Glumac, pedagog, glazbeni producent, DJ, tekstopisac, sve to je Adam Davenport, mnogima poznat po ulozi u uspješnome filmu »Ponoćni sin«, no ovaj američki glumac s diplomom prestižnog Sveučilišta Yale glumio je u desetak kazališnih predstava u New Yorku, uključujući vrlo popularne »Naked Boys Singing on 42nd Street« i »Aidu« u svjetski poznatoj Metropolitan Operi, pojavio se i u HBO-ovoj seriji »High Maintenance«, a nedavno je i snimio scenu s Kate Hudson za nadolazeći film »Knives Out 2«, drugi nastavak filma koji je i hrvatska publika imala prilike vidjeti u kinima.

Osim filma, Davenport se bavi i elektroničkom glazbom, izbacio je nekoliko singlova, a International Music and Entertainment Association ga je prošle godine imenovao elektroničkim umjetnikom godine. Njegov ga je životni i profesionalni put doveo u Srbiju gdje je osnovao i školu glume, a kako je i zašto došao u Srbiju, što ga je zadržalo te zašto je osnovao školu, govori za naš list.

ADAM DAVENPORT
BEOGRAD

Kako nam je Davenport rekao, nakon studija glume primljen je u Actors studio kao redatelj, a kasnije je svoje obrazovanje nastavio u Groundlings School u Los Angelesu, školi u kojoj su studirali mnogi poznati komičari poput Willa Ferrella, Kristen Wiig, Melisse McCarthy i Maye Rudolph, gdje je studirao komediju i improvizaciju pod vodstvom Mikeyja Daya. Također, priča nam, nastavio je svoj profesionalni put i obrazovanje u New Yorku gdje su mu mentori, između ostalih, bile i dobitnice Oscara Mellisa Leo i Olympia Dukakis. Davenport je trenutno jedini profesor glume s certifikatom za učitelja glume američkog Nacionalnog saveza učitelja glume na Balkanu i jedan od troje s tim certifikatom u cijeloj Europi.

Sve zbog ljubavi

Iako ga je u Srbiju sasvim slučajno i nakratko doveo njegov privatni život i splet okolnosti, čini se kako se taj kratak boravak ipak pretvorio u novi početak u srpskom glavnom gradu.

– U Srbiju me zapravo dovela situacija s koronavirusom. Naime, viđao sam se s jednim Srbinom koji je živio u Švedskoj, no zbog restrikcija u Europi nisam ga mogao posjetiti sa svojom američkom putovnicom. Tako smo se odlučili naći u Srbiji koja nije imala nikakvih ograničenja, a nakon turističkog posjeta u rujnu 2020. godine zaljubio sam se u Beograd u koji sam se preselio šest tjedana nakon toga. Jedan od razloga za ostanak bio je, naravno, ljubav, no i činjenica da sam se oduvijek želio glumački afirmirati u Europi. Odrekavši se tako svojeg stana u New Yorku i svoje imovine, došavši tek s dva kofera, odlučio sam se na svojevrstan rizik, no znao sam da i ako ne uspijem, mogu se uvijek vratiti u SAD. Na kraju, iako veza nije potrajala, odlučio sam ipak ostati u Srbiji, točnije na beogradskom Dedinju, kazao je Davenport.

Prije dolaska u Srbiju, kaže, učio je od mnogih poznatih glumačkih imena i s mnogima je i surađivao, od Mellise Leo, Olympie Dukakis, Alfre Woodard i Viole Davis, no uzor mu je Meryl Streep za koju kaže kako je ponizna i prizemljena, a u glumačkom smislu je drukčija u svakoj ulozi koju ima jer ima veliku sposobnost transformacije.

Adam Davenport na Grammyjima 2020.

– Kad sam bio student na Yaleu, napisao sam pismo Meryl Streep moleći je da glumi u mojem filmu koji mi je bio diplomski rad. Iako je s obzirom na svoje obaveze to morala odbiti, ostavila mi je njezinu email adresu kako bismo ostali u kontaktu. Deset godina radio sam s Mellisom Leo koja je osvojila Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu »Boksač« u kojem je utjelovila majku Christiana Balea i Marka Wahlberga, a naša suradnja započela je s mojim diplomskim radom, filmom »Midnight Son«. U noći kad je Melissa osvojila Oscara, omotnicu u kojoj je pisalo njezino ime kao dobitnice Oscara otvorio je legendarni Kirk Douglas, a Melissa ju je kasnije dala meni.

Tu sam omotnicu ponio sa sobom u Beograd ne bih li je pokazao svojim učenicima i podsjetio ih kako je karijerni uspjeh, u ovome slučaju glumački, sličan maratonu, a ne trčanju na kratke staze. Drugim riječima, ako ste glumac, potrebne su godine rada i mnogo truda. Melissi je, primjerice, trebalo gotovo trideset godina da joj Oscar donese slavu o kojoj svaki glumac sanja, govori nam Adam, nadodajući kako dobar glumac mora biti samosvjestan, mora imati empatiju, koncentraciju i mora imati sposobnost slušanja.

Međunarodne karijere

Iako je Amerikanac, Davenport je upoznat sa srpskom i cjelokupnom jugoslavenskom kinematografskom tradicijom, a na otvaranje svoje škole odlučio se upravo zbog toga što su u Srbiji i regiji, mnoge suvremene glumačke tehnike kakve se prakticiraju u vrhunskim američkim glumačkim školama poput Yalea i Juilliarda, nepoznanica. S obzirom na to, ističe, mislio je kako bi mogao stvoriti nešto vrijedno te pritom pomoći glumcima u regiji da izgrade međunarodne glumačke karijere. Svoj pristup poučavanju glume, govori, temelji na pristupu tri velika imena u svijetu učitelja glume – Ute Hagen, Leeja Strasberga i Earlea R. Gistera – za koje vjeruje da su tri najveća američka učitelja glume prošloga stoljeća.

– Filmska je gluma relativno mlada umjetnost, stara nešto manje od sto godina. Prvi je zvučni film bio »The Jazz Singer« iz 1927. godine, otkad se gluma nastavlja razvijati. Naime, gluma je u posljednjih dvadeset i pet godina puno složenija od one prije, te se razlikuje od glume sedamdesetih i osamdesetih godina, koja se pak razlikuje od one glume pedesetih godina. Pristup koji koristim u svojoj školi je utemeljen na izvornim metodama Stanislavskog koje su još dodatno razrađene i prilagođene filmskoj glumi, odnosno glumi ispred kamere.

Nastavni plan svoje škole predstavio sam nekim profesorima glume u regiji, kao i studentima diplomskih studija glume, a svi su mi rekli kako su moje glumačke metode jedinstvene i kako su ovdje nepoznate. Što se tiče samog poučavanja, najviše me zanima transformacija u lik, jer ako je gluma očita, to nije dobar znak. Jedna od tehnika koju koristim jest korištenje glumčevih vlastitih trauma, snova i mašte. Glumac se, dakle, pomoću vlastite ranjivosti uživi u lik koji tumači, pa na kraju lik djeluje posve ljudski i živo. Također, koristim i tehniku »rad na razini«, utemeljitelja Earlea Gistera iz Škole drame Sveučilišta Yale, koja omogućuje glumcu da prepozna neke svoje navike, odbaci ih i da postane netko drugi. Sve te tehnike, kao i ostale koje koristimo, su zapravo one koje poučavaju Al Pacino, Robert DeNiro i Meryl Streep, pojašnjava nam.

Trenutno njegovu školu glume The International Acting Studio (TIAS) pohađa pedeset glumaca, od početnika do afirmiranih glumaca, u dobi od jedanaest do šezdeset godina, a imaju studente s tri kontinenta, iz više država – od SAD-a, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, Makedonije, Srbije, Austrije, Francuske, Švedske, Ukrajine, sve do Nigerije. Škola je to, odnosno glumački studio, zamišljen kao platforma s brojnim radionicama sličnim onima u originalnome američkom Actors Studiju, s ciljem internacionalnog povezivanja glumaca, a uz satove glume u samoj školi nude i online tečajeve.

– Naša škola, TIAS, svojevrstan je glumački studio s brojnim radionicama u duhu originalnog Actors Studija, a polaznici nakon završetka na dobivaju diplomu. Zamislite tu školu i njezine radionice kao, recimo, svojevrsnu teretanu u koju glumac odlazi da započne ili nastavi svoj profesionalni glumački razvoj. Ono što polaznici uvježbavaju su određene scene iz filmova i televizijskih emisija na engleskome jeziku, uz ostale predmete na engleskome jeziku. Cilj je u školi pripremiti i osposobiti glumce za rad na stranim produkcijama koje se snimaju u zemlji ili regiji na engleskom jeziku, a one bi potencijalno otvorile i neke druge, nove prilike izvan regije, ističe Davenport.

Koliko je podučavanje glume u njegovoj školi uspješno, govori i činjenica da jedna njegova učenica trenutno sudjeluje u snimanju nove sezone popularne Netflixove serije »The Crown«, dok je druga, Ema Gojković, imala glavnu ulogu u američkom filmu »My Son Hunter«, a osim što obje pohađaju njegovu školu, on ih je dodatno pripremao i za audicije na kojima su dobile inozemne angažmane. Također, navodi i rad s kanadskom glumicom Mercedes De La Cruz koja glumi u RTS-ovoj seriji »Mama i tata se igraju rata«, Teodorom Tomašev koja glumi u novoj sezoni serije »Igra sudbine«, a jedna od njegovih učenica je imala ulogu u holivudskom filmu »The Machine«.

Online masterclass

Sve to, jasno je, postignuto je na temelju talenta polaznika njegove škole i vještina koje je on dodatno izbrusio. U tome su svakako pomogli i »online« tečajevi priznatih i cijenjenih američkih glumaca koje Davenport mjesečno organizira u sklopu svoje škole.

– U sklopu »online masterclass« tečajeva svakoga mjeseca afirmirani i svjetski poznati američki glumci daju polaznicima škole, nakon što oni izvedu određenu scenu, povratnu informaciju o njihovu radu i napretku. Neki od prethodnih gostiju, Margaret Avery (»The Color Purple«), Sally Kirkland (»Anna«), Peter Facinelli (»Sumrak«), Tonya Pinkins, Vinessa Shaw i Rena Owen (»Star Wars: Episode II«), bili su nominirani za Oscara. Vjerujem da je rijetkost činjenica da ovdašnji glumci imaju prilike komunicirati s priznatim glumačkim imenima izvan regije, a upravo takve veze mogu dovesti do onih dugoročnih na međunarodnoj filmskoj sceni.

Štoviše, ne znam niti jedan glumački studio ili program koji radi nešto slično. Većina glumaca iz regije imala je prilike vježbati tekstove na srpskom, hrvatskom ili kojem drugom jeziku u regiji, no zasigurno ne i na engleskom, a svaki glumac koji želi raditi u inozemstvu mora se svakako osjećati ugodno dok glumi na engleskom jeziku. Upravo tu mogućnost daje TIAS koji, osim što će svakoga pripremiti za suvremenu glumačku izvedbu na engleskom, uvježbavanjem složenih uloga će ga na neki način natjerati da daje maksimum od sebe. Potičući svakoga da daje više od sebe i da istraži neke svoje dubine, smatram da zapravo svakoga mogu učiniti boljim glumcem, bilo da se radi o profesionalcu ili afirmiranom glumcu, napominje.

Kako je Davenport dalje pojasnio, iako ne želi generalizirati, kad govori o glumi i glumcima u Srbiji ili regiji, za razliku od onih u SAD-u i Hollywoodu, ipak postoji razlika, pa su tako brojni popularni domaći glumci više zaokupljeni svojim izgledom nego samom glumom, što znači da troše previše energije primjerice na određene slike na društvenim mrežama, dok s druge strane nisu introspektivni te ne govore dovoljno o svojem radu i svojoj profesiji u raznim intervjuima.

– To je posve drukčiji način razmišljanja ili stav od onog koji imaju glumci u SAD-u i Velikoj Britaniji gdje je općepriznato da glumačka obuka zapravo nikad ne prestaje. U tim zemljama, čak i ako je glumac išao u neku dramsku školu i obrazovao se u tom pogledu, on će nastaviti pohađati satove glume, makar privatno. Tako, primjerice, izvrsni glumci i dobitnici Oscara poput Halle Berry, Leonarda DiCaprija ili Hillary Swank kontinuirano rade s učiteljima glume i usavršavaju se u glumačkom izričaju. Dakle, jedan od mojih ciljeva je dovesti glumce na onu razinu koja se smatra međunarodnim standardom za film i televiziju, a to bi značilo i da ovdašnji glumci moraju promijeniti svoj stav – s onog arogantnog, moraju prijeći na znatiželjni stav, jer jedino tako mogu u sebi otkriti ono što će ih dovesti do dubljeg razumijevanja glume i glumačkog zanata, zaključuje Davenport koji trenutno igra ulogu američkog pilota u Drugome svjetskom ratu u filmu »Heroji Halijarda« Radoša Bajića, a čeka ga i drugi projekt ove godine koji zasad ostaje tajna.