S KAMIKA I MORA

Piše Slavica Mrkić Modrić: Ako išćeš i najdeš veselje

Slavica Mrkić Modrić

Foto Screenshot YouTube Kanal RI

Foto Screenshot YouTube Kanal RI

ako smo z ten Grčun nas dve vezane još od mladeh dan, ona mi napiše - dobro je, živ je. To j’ bil njeji komentar na Zoffa, vokala grupi, našega prijatela, a zaspraven na se.



Pasal je još jedan Prvi maj ki baš ni bil po regule. Ma, komu ja lažen? Ma, ča baš ni? Ni bil opće! Aš kakov je to Prvi maj kada moraš pazit na broj oneh ki su s tobun, na to su ale ne ti isti preboleli koronu, cepili se jedanput ale dva, su rizični po pitanju ponašanja, pa još i na to su se na ravnice ale va šume kade ste misleli kumpanjat miši pocurali, poblatili i su pušćali groznicu. To j’ jedan veli drek od slavlja. Zato j’ bolje kod i ja, bit na svetomu miru, bit doma i ne znan već ki dan za redon jist kokošu. Kuliko san jih va životu pojila jušto moren konkurirat onemi z Red Bulla. Aš ako ja niman krila, onput jih leh anjelići imaju. Moje geslo more bit – kokoša, daje ti krila.


Zaspraven ni saki put kokoša, ki put je i pišćenica. Ki put je va šparhetu, ki put na šparhetu. Ki put je z kompirićimi, ki put z rižun, ki put na gulaš ma vavek ta sakramenska letjelica. A o juhe ka će te prvo leh dizalica Veli Jože zdignut od mrtveh, da ni ne govorin. Ako j’ bol va želucu je prežgana, ma za se druge je kokošja. I tako je od kada znan za se. Kad san bila mića imela san rat z blitvun. Pokojni bi ju otac posejal va vrt spod kući, a ja bin ju dočin bi se pukazala vanka popukala aš mi j’ bilo dosti onoga – ovo moraš jist, to j’ dobro za železo. Vranić me zel ako ne bin bila raje glojala onu železnu lesu ka j’ ćuvala vrt od srn i drugoga blaga. I zamislite sada kada me z pijata gljedaju dve stvari ke bin najraje na vritnjak potirala ća – zdrav pilić z domaćega uzgoja i još zdraveja blitva isto tako z domaćega vrta. A da me pitate kade su ta domaći vrt i domaći uzgoj, niman pojma. Ja, kod mona vavek sen verujen na besedu.


Ma ni Prvi maj leh žerilo. Recimo, mane već let i let veseli ča moja prijatelica Gordana za saki ta blagdan dobije Maj. A Maj dobijaju leh šesne, drage i fine divojki. One ki neki štima onako tajno. E, pa moja Gordana već dobreh četrdeset let ima tajnoga kavalira, ki j’ ako sad gren analizirat, i sam zašal va leta. Najme, najprvo j’ ta Maj bil na krovu, badnut va dimnjak ale kako kad, a zadnjeh let njoj je zataknut za kvaku vrat od garaži. Ja, nima se već ki prtit, ma bil on na krovu ale kade god, ako će lipo i spred Gordanineh vrat, mane to sako leto jednako razveseli.




I nedaj Bog, da Maja ni na vrime, sa se finin ča j’ z kavaliron, da mu se ne daj Bog ni ča dogodilo, da mu ni loše, a va ovo vrime od koroni, čovik nikada niš ne more znat. Preko noći se svit obrne. Intanto je Maj osvanul i ja san odahnula. A ča se tiče moje Gordani, ona ni normalna. Dobro, to ni niš novoga aš ča bi mogla bit normalana, a moja prijatelica? Zač ovo govorin? Zato aš me je neku večer do suz nasmela. Najme, ki’vo dan je rečka grupa Grč imela va sklopu EPK z filharmonijun nastup va ribarnice. To se j’ strimalo. Niman pojma kako bin strimalo prevela na čakavski, osin da napišen da j’ neki direktno neš prenosil na mrežu seh mrež. Kako smo z ten Grčun nas dve vezane još od mladeh dan, ona mi napiše – dobro je, živ je. To j’ bil njeji komentar na Zoffa, vokala grupi, našega prijatela, a zaspraven na se. Otela j’ reć da se si skupa nismo dugo videli, čuli i poćamparali. Otela j’ reć da njoj je već pun kufer i koroni i sega, ma na svoj način.


A kada san već doma, na Krasice još ću van povedat kako mane ne rabi poć va kazalište, ja teatar iman kamo god da dojden. Tako san misleć da mi se j’ levi obraz pretvoril va on od senilne vjeverice ka j’ klala si orehi na jednu stran, šla videt ča govori dohtorica. Ma, to mi j’, uza se muki nateknute glavine, bil najbolji izlazak va zadnje vrime. Kako va čekaonu radi sakramenske koroni ne moru već od dva, spred abulanti nas se j’ fanj našlo. I počela j’ kumedija. Došal je jedan koga j’ piknul konj i ja ga pitan ako j’ klal kakov oblog na ta otok spod oka, a on mane odgovara – san, od cedeviti. Nisan ga pitala je bila cedevita od lemuncina, od naranči ale od grejpa, pa van ne moren sad dat točan recept, ma ka god bila, bitno je da pomore. Onput su neki i zakantali, a treći čin san propušćala, ma su mi rekli da su abulantu škropili svetun vodun. I da j’ va mićemu mestu dosadno? I da j’ lahko bit dohtor va mićemu mestu? I da saka kolumna va novinah mora bit politika?


Ma, drek na špice! Se j’ onako kako si sami načinimo. A ovo si zamite kako oblog od cedeviti koga smo klali na grdo danas, da bi nan ča prvo i z puno manje muki došlo bolje jutra. Ala, Boh i se!