Screenshot/ITV

Izvrsna gluma

Naime, priča počinje dan uoči utakmice, kad upoznajemo obitelj Williams, prosječnu liverpulsku obitelj koju uz roditelje čine stariji sin Michael, mlađi Kevin koji kraju privodi prvih 15 godina života, te devetogodišnja kći Sara. Fokus je odmah usmjeren na simpatičnog Kevina koji živi za svoj nogometni klub i ogromna mu je želja otići na utakmicu u Sheffield. Majka i otac se protive i smatraju to prerizičnim, ali ljubav majke i želja da sin bude sretan je jača pa ga ona tog jutra na dan utakmice budi tako što mu – poklanja kartu za utakmicu! I to je posljednje jutro njihova zajedničkoga života.

Utakmica počinje u 15 sati i prenose je TV i radio. Već u četvrtoj minuti postaje jasno da se nešto jako loše događa iza gola gdje su smješteni navijači Liverpoola. Prekid utakmice i kaos pri iznošenju ozlijeđenih na igralište prate Williamsovi, svjesni da je negdje u toj masi njihov sin Kevin. To je vrijeme kad mobitela još nema pa Anne i Stan sjedaju u auto i kreću prema Sheffieldu.

Teško psihološko stanje u kojem se nalaze oslikano je izvrsnom glumom i moćnim pojedinostima strepnje i straha, a sve je podignuto na još višu razinu kad, kao i mnogi drugi roditelji, stižu u Sheffield gdje ih policija smješta u prostoriju u koju uskoro počinju stizati vijesti o preživjelima, ali i o mrtvima. Užas i sreća miješaju se kroz urlike krajnjeg užasa i nekontroliranog smijeha onih koji shvate da su njihova djeca preživjela. Anne i Steve strepe sve do trenutka dok ih policajac ne pozove u jednu prostoriju i pokazuje im niz fotografija poginulih, pitajući ih prepoznaju li svog sina. Anne ga vidi, ali ne želi prihvatiti istinu. Stan potvrđuje da je na slici Kevin.

Pravda za 96-oricu

Sve to izvrsno je odglumljeno i režirano pa taj tragični i moćni početak drži pažnju gledatelja i u sljedećim epizodama koje, ustvari, predstavljaju rekonstrukciju pravne borbe koju je vodila Anne Williams praćena i drugim roditeljima. Sama je pronašla svjedoke koje policija nije željela pronaći i koji su potvrdili kako su Kevina živog iznijeli s tribina te kako je umro na terenu čekajući hitnu koja nije dolazila. Sama predstavlja slučaj mnogim političarima, a njenu borbu prepoznaju i navijači Liverpoola na čijim tribinama se uskoro pojavljuju transparenti i parole s natpisom JTF 96 – Justice for the 96 (Pravda za 96-oricu). Te je transparente moguće vidjeti i danas, pogotovo svakog 15. travnja, kad cijeli Liverpool obilježava obljetnicu te tragedije.

Istina se polako i uz puno otpora najodgovornijih otkrivala. Godine 2012. odlučujuće je korake na inicijativuu Anne Williams učinila skupina okupljenih stručnjaka čije je istraživanje nazvano The Hillsborough Independent Panel nepobitno utvrdilo brojne popuste. Godinu dana kasnije od raka teško oboljela Anne umire pa nije doživjela 2016. godinu, kad je i službeno od strane države zaključeno kako je 96 ljudi na stadionu Hillsborough stradalo zbog velikog nemara, odnosno nezakonito ubijeno (unlawfully killed). No, krivim, zasad, nitko nije proglašen.