JELENJE – Nažalost, u svojoj 91. godini, krajem prosinca napustila nas je najstarija i posljednja grobnička mlikarica Darinka Brnja iz Dražica. Tužnu vijest za sve Grobničane, ali i Riječane objavila je Općina Jelenje na svojim službenim internetskim stranicama. Kako je istaknuto, mlikaricu Darinku život nije mazio, a mama je nije štedjela kada su u pitanju bili fizički i kućanski poslovi jer, trebalo je preživjeti teška vremena pridavajući mlijeko i ostale domaće namirnice u Rijeci i okolici.

– Gospođa Darinka bila je sudionica svih manifestacija posvećenih mlikaricama »Feral ki j’ pušćal sinjal« u Općini Jelenje. I njezin feral se ugasio, ali je pustio trag budućim generacijama. Sućut obitelji i prijateljima – poručio je načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja, dodajući kako živućih mlikarica u Primorsko-goranskoj županiji više nema.

– Godine i životni put čine svoje. Svoje korijene i tradiciju koja je nastala teškom mukom i trudom generacija žena koje su naporno radile da bi prehranjivale obitelj ne smijemo zaboraviti. Upravo smo ove godine obnovili našu skulpturu i spomenik svim mlikaricama na našem Trgu nazvanom upravo po njima – napomenuo je Marčelja, koji i sam potječe iz težačke obitelji.

Darinka Brnja mljekarstvom se počela baviti još kao desetogodišnja djevojčica, pomažući svojoj pokojnoj majci Josipi. Radila je u polju, sabirala sijeno, muzla blago te kilometrima nosila mlijeko. »Katkad me snađe suza kako smo teško živjeli. Ovdje je jako lijepo, jer se zajednički sjećamo vremena kada smo na hodeć« nosile mlijeko u Rijeku. Ja sam to radila sve do 1965. godine, a počela sam kao desetogodišnja djevojčica i hodala sam od Marčelja do Rijeke. U početku sam nosila po litru ili dvije, kao pomoć majci, a poslije, kada sam odrasla i po 20 do 25 litara mlijeka. Bilo je teških dana, ali i lijepih«, kazala je gospođa Darinka na jednoj od manifestacija »Feral ki j’ pušćal sinjal«. Na Grobnišćini je četrdesetih godina prošlog stoljeća bilo više od stotinu mlikarica.

Svoju prvu kozu, Darinka je dobila na poklon od roditelja kada se 1951. godine sa suprugom iz Kastva preselila u Podhum. Ostalo je, kako kažu – povijest.
Podsjetimo, u ne takvoj davnoj prošlosti Grobnišćina je bila poznata po mlikaricama – vrijednim ženama koje su mlijekom opskrbljivale dio grada Rijeke, svakodnevno prelazeći pješke put od grobničkih sela do Rijeke s teškim teretom na leđima. Mlijeko su u grad nosile u limenim posudama – latama.

Mlikarica je prosječno odlazila u Rijeku svaki drugi dan, na leđima je nosila teret do pedeset kilograma, a radila je oko trideset godina. Za to vrijeme prešla je pet puta ekvator te prenijela 600 vagona tereta, a znajući da jedan vagon ima deset tisuća kilograma ili deset tona, zvuči gotovo nevjerojatno. Posljednje mlikarice prestale su s tim teškim poslom krajem devedesetih godina. U čast mlikaricama, 2007. godine na središnjem trgu u Dražicama, nazvanom upravo po mlikarici, postavljen je i spomenik ženi – simbolu grobničkog kraja i mukotrpnog života kroz povijest.

Drvena skulptura, autora Rajka Sroka, u potpunosti je obnovljena početkom 2020. godine. U organizaciji Općine Jelenje i Turističke zajednice Jelenje od 2010. godine u Dražicama se, upravo u čast i na spomen svim mlikaricama održava edukativno-abavna manifestacija »Feral ki j’ pušćal sinjal«, čije je jubilarno, deseto izdanje održano prošle godine, a ovogodišnje je, zbog epidemije koronavirusa, otkazano.