Anamarija Grbčić-Pahlić

Ona je šampionka koja ispituje granice ljudske prirode. Upoznajte Anamariju, neobičnu učiteljicu u Crikvenici i Selcu

Franjo Deranja

Anamarija uz vjetroelektranu na Vrataruši

Anamarija uz vjetroelektranu na Vrataruši

Plivam od škole do triatlona, kao što i priliči ribi u horoskopu – govori majka dviju odraslih djevojaka, supruga, učiteljica, viceprvakinja države u triatlonu, žena-zmaj s trostrukim korijenima i adresom



Kada je riječ o ovoj mladoj ženi, ili ženi u punom naponu intelektualne i fizičke, sportske snage, onda je činjenica da ju je najteže bilo susresti – kod kuće!? Odgovori slijede.


– Ako je netko nestrpljiv, nemiran i znatiželjan duh, kao što sam to ja, tada nije čudno da nikada nisam kod kuće, nego vrlo često ispitujem granice ljudske prirode – odgovara naša sugovornica. Anamarija Grbčić-Pahlić, rođena 14. ožujka 1977. godine, ponosna je majka dviju odraslih djevojaka, Ive (23) i Noe (16), supruga je svoga Saše punih 26 godina, i to uz njegovu stalnu, dragocjenu i nepresušnu potporu i poticaje.


– Plivam od škole do triatlona, kao što i priliči ribi u horoskopu. Tko god me dobro poznaje, znat će da sam uvijek htjela ostvariti samo jedan veliki cilj, a to je – biti učiteljica! Uz završavanje škole, glazbene škole i faksa, i to doslovce na juriš, vrlo sam se brzo počela baviti onim što najviše volim.




Uz sve moje crikveničke škole, koje su mi pružile šansu da se oprobam, danas predano radim u Osnovnoj školi Zvonka Cara u Crikvenici, a radim i kao voditelj Područne škole Zvonka Cara u Selcu, i to u kombiniranom odjeljenju 2. i 3. razreda, kako bih uživala u izazovu rada s dvama razredima u jednom.


Uvijek nam je veselo i uzbudljivo jer mi – moji učenici i ja – volimo isprobavati sve i svašta! – pojašnjava trofejna triatlonka.


Djeca u središtu svega


– Sve se vrti oko djece. Ali kada vaša djeca postanu velika djeca, tada, odjednom, dobijete malo više vremena. Zbog toga prvo uzmete psa. Bilo ih je više. Nije bitno: veliki ili mali. Tada njemu organizirate vrijeme i prilagodite ga svom.


Uz minimalno spavanje i noćni rad zbog pripreme za školu, produžite dan i shvatite da biste mogli još nešto. Ako možete djecu voditi na plivanje, bilo bi dobro i plivati (!?). Doduše, ne znate kako jer ste, službeno, »neplivač«, ili plivač-amater, ali krenete s prvih 200 metara.


Tada misliš da si otplivao maraton. A onda: nakon puno više plivanja poželiš plivati maraton, pa to i učiniš. Ponovite to više puta i želja postane još veća. Tada poželite letjeti ili skakati jer osjetite neku novu slobodu.



Odete u Tribalj, zapravo iznad Triblja i bacite se slobodnim padom sa što većeg mjesta – odete na paraglajder! Zmajarite!


Pomislimo na trenutak: učiteljica i triatlonka, žena-šampionka, postaje – žena-zmaj!


– Promatrate divote svoga zavičaja. Tamo vidite bicikliste koji voze uzbrdo. Znate da im mora biti teško, ali svejedno se vidite u njihovoj koži. I – odlučite pokušati. I vozite. I vidite sve što oni vide i što su vidjeli.


I shvatite da možete vidjeti i više! Samo treba puno pedalirati. A za to je trebalo malo više snage pa je dobro bilo podignuti i koju šipku s teretom u – teretani. Tu negdje došlo je do malog prekida jer težine i volja dovode ponekad i do loših posljedica: uslijedila je ozljeda.


Leđa su mi otkazala poslušnost, zadobila sam teže oštećenje. Ali mi je motivacija tek onda proradila na najjačoj razini. Bilo je puno više onoga što ne smijem, a sve manje onoga što smijem. Tada sam rekla sebi da ću raditi sve što ne smijem (?!) – nastavlja Anamarija svoju iskrenu i sasvim osobnu ispovijest.


Prvi triatlon na Rabu


– Prijavila sam se na svoj prvi triatlon na Rabu. Uzela svoj stari bicikl. Pročitala sam na internetu pravila, zapravo: što sve ne smijem napraviti. I odradila sam taj izazov. Bila sam treća u svojoj kategoriji.


A kad bih tek znala plivati, biciklirati i trčati… I imala lijepe bicikle kao svi ostali, možda bih ja to mogla i bolje? To mi je bila nova misao. Novi motiv! Odlučila sam se prijaviti u neki klub. Što je presudilo?


Boja. Volim crveno. Triatlon klub Matulji nosi ponosno svoje crvene boje, pa onda i ja njihove, i to danas već drugu godinu! Hvala predsjedniku Franku i cijeloj ekipi koja me podržala kao da sam njihova – oduvijek!


Premda idem samo na treninge plivanja, koji su bili skromni zbog ovih pandemijskih okolnosti, moje plivanje se malčice popravilo. Hvala treneru Gregoru! Bicikliram kuda i kada stignem. A treninge trčanja ostavljam za kraj, kada moram, što se vidi i po rezultatima (smijeh!).


Ipak, za mene je triatlonska sezona bila vrlo uspješna. Prošle godine na Prvenstvu Hrvatske bila sam druga u svojoj kategoriji, što je za mene rekreativca velik i zaista izniman uspjeh. Ponosna sam što sam ove godine odradila i svoj prvi half Ironman.


Vrhunski i maksimalno zahtjevan natjecateljski program uključuje 1.900 metara plivanja, 90 kilometara bicikla i 21,1 kilometar trčanja, što je bio, pogotovo trkački dio, moj velik izazov i zalogaj. I dalje prezirem, da ne kažem – »mrzim« trčanje!


Zato ako želim preskočiti trčanje, riba se vrati na more i ode supati, daskati na moru ili vodi. To je disciplina koja me opušta – govori ova šampionka koja za sebe kaže da je rodom iz Klanfara, zatim unuka jednoga nona koji je rodom iz Jadranova, nećakinja Nele i Miroslava Maričića iz Novog Vinodolskog, odnosno da je Dramaljka s crikveničkom adresom i radnim mjestom u Selcu.