Bodulske barufe

Mladen Trinajstić: Beton koji život znači

Mladen Trinajstić

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Bez mosta Krk sasvim sigurno ne bi bio, niti bi ikad mogao postati onime što danas neupitno jest



Da će radovi koji upravo ovih dana započinju na Krčkom mostu obnoviti i revitalizirati tog puna četiri desetljeća starog betonskog ljepotana – objekt kojemu u prometnom, ali i razvojnom smislu otočani jednostavno ne mogu naći alternativu – vijest je koja istovremeno i veseli, ali i rastužuje Bodule, jednako kao i sve koji otok Krk zbog bilo kojeg razloga posjećuju.


Saznanje da će tijekom idućih dviju godina – koliko bi netom započeli zahvati na zamjeni njegova asfalta, ali i »spašavanju« njegova betona od nepovoljnih, višedesetljetnih utjecaja morske soli navodno trebali potrajati – put s Krka i do njega biti teži, dulji i sporiji, sasvim će sigurno »razveseliti« sve one koji bilo s Krka na kopno ili pak u obrnutom smjeru svakodnevno putuju na posao, u školu ili na fakultet.


A kojih je podosta. Svi će oni u kalkulacijama svoga putovanja od sad pa do daljnjega morati računati i na novu nepoznanicu, onu u vidu trajanja čekanja u redu za prijelaz preko mosta na dijelovima kojeg će se, predstavljeno je jučer od za brigu o tom mostovnom objektu zaduženih »cestara«, prometovanje odvijati u naizmjeničnom režimu.




Veselja neće biti niti kod samih prijevoznika koji svakodnevno različitim dobrima opskrbljuju naš najnapučeniji otok, ali ni kod, unatoč svemu s čime već neko vrijeme živimo, još uvijek razmjerno brojnih turista koji bi, s obzirom na to da su ondje na odmoru te da uživaju u svom slobodnom vremenu, ipak trebali imati najmanje razloga za nezadovoljstvo zbog zastoja na cesti.


Što se pak tiče razloga za zadovoljstvo i veselje, bez navodnika uz te riječi, motiv za takve osjećaje imat će, ili bi barem trebali imati, svi koji uviđaju važnost tog objekta za nedvojbeni razvojni zamah otoka Krka, njegova gospodarstva, a posebice turizma.


Bez mosta Krk sasvim sigurno ne bi bio, niti bi ikad mogao postati onime što danas neupitno jest – jedna od najrazvijenijih, gospodarski najpropulzivnijih, ali i za život najugodnijih sredina u našoj zemlji, otok koji za razliku od većine drugih jadranskih škoja ne bilježi odljev stanovništva, niti druge demografske nedaće.


Naprotiv, Krk je upravo zahvaljujući svojoj 1,4 kilometara dugoj, armirano-betonskoj poveznici danas vitalniji, življi, napučeniji, razvijeniji, ali i posjećeniji no što je ikad bio, barem u svojoj recentnijoj povijesti.


I zato, nadamo se ipak ne predugo čekanje u kolonama s krčke ili pak kopnene strane tog mosta neka bude zalog za njegovo još desetljećima dugo, sigurno i čvrsto »nošenje« prometa, kako prema tom, tako i prema drugim kvarnerskim otocima.


Jer ruku na srce, uz sve dobro i pozitivno što je taj objekt u proteklim desetljećima donio otočanima i svima koji Krk (i susjedne mu otoke) upravo preko njega čak i onako »rekreativno« posjećuju vikendima – zaslužio je.