Sjećanje

Osam godina nakon ubojstva “dobrog duha grada Rijeke”: Ne zaboravimo Vitomira Jovičića Simkea

P. N.

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Ubojica Arnold Uremović Simkea je najprije ponižavao i tjerao da pleše, a zatim ga bez ikakvog razloga podigao, odnio do ograde i s četiri metra visine bacio u hladnu i nabujalu Rječinu. Nitko od prisutnih nije skočio, niti pomogao  mladiću koji nije znao plivati i on se ubrzo utopio



Na mostu iznad Rječine pokraj hotela Continental, 8. travnja, 2009. u 36. godini ubijen je Vitomir Jovičić Simke. Dobri duh grada Rijeke, kako su ga znali zvati, smrtno je stradao kad ga je preko ograde u rijeku, bez ikakva povoda, bacio Arnold Uremović. Simke se utopio, nošen nabujalom Rječinom, a da mu nitko nije pružio ruku spasa i to je jedan od razloga zašto bismo se svake godine trebali sjetiti te nevjerojatne tragedije.


Nesretni Simke bio je mladić s posebnim potrebama. Te je noći ispred okupljališta mladih u središtu grada, kod hotela Continental, umjesto društva s kojim će se zabaviti, naletio na bahatog riječkog nasilnika poznatog po premlaćivanju mladića samo zato jer je imao dreadlockse, kao i premlaćivanju psa spomenutog mladića, razbijenom bocom po licu je izrezao i jednog Riječanina, a u trenutku kad mu se sudilo za ovaj zločin protiv njega bilo je devet aktivnih kaznenih predmeta.


Uremović ga je najprije ponižavao i tjerao da pleše, a zatim ga je bez ikakvog razloga podigao, odnio do ograde i s četiri metra visine bacio u hladnu i nabujalu Rječinu. Ubojica, a ni itko od prisutnih, nije skočio niti pomogao  mladiću koji nije znao plivati i on se ubrzo utopio…





– Priča o tragediji koja se dogodila Simkeu je odraz našeg društva i treba biti dokumentirana na ovaj način baš zato jer je višeslojna. Ne samo zato što njega više nema i što je to okrutno ubojstvo, zapravo na neki način – ubojstvo »iz dosade«. Tu je i činjenica da su ispitana 74 svjedoka, odnosno da se sve događalo u neposrednoj blizini velikog broja ljudi bez da je itko to pokušao spriječiti, što možda još više govori o otupljenosti društva. Treća dimenzija je sam Simke koji bespomoćan i bezopasan kakav je bio nije bio u mogućnosti da se brani i koji je još jedan tragičan primjer da ni dan danas naše društvo ne štiti najslabije i drugačije, koji onda postaju najlakše žrtve nasilnika. To je ujedno i priča o gubitku drage osobe, no i priča o mladićima koji su uspjeli preko društvenih mreža pokrenuti akciju preko koje su pronađeni svjedoci i olakšana policijska istraga. Simke je vrlo brzo postao simbol filozofije »hrabrost je izabrati nenasilje« i njegova je smrt izazvala veliki revolt građana, pojašnjava Ana Mušnjak, redateljica filma    »Simke – kako je nestao dobri duh Rijeke«, čija je premijera održana u listopadu 2014.


Nitko od brojnih okupljenih utopljeniku nije priskočio u pomoć, što je zgrozilo mnoge koji su o događaju saznali u danima što su uslijedili. Film Ane Mušnjak naknadno je donio razna tumačenja zašto je to tako, među kojima su mnoga išla prema signiranju zakona grupe, u kojoj proporcionalno njenoj veličini raste i odsutnost individualne odgovornosti, odnosno prema obrani mladeži vjerojatno uplašene mogućom odmazdom nasilnika. 


No zato je jedna druga mladež krenula u potragu za istinom te svojim Facebook aktivnostima pomogla policiji da uspješno razriješi slučaj Simkeova ubojstva i strpa iza rešetaka nasilnika koji je predugo hodao nekažnjen za zločine koji su vodili prema najtežem – ubojstvu.



Arnold Uremović, u vrijeme ubojstva 24-godišnjak, osuđen je na Županijskom sudu u Rijeci na 12 godina zatvora za ubojstvo. Uremović je u Rijeci osuđen  za  ubojstvo s neizravnom namjerom, a za to djelo je maksimalna kazna 15 godina. Cijeli postupak u Rijeci se vrtio oko toga je li to ubojstvo s neizravnom namjerom ili puno blaži delikt, prouzrokovanje smrti iz nehaja, što je tvrdila obrana, a za koje je kazna do pet godina. 


Sutkinja riječkog Županijskog suda Ika Šarić i njeno vijeće na koncu su prihvatili da je to teže djelo, ubojstvo.  No, obzirom na to da je po nalazu psihijatara Uremović zbog alkohola i svoje izopačene ličnosti bio smanjeno uračunljiv,  smatralo se da  kazna mora biti niža od maksimalne, pa mu je izrečeno 12 godina.


Sutkinja Šarić je, objašnjavajući   presudu riječkog vijeća,  na kraju rekla Uremoviću: »Vi niste bili samo lakomisleni i nepažljivi. To nije nehaj. Bez obzira jeste li znali da ne zna plivati ili ne, to je ubojstvo s neizravnom namjerom.« 




Prema riječkom nasilniku Uremoviću, ubojici  Vitomira Jovičića Simkea, Vrhovni sud je  bio blaži od sutkinje Ike Šarić i riječkog suda. Suci Vrhovnog suda nakon žalbe na presudu i razmatranja slučaja  Uremoviću su u rujnu 2011. godine smanjili kaznu:  u konačnici, umjesto dvanaest godina, na koliko je prvotno  bio osuđen, dobio je deset godina i tri mjeseca. 


Suci u Zagrebu složili su se s većinom činjenica utvrđenih u riječkoj presudi, ali su smatrali da  kazna treba biti manja. Obrazlažu da je više trebalo uzeti u obzir da je ubojstvo počinjeno s  neizravnom  namjerom, pa se onda i olakotne okolnosti, kao što su smanjena ubrojivost optuženika i još neki detalji, mogu više cijeniti. Zato su kaznu smanjili za godinu i devet mjeseci.