Premala smo zemlja, i nije moguće da jedno mjesto, pa ni Rijeka postane centar samo nekih usluga, kao što su financijske usluge, a što jest bila politika i dobra namjera lokalne vlasti za vrijeme Slavka Linića, na čemu je kasnije temeljen daljnji razvoj grada. Ni urbani turizam nije rješenje, Rijeka jednostavno nije takav grad, smatra Jurčić
I Rijeka, kao i drugi gradovi poput Siska, Kutine ili Slavonskog Broda, dijeli sudbinu hrvatske tranzicije koja je, svjesno ili nesvjesno, javno ili tajno, prihvatila mantru uslužnog društva umjesto proizvodnog. A i lokalna vlast, da je htjela, mogla je barem pokušati nešto učiniti za nove investicije i spas zaposlenosti.
No, tranzicija je bila alibi politika za sve u Hrvatskoj, pa tako i za Riječane, tako turobne podatke o ekonomskom stanju Rijeke danas analizira Ljubo Jurčić, nekad ministar gospodarstva, nekad SDP-ovac, a danas politički nezavisni predsjednik Hrvatskog društva ekonomista.
Svidio se Jurčić nekome ili ne, činjenica je da je on ekonomski teoretičar, ali istodobno i praktičar, čovjek koji se trenutno sa stranim partnerima trudi oživjeti opustošeni Sisak, u kojemu pokušava razviti najmodernije poduzetništvo zasnovano na visokoj nano tehnologiji, a usto i visoko kulinarstvo, kako bi se u Sisak pokušali vratiti – ljudi. No, ni tamo ne nailazi na pretjeranu podršku lokalnih vlasti koje su, smatra, obično vrlo komotne, i sve dok su ukupni ekonomski pokazatelji u državi loši, imaju opravdanje za svoje nečinjenje, kako u Sisku, tako i u Rijeci.
Rentijeri
– Hrvatska je u tranziciji poželjela igrati lagodnu ulogu rentijera. Gradit ćemo autoceste tuđim novcem i ubirati koncesiju, sagradit ćemo luku zaduženjima i ubirati novac, prodat ćemo državni hotel strancima i ubrati novce…
To je rentijerski rezon koji vlada ovom zemljom, vidimo i s – novom vladom. Želi se živjeti od iznajmljivanja imovine i – sve četiri u zrak. Jasno da takva državna politika ne može uspjeti, jer ona kratkoročno donosi novac, ali dugoročno reže granu na kojoj sjedi. Nju se ni danas ne prepoznaje kao uzrok problema, nego se dapače nastavlja po istom modelu. A gdje je proizvodnja?, kaže Jurčić koji, doduše, priznaje da je državna politika uzrok svake krize, pa i riječke.
Riječka šansa
Jer, lokalne vlasti po zakonu uglavnom imaju ulogu samo određivanja GUP-a i uvjeta gradnje, ako će se držati zakona kao pijan plota. U suprotnom, itekako mogu sudjelovati u razvoju svoga kraja.
– Dobro, nije ni baratanje GUP-om nebitno, dapače, to vidimo u Splitu gdje je svaka vlast mijenjala GUP po svome, a Rijeka je tu drukčija, mnogo stabilnija, ocjenjuje Jurčić.
Uspoređujući Rijeku s drugim sličnim gradovima, prisjeća se britanskog Manchestera i Leedsa, koji su nakon propasti industrije postali centri financija i znanja kroz svoja sveučilišta, što je, nažalost, u Hrvatskoj neprimjenjivo.
Premala smo zemlja, i nije moguće da jedno mjesto, pa ni Rijeka postane centar samo nekih usluga, kao što su financijske usluge, a što jest bila politika i dobra namjera lokalne vlasti za vrijeme Slavka Linića, na čemu je kasnije temeljen daljnji razvoj grada. Ni urbani turizam nije rješenje, Rijeka jednostavno nije takav grad, smatra Jurčić, a kontroverze svakako može izazvati i njegov stav da čak ni luka nije glavna poluga mogućeg razvoja Rijeke.
– Ako se odlučimo samo za luku, onda moramo educirati za budućnost – koga? Pretovarivače! To nije razina edukacije koja nam treba za 21. stoljeće, a usto će trebati godine i godine da se nova luka i željeznica sagrade, tako da brzih efekata od toga nema. Lokalna vlast mora odrediti strateški smjer razvoja i educirati ljudske resurse u tom smjeru, i to svakako moraju biti visoke tehnologije, kaže Jurčić.
On se boji i za opstanak brodogradnje kao još jedine »prave« industrije jer su na pomolu, smatra, špekulanti koje je državna vlast svojom politikom pustila da dođu.
– Ne može se škver privatizirati bez licitacije, i još za ljude koji uopće nisu u tom sektoru, koji ne znaju što je brod, kaže bivši ministar koji je nekad itekako sudjelovao u donošenju odluka o brodogradnji.
Kad njega sluša, čovjeku se čini da rješenja može biti, samo ako ima volje i pameti.
– U Rijeci je puno strojarskog kadra, vi zajedno s poduzetnicima iz prstena, kojih je dosta, možete proizvoditi dijelove za strojeve, pokrenuti manje proizvodnje bazirane na znanju. Možda se u Rijeci ne mogu proizvoditi cijeli visokotehnološki uređaji, ali mogu sklopovi, i takve tvrtke mogu biti podržane od neke državne ili lokalne institucije, profesionalne, a ne političke.
Možete puno proizvoditi u sektoru metala, plastike, drvne industrije, čak i prehrambene. Treba naći slične firme, spajati ih u partnerstva, grupirati ih, i oko tih jezgri i ostali će se početi sami okupljati u pojedinim djelatnostima, kao što su se u Silicijskoj dolini razvili samo određeni sektori. Uz to, lokalna vlast mora oformiti adekvatnu školu, raditi na edukaciji, osnovati agenciju koja će to podržati stručno i financijski…
Lokalci moraju znati što hoće i to podržati, to je njihova uloga, uklanjati barijere i ne samo kimati kad dođu strani poduzetnici, već im sve dati na pladnju. Inače će im zapadni i istočni kapitalisti, kao neki koji su već dolazili u Hrvatsku i potom razočarani odlazili primjerice iz Siska, jednostavno reci: »fuck you!«, zaključuje Jurčić.
