Ogorčeni

Ilovčani koji prosvjeduju u luci Mrtvaška: ‘Policija je bila brutalna. Umjesto da stišava strasti, ona ih je poticala’

Bojan Purić

Foto Bojan Purić

Foto Bojan Purić

Prosvjednicima je izrečena zabrana prilaska uvali Mrtvaška, što stanovnici Ilovika drže protuzakonitim. Objašnjavaju zašto.



Razgovarali smo s nekoliko sudionika nemilih scena koje su se u ponedjeljak dogodile u uvali Mrtvaška, gdje je u sukobu mještana Ilovika sa zaštitarima i policijom bilo ozlijeđenih i privedenih.


Ladislav Radoslović, po zanimanju odvjetnik, ujedno član Vijeća Mjesnog odbora Ilovika, rekao nam je da je policija stigla do Mrtvaške ujutro, prije Ilovčana.


– Nije istina da su došli zbog auta u Mrtvaškoj. Policija je došla uz bagere i zaštitare »Klemm security«. Klemmovo osiguranje zatvorilo je i stari mulić i državnu cestu.




Napravili su ljudski kordon od njih desetero, kojim su zatvorili pristup. Ne mogavši proći, stao sam pred njih i rekao – ako vi možete zatvoriti državnu cestu, mogu i ja.


Sve je to bio nenasilni otpor


Nismo se naguravali i tukli, sve je to bio nenasilni otpor. Počeli su nas privoditi, očito su dobili nalog pokupiti muškarce kako bi smanjili otpor.


Zvali su nas jednog po jednog na kriminalističku obradu, iako tu ne može biti kriminalne obrade jer nema kaznenoga djela. Svi smo optuženi da nismo postupili po naredbi policije da se raziđemo.


Ispravio sam ih, takve naredbe nije bilo, barem dok sam ja bio tamo. Jednostavno su odlučili uzeti me, a poslije su mi i drugi pričali isto, da su uzimali jednog po jednog.


Počinjenja prekršaja nije bilo. Bio sam dva sata u ćeliji, a kad ih je došlo još 11-12, izvadili su nas iz ćelije i odveli u veću prostoriju u prizemlju.


To je potpuno nezakonito


Nije bilo kaznenog djela jer nije pružen nikakav otpor, jedino smo se ujutro postavili na mulić da iskrcamo naše ljude s barki, a tada na muliću nije bilo policije, rekao nam je Radoslović, istaknuvši da je svima pritvorenima određena zabrana prilaska Mrtvaškoj.


– To je potpuno nezakonito, jer to može biti određeno prema nekoj osobi, a ne mjestu. Objasnio sam im to, i oni su toga svjesni, pa smo se čak preko Mrtvaške vratili doma.


Nismo mogli preko pristaništa, već smo se preko stijena spustili do obale izvan luke, gdje je po nas došao gumenjak, kazao nam je Radoslović.


Bili su jako grubi i nehumani


Ervin Raguzin živi u Rijeci, ali je zbog majke često na Iloviku i, kako kaže, podržava borbu Ilovčana za Mrtvašku.


– Zvali su me u 6.30 sati, jer sam amaterski fotograf, prije sedam sati došao sam na Mrtvašku i vidio da je ondje već živo. Počeli su prilaziti bager i pauk-vozila.


Mislim da su sada postupili kao da imaju neku vrstu dozvole, jer je u politici sve stvar trenutka. Napokon, to što su htjeli napraviti ovaj put, mogli su već i u ožujku.


Bili su jako grubi i nehumani kad smo se htjeli iskrcati s barki na mulić. Zaštitara je bilo kao pljeve, a inače su tamo dvojica. Došla je i policija s »maricom« i pokupila nas.


Mirno sam stajao, nisam se protivio. Postupak policije bio je brutalan i umjesto da stišava strasti, ona ih je poticala. Najgore je prošao sin žene koja je gurnuta na pod.


Razumijem Baliju, no koristi loše metode


On je reagirao instinktivno, potrčavši prema policajcu koji ju je gurnuo na pod. U policijskoj postaji u Malom Lošinju dobro su se odnosili prema nama.


Citirali su neki članak 23., što je farsa, da smo ometali promet na državnoj cesti. Možete misliti kakav je tamo promet, to je takorekoć slijepa ulica, koja završava na tom našem nesretnom muliću.


Razumijem Filipa Baliju (ravnatelj ŽLU-a Malog Lošinja, op.a.), on mora odraditi ono za što ga plaćaju, no koristi loše metode.


Nakon nekoliko sati, oko 14.30, bili smo vani. Nisu nas maltretirali, a bila je kriminalistička obrada – tko smo, što smo, stručna sprema, gdje radimo, zašto smo došli u Mrtvašku.


Rekao sam da sam došao na poziv kao amaterski fotograf i da podržavam Ilovčane. Dobio sam zabranu prilaska Mrtvaškoj, odnosno državnoj cesti, što je suludo, da je tako uska cesta uopće državna.


Ilovčani se sami brinu za svoje potrebe, doslovce su sami doveli struju na otok, naravno, uz pomoć naših ljudi u Americi. Sami su se trudili, uložili na tisuće dobrovoljnih radnih sati, a sada im država oduzima, kazao nam je Raguzin.


Pitao sam ga, a on me samo vukao


Željko Stojšić također je bio priveden.


– Htio sam kroz gradilište prema barci, zaštitari me nisu htjeli pustiti. Onda smo stali ispred ulaza. Tobože, mi blokiramo cestu, a dva metra od nas zaštitari zatvaraju državnu cestu!?


Počeli su me navlačiti, pitao sam policajca po kojem nalogu radi, a on me samo vukao. U tom trenutku je žena pokušala izvaditi mobitel iz džepa, tada ju je policajac gurnuo rukom, ona je pala na pod i lupila glavom.


Onda su pokupili mene i još dvojicu u »maricu«, prepričava Stojšić.


Završila na hitnoj s ozljedom glave


Monika Stojšić završila je u KBC-u u Rijeci.


– Stajali smo uz cestu, došlo je do naguravanja oko auta, a onda me taj djelatnik policije u uniformi gurnuo, pala sam, lupila glavom, nisam znala što se događa.


Stavili su me na bok, povratila sam, došla je hitna pomoć. Obradili su me u hitnoj pomoći u Malom Lošinju, EKG i ostalo, a onda odvezli u Rijeku na hitni prijem.


Napravili su mi CT glave, nalaz je bio uredan, ali su mi savjetovali mirovanje zbog pada. Imala sam mučninu, osjećaj poput lebdenja, vjerojatno lakši potres mozga.


Pratit ću stanje, javiti se liječniku ako se pogorša. Kad sam došla u stan u Rijeci, nakon petnaest minuta došli su policajci i rekli da se javim. Ispitali su me u Rijeci, ali su vidjeli da nisam sasvim dobro i vratili su me doma, rekla nam je Monika Stojšić.