Prije točno deset godina osnovana je udruga Riječko srce. Već i iz samog se naziva dalo nazrijeti kako je riječ o humanitarnoj udruzi čija je nakana bila pomoć potrebitima iz Rijeke i njene okolice i njihovim potrebama. I bez zadiranja u državne medicinske institucija koji definiraju pokrivanje troškova liječenja ili participaciju u njima, jasno je kako je nemoguće izbjeći situacije u kojima do napretka u medicinskoj infrastrukturi ili pojedinim specifičnim liječenjima nema pomaka ne i uključi li se u sve šira društvena zajednica. Inicijator osnivanja Riječkog srca bio je Dalibor Hoky Horvat, rijetko srčana i jednako toliko energična osoba. Osoba koja ne trpi nepravdu.

– Oko sebe sam okupio ljude koji su bili spremni stavit sebe, svoje vrijeme i energiju, a nerijetko i novac u službu zajednice. U službu onih kojima je hitno potrebna značajnija količina novca kako bi došli do medicinske usluge koja znače – život. Mogli smo i mi tada zdvajati i žaliti se nad bešćutnošću medicinskih institucija koje za zdravlje teško oboljelog djeteta traže desetke tisuće eura ili neće pristupiti liječenju, ali to bi i dalje ostalo naprosto tako. Vrlo se brzo okupila ekipa nas sličnih, ekipa ljudi koji prije i iznad svega vole ljude. Mi smo naprosto bili ekipa koja se ne može osjećati dobro ako ljudima oko nas nije jednako tako dobro, naglašava Hoky.

Riječko srce je u godinama nakon osnutka činilo fantastične pomake. Organizirali su akcije primjerice za opremanje odjela onkologije dječje bolnice Kantrida, ali i one koje su bile usmjerene na pomoć radu Udruge Rijeka 21 koja skrbi o osobama sa sindromom Down. Hokyjeva energija je bila toliko snažna, toliko jaka i zarazna da je u akcije ulazio uistinu nevjerojatan broj ljudi, s glazbene i medijske scene posebno. Humanitarne akcije Riječkog srca, koje su u pravilu sadržavale i darovnu gastronomsku komponentu, okupljale su nevjerojatan broj glazbenika. Bili su to na Trgu Riječke rezolucije pravi festivali s tridesetak eminentnih izvođača. Od “MIK regije” do prostora koji su nadilazili i hrvatske granice. Produkcijski dio priče odrađivali su ljudi s Kanala Ri, bili su organizirani i call centri u kojima su se izmjenjivali kako političari, tako i uglednici, uspješnici iz mnogih drugih djelatnosti. Dakako da se uvijek dolazilo i do rezultata, da je zamišljeno uvijek bilo i realizirano.

A onda je obolio Roko, Hokyev unuk. Iako živahan, nasmijan, srdačan Roko je bio zarobljen u svom svijetu. Komunicirao je na svoj način, ne onako kako to čine ostala djeca. Sada mu je dvije godine i pet mjeseci, a već dulje od godine dana, konkretno od prvog rođendana, Roko je krenuo u borbu koju čine bezbrojni pregledi i spoznaje o mogućim metodama liječenja. A one su dakako jako skupe i u pravilu izvan same Rijeke. Što znači ne samo trošak Rokova liječenja, nego i trošak boravka njegove mame, Hokyeve kćerke Petre, s njim. Gdje god se našli. Cijena liječenja i boravka u samo jednom nevelikom ciklusu je ne manje od pet tisuća eura, a odrađeni su do sada mnogi. Financije su naprosto unutar obitelji nestale. Ono što je dobro – sve što je Roko prošao daje itekako veliku nadu da se do zdravija može doći. Sve su veći pomaci u socijalizaciji, u veselom prihvaćanju svijeta oko sebe. Jako su dobre rezultate dale terapije provedene u Bosni i Hercegovini, gdje je boravio 20 dana na intenzivnom terapijskom programu. Rezultati su bili zadivljujući te su otvorili mogućnosti nastavka liječenja u Zagrebu i Ljubljani.

– Svi mi kažu: Hoky, organiziraj akciju za unuka, ‘ajmo svi za Roka. Kažu, ali ja ih ne čujem. U takvom sam stanju da bih sebe dao za Rokovo zdravije, no ono što sam sa silnom energijom i vjerom u uspjeh ne samo akcije nego i pozitivnih pomaka u društvu činio godinama, sada, za sebe, moju obitelj, za Roka koji je centar mog svemira – ne mogu. Ne mogu se pomaknuti u tom smjeru. Poslao sam poruku putem društvenih mreža i medija, ali organizirati, pokrenuti akciju za Roka, za sebe naprosto nisam u stanju, istaknuo nam je Hoky.

Mada, i razumljivo. Empatija, humanost, akcija se mogu poduzimati za druge. Ima naprosto ljudi koji imaju osjećaj za ljude. Kad se osobno dođe u takvu situaciju emocije su te koje zapravo onemogućavaju djelovanje. Ali zato smo sada tu – mi. Potpuno je jasno da je Hoky danas u stanju u kojem bi ga samo gledao, igrao se sa svojim Rokom, sa svojim centrom svemira. U takvoj situaciji uistinu je nemoguće misliti o izvođačima, bini, kuhanju ili call centu.

Zbog određenih, prije svega emotivnih razloga Riječko srce je stalo prije nekoliko godina, ali je zametak humanisti i organiziranog djelovanja itekako ostao. Danas na sceni Rijeke, kao uostalom i čitave Hrvatske imamo niz humanitarnih organizacija koje permanentno, kao i putem brižno osmišljenih akcija djeluju na pojedinim područjima. Sve se više uviđa i potreba permanentnog volontiranja kao poželjnog, civiliziranog načina ponašanja i na našim prostorima koji su tu plemenitu djelatnost donedavno u većini doživljavali kao apsurdnu – raditi bez novčane naknade, pa tko je to vidio – ili nepotrebnu – neka pomaže onaj tko je za to plaćen – djelatnost.

Hoky i ekipa unutar Riječkog srca su naprosto bili – riječka humanitarna revolucija. Uspješna u vrijeme svog djelovanja, ali i toliko emotivno nabijena da je bilo na neki način i logično kako neće moći beskrajno trajati. Ono po čemu će zauvijek ostati upisani u riječku povjesnicu je upravo promjena svijesti kod ljudi, ali i stvaranje niske humanitaraca koji su na razne načine nastavili djelovati i kad je stalo Riječko srce.

A Roko? Sigurni smo da će sve bit u najboljem redu. Da će biti i potrebnih sredstava i puta do zdravlja. Dječačić koji nosi tako moćni humanitarni gen sigurno će pobijediti. I nastavit humanu misiju koju je, a bit će to tad davne 2016. godine započeo dida Hoky. Čovjek koji bi za tuđe zdravlje darovao – svoje organe.

I baš zato što nas je učio humanosti, nesebičnosti, pomaganju – sada smo tu mi. Ne kako bismo Hokyu išta vratili jer on to nikad ne bi tražio. Ne, tu smo mi kako bismo najprije pomogli Roku te tako pokazali da sve što se radilo s Riječkim srcem nije bilo uzaludno. Tu smo kako bismo pokazali da nas ima. I da smo i zahvaljujući Riječkom srcu postali boljim, na tuđe muke osjetljivim ljudima. Forza Roko!

Svi koji mogu, donacije se primaju na račun:

DALIBOR HORVAT

RAČUN: HR0924020063205206077, ERSTE BANK

OPIS PLAĆANJA: ROKOVA BORBA