SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Nećemo imati prilike saznati bi li na referendum izašla većina upisanih birača. No, ako želimo da se to dogodi na nekim budućim referendumima, potrebno je početi češće uključivati javnost, a ne samo na izborima.
povezane vijesti
Kada je politička platforma Možemo! Rijeka krenula na zadnje lokalne izbore, njihovi istupi bili su uglavnom konfrotacija sa SDP-ovim riječkim javnim politikama. Rezultat su dva vijećnika u Gradskom vijeću. Nakon što su se na državnoj razini, a naročito u Zagrebu, približili SDP i Možemo! činilo se da će tako biti i u Rijeci i da riječki gradonačelnik može računati na ta dva glasa koja mu nedostaju u gradskom parlamentu. Tim više što je riječki Možemo! podržao proračun i još neke važne odluke koje je predložio riječki gradonačelnik.
Odnosi stabilni
Ipak, Možemo! Rijeka u nekim je stvarima zadržao distancu od riječkog SDP- a, a stvari su se nedavno zakomplicirale kada je gradski vijećnik Možemo! Rijeka s kolegama u nekoliko navrata javno poručio da im ne pada na pamet podržati prodaju gradskog zemljišta za gradnju projekta Zapadna Žabica koji uključuje gradnju novog autobusnog kolodvora, javne garaže i komercijalnih sadržaja, a što je investicija vrijedna više od 50 milijuna eura. U proteklih godinu dana to je jedan od najtežih udaraca SDP-ovoj riječkoj vlasti kojoj je projekt autobusnog kolodvora kost u grlu zadnjih 20 godina.
U kakvim je odnosima Možemo! Rijeka sa SDP-ovom koalicijom u riječkom Gradskom vijeću?
– Možemo! je s SDP-ovom koalicijom upravo u onom odnosu koji smo na početku i najavili. Naime, tijekom prošlogodišnje kampanje, kada smo prvi put izašli u javnost, u nekim smo se pitanjima razlikovali od SDP-a i na temelju tih stavova donosimo i političke odluke. Ono gdje smo imali različite stavove jest odnos prema prirezu, javnom dobru i javnom vlasništvu. Sada je to aktualno na pitanju Žabice. Međutim, isto tako smo podržavali odluke, pa i one teške poput odluke o otpadu nakon što su prihvaćeni određeni amandmani i »Galebu« jer smo ih smatrali racionalnima i dugoročno važnima za Rijeku – posebno odluku o otpadu. Prema tome, jesmo dio konstituirajuće većine, ali nismo u koaliciji. Gledano u tom kontekstu, odnosi su stabilni.
»Galeb« treba završiti
Ne protivite se odluci da se neutrošenih tri milijuna kuna proslijedi za obnovu »Galeba«. Kakav je vaš stav prema tom projektu? – Podržali smo tu odluku jer smatramo da taj projekt treba dovršiti. Da je bilo tko dobio izbore, a ne Marko Filipović, bilo bi nerazumno da se taj projekt ne dovrši. U njega su već utrošena velika sredstva, a projekt je financirao i EU, što znači da bi nedovršavanje tog projekta imalo i financijske posljedice, puno veće od ovih 3 milijuna kuna iz spomeničke rente. U dovršenje »Galeba« moraju se uložiti dodatna sredstva i razumljiv nam je stav gradonačelnika da ta sredstva uloži iz spomeničke rente, koja je namjenska te se može koristiti isključivo za očuvanje i održavanje kulturnog dobra, a »Galeb« to je. Gradonačelnik je više puta istaknuo da više neće biti velikih izdvajanja za »Galeb«. Ako se pojave sad iznenadno još neke nove velike stavke, a praktički bi ovo trebao biti kraj samog projekta, onda se možda može razgovarati o odgovornosti ljudi koji operativno vode projekt, ali ga nikako nije smisleno sada zaustavljati i kočiti. |
Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom gradonačelnika Marka Filipovića i zbog čega ste podržali njegov prijedlog proračuna krajem prošle godine?
– Proračun smo podržali zato jer smo smatrali da je u zadanim okolnostima dobar, a kao dio konstituirajuće većine htjeli smo novoj vlasti pružiti priliku da počne raditi u okvirima koje si je sama zadala. Na razgovorima oko proračuna, inzistirali smo na tri dugoročne stvari – da se počne raditi na modelima priuštivog stanovanja, da se krene u opsežniju energetsku obnovu gradskih objekata koja će uključiti održive izvore energije, a ne samo obnovu fasada te da se promijeni model financiranja komunalnih prioriteta. Također, tražili smo da se provede studija o socijalnim programima grada, kako bi se na temelju nje mogla planirati djelotvornija socijalna politika, uz nužne inovacije. Neki prvi koraci su napravljeni, a u idućoj rundi pregovora oko proračuna inzistirat ćemo na konkretnijim potezima. Zadovoljni smo i kako se krenuo rješavati nedostatak mjesta u gradskim vrtićima, a smanjuje se i gradski dug. S nekim stvarima nismo zadovoljni i jasno ih komuniciramo. Recimo, nismo zadovoljni s nekim načinima rješavanja gradskih problema. Na primjer, s prodajom gradskog zemljišta kako bi se pokrenula gradnja dugo obećavanog kolodvora, ili s bezrezervnom podrškom državnoj inicijativi da riječka riva postane elitna marina za megajahte. I to pod višedesetljetnom koncesijom. Nismo zadovoljni ni s dosadašnjom razinom političke operativnosti, odnosno slabom komunikacijom o važnim gradskim pitanjima. Nadamo se da će se komunikacija poboljšati.
Izostala javna rasprava
Zbog čega se protivite prodaji gradskog zemljišta na Žabici?
– Prvo, mislimo da se problem sastoji u tome što se pristupilo prodaji velikog zemljišta u samom centru grada bez prethodne kvalitetne javne rasprave i adekvatnih obrazloženja. Jedina javna rasprava o tome dogodila se nakon što je natječaj raspisan te nakon naše konferencije za medije i to ne u organizaciji Grada već u organizaciji Društva arhitekata. Druga prezentacija projekta je bila samo za vijećnike i to nakon što je natječaj završen. Niti nakon tih dviju prezentacija neke stvari nisu potpuno jasne. Nije sasvim jasno zašto se odustalo od primjene modela javno-privatnog partnerstva za realizaciju ovog projekta. Svjesni smo problematike javno-privatnog partnerstva i da je malo svijetlih primjera takvih modela u Hrvatskoj, no u ovoj priči nedostaje jasna elaboracija aktualne gradske vlasti – zbog čega se zapravo odustalo od prodaje prava građenja. Na tribini u organizaciji Društva arhitekata Rijeka bilo je rečeno da je taj model preskup za Grad, a ista je informacija više puta u medijima objavljena kao razlog odustajanja, bez daljnjeg objašnjenja. No, gradonačelnik u svom nedavnom priopćenju, a vezano za naš poziv na referendum, ističe da prodaju prava građenja investitori ne prihvaćaju. Iz tih odgovora nije jasno u čemu je onda točno problem, skupoći za Grad ili izostanku interesa investitora.
Drugo, prodajom tog zemljišta, a imajući u vidu i plan davanja dugoročne koncesije na Rivi, cijeli bi potez riječke rive, od luke Baroš pa do željezničkog kolodvora, bio pod kontrolom privatnih vlasnika, što mislimo da je problem za svaku buduću vlast koja bi htjela upravljati prostorom grada.Potrebno je također istaknuti da je postupnom kupovinom većeg dijela zemljišta na Žabici grad dobio rijetku priliku upravljati lučkim prostorom koji je do sada bio izvan njegove kontrole.
Treće, kada se javno zemljište prodaje u privatne ruke onda je jasno da se gubi svaka kontrola nad tim zemljištem. Pogotovo je to problematično kada se nude takvi važni strateški objekti kao što je autobusni kolodvor i garaža koja bi trebala riješiti velik dio prometnih problema u centru grada. Možda se i mogu postaviti neki mehanizmi zaštite u odnosima s privatnim investitorom, vezano za proces gradnje i upravljanja. No, u ovom gradu od ranije imamo primjera kada to baš i nije tako idealno funkcioniralo – sjetimo se samo Fenixvea i sramotne epizode s ‘’močvarom’’ na Klobučaričevom trgu. Naime, radi se o velikoj garaži za koju se nikad nije ranije govorilo da će biti privatna. Naime, u toj bi garaži trebalo biti oko 800 parkirnih mjesta, ali ako uzmemo u obzir da će se isprazniti riva i da je već velikim dijelom ispražnjen Benčić, onda ta mjesta nisu neka nova mjesta, već velikim dijelom nadomještaju već postojeća mjesta ili ona kojih više neće biti. Razlika je u tome što bi sada tim parkirnim mjestima, kao i njihovom cijenom, ako se ovo provede u ovom obliku, upravljao privatnik, a ne kao do sada gradska tvrtka. Tako bi grad ispraznio rivu od parkirnih mjesta, a ta mjesta nadomjestio garažom u privatnom vlasništvu.
Mislite li se da se sudbina takvog projekta može riješiti referendumom, koliko je realno da će on biti raspisan, a još važnije koliko je realno da će na njega izaći većina od upisanih birača kako bi bio pravovaljan?
– Iz razloga koje sam u prethodnom odgovoru naveo, mislimo da je ovo pitanje prikladno za referendum jer se tiče i dugoročne vizije razvoja grada. U svojoj kampanji SDP je isticao da će sagraditi javnu garažu u kompleksu Zapadna Žabica. Dakle, nisu govorili da će prodati to zemljište kako bi privatnik sagradio garažu za javnost, već da će Grad izgraditi javnu garažu. Mislimo da građanke i građani imaju pravo reći što misle o promjeni tako važnog strateškog projekta. Kada se raspisuje referendum, potiče se snažnija rasprava o referendumskom pitanju, rasprava koja je u ovom slučaju izostala. Svjesni smo da je ovo pitanje kompleksno, ali upravo zato i treba o njemu raspravljati. Prednost lokalnih referenduma upravo je u tome što se oni često ne vode oko pitanja koja su polarizirajuća i emotivno nabijena te se stoga o njima može voditi smislenija rasprava, bolje se čuju argumenti i problematika je građankama i građanima bliža. Uostalom i sam poziv na referendum je već pokrenuo raspravu jer smo imali tri konferencije za medije na tu temu, a gradonačelnik je odgovorio samo na zadnju, u kojoj smo pozvali vijećnice i vijećnike da podrže referendum. No, do referenduma neće doći jer unatoč vrlo sadržajnim i korektnim razgovorima s predstavnicima stranaka u Gradskom vijeću ipak na kraju nismo dobili dovoljan broj vijećničkih potpisa. Ne smatramo to izgubljenim vremenom jer smo time napravili važan korak da se o instrumentu lokalnog referenduma u Rijeci počne govoriti i da ga se počne smatrati oblikom odlučivanja oko važnih pitanja, kao što je upravljanje strateškim gradskim prostorima. Stoga nećemo imati prilike saznati bi li na njega izašla većina upisanih birača. No, ako želimo da se to dogodi na nekim budućim referendumima, potrebno je početi češće uključivati javnost, a ne samo na izborima. Sigurno bi to pomoglo i većoj izlaznosti na same izbore.
Izlaz na more
Kakav koncept novog autobusnog kolodvora bi vi podržali?
– Smatramo da bi autobusni kolodvor, kao i sva ključna javna infrastruktura, trebala ostati u javnom vlasništvu. Bez toga nećemo biti u poziciji upravljati s jednom od ključnih prometnih infrastruktura grada. Naime, ne radi se samo o autobusnom kolodvoru nego i o garaži koja bi treba zamijeniti izmještene parkinge na Rivi i u Benčiću. Kao što smo već naglašavali na konferencijama za medije, ako je jedini način da se ovaj projekt, star skoro dvadeset godina i zamišljen u vremenima kada je bilo više novaca, ovako ostvari, onda treba pristupiti novom projektnom zadatku koji će biti moguće financirati europskim sredstvima i vlastitim investicijama. Naime, moramo imati na umu da prema ovom projektu Kompleks Zapadna Žabica svojom cijenom premašuje ukupnu investiciju nautičke marine Porto Baroš. Dakle, projektni zadatak bi trebao biti takav da se autobusni kolodvor može financirati novcem iz europskih fondova, a javnu garažu bi trebala izgraditi gradska tvrtka Rijeka plus što je inicijalno i bilo planirano s obzirom na sigurnost prihoda i nepostojanja nekog velikog rizika za povrat investicije. Što se samog kolodvora tiče, ubrzo ćemo na raspolaganju imati sredstva iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, u čijem programu stoji da se ulaganjem u izgradnju, modernizaciju i opremanje autobusnih kolodvora i autobusnih stajališta značajno podiže kvaliteta, sigurnost, dostupnost i atraktivnost javnog autobusnog prijevoza. Znamo da prijava na EU fondove nije uvijek zagarantirano uspješna. Možda je problem i u tome što Gradska uprava nema u svojoj strukturi ustrojenu jedinicu koja bi se bavila EU fondovima. Iako, držimo da bi tu ulogu mogla odigrati Riječka razvojna agencija PORIN, potporna institucija za provedbu temeljnih strateških i programskih ciljeva razvoja Grada Rijeke, a koja, uostalom, i na svojoj službenoj mrežnoj stranici navodi da pruža sveobuhvatnu podršku iz područja fondova i programa Europske Unije.
Sjajan potez u Puli
Vaše stranačke kolege u Puli se optužuje da zaustavljaju investicije koje su neophodne tom gradu. Bojite li se da ćete i u Rijeci dobiti takvu etiketu? – Investicije mogu biti i dobre i loše za građanke i građane. Lijepljenje takvih etiketa znači da se izbjegava odgovor na pitanje zašto je investicija dobra za građanke i građane. Naše su kolegice i kolege u Puli odlučili da se za jednu takvu investiciju treba pitati građanke i građane, smatraju li da je ta investicija dobra za njih. Ako smo kao zemlja i gradovi spali na to da je izgradnja hotela model razvoja, onda smo zaista negdje pogriješili. Što točno grad, osim komunalnog doprinosa, ima od investicije u hotel? Radna mjesta? Da lokalno stanovništvo radi u hotelima ne bi stalno bili u škripcu i uvozili radnu snagu iz svih dijelova svijeta. Ima li poreze? PDV je državni porez, porez na dobit isto. Dakle ni tu ništa. Stavljanje svih karti na turizam i davanje vrijednih zemljišta i površina samo za tu namjenu svest će nas na kraju na to da ćemo biti gosti u vlastitim gradovima. Mislimo da je ovo u Puli bio sjajan potez i čestitamo Puležankama i Puležanima na prikupljanju potpisa za lokalni referendum. Ne mislimo da bi se Pula, kao ni bilo koji drugi grad trebao podrediti željama investitora, a ne mislimo ni da je to radikalan stav. Primjerice, nemamo ništa protiv da se u radnoj zoni Bodulovo prodaju zemljišta i da se privlače investitori koji će tamo otvoriti postrojenja i poslovati. No, smatramo da strateški važan dio grada kao što je Žabica ne bi trebao biti privatiziran. Voljeli bismo da se u Rijeci pojam investicije proširi s gotovo isključivo građevinskog sektora i na ostale sektore. |
Skeptični ste prema gradnji marine u Porto Barošu, a gotovo svi slave taj projekt. Što vam smeta?
– Nismo skeptični prema gradnji nautičke marine u Porto Barošu, kao ni prema investicijama u sklopu tog dijela grada. Skeptični smo, odnosno protivimo se najavama i planovima da se koncesija za Porto Baroš proširi na čitavu riječku rivu, i to na 45 godina. Neka Porto Baroš bude marina. Tamo građanke i građani Rijeke ionako nemaju pristup, ali ne vidimo zašto bi bilo u interesu građanki i građana Rijeke da izgube pristup svojoj rivi. Smatramo da riva, kao jedini izlaz na more u centru grada, ne bi trebala biti dana u koncesiju već da bi to trebao biti javni prostor s javnim sadržajem te da bi Rijeka napokon trebala izaći na more, a ne ponovno biti odsječena od njega. Nemojmo zaboraviti da eventualna proširena koncesija na rivu neće obuhvaćati samo morski dio, već i dobar dio kopna. Lučki kompleks, uključujući i putničku obalu, od svog formiranja pa do početka ovog tisućljeća, nije bio dio grada iako je zauzimao njegov centar. Taj lučki prostor, kako izravno tako i neizravno, bio je generator razvoja grada i osiguravao je prihode većini gradskog i prigradskog stanovništva. Stoga je nedostupnost i izoliranost tog prostora bila opravdana. Smatramo da danas, uz ponovno dugogodišnje izdvajanje ovog dijela iz života grada, uz dobitak ograničenog broja radnih mjesta u samoj marini te uz multiplikativni faktor neusporedivo manji od onoga trgovačke luke iz dvadesetog stoljeća, nije dobar potez za grad i njegove stanovnike. Ponavljam, nismo protiv brownfield investicija poput Baroša i voljeli bismo vidjeti interes investitora u proizvodne pogone primjerice »3. maja«, ili lučkog poteza od novog terminala do Torpeda. Ovdje je problem predaja dijela lučkog bazena koji ne zahtijeva velike investicije, a ima veliki potencijal da omogući pretvaranje Rijeke iz grada koji živi uz more u grad koji živi s morem i na moru.
Teorija i praksa
Očekuje se da platforma Možemo! i SDP sklope koalicijski sporazum u vezi sa zajedničkim izlaskom na parlamentarne izbore. Je li to realno i kako bi se takav sporazum odrazio na lokalne razine?
– Ne možemo o tome još govoriti, tu odluku će donijeti tijela stranke kada za to bude vrijeme.
Profesor ste na riječkom sveučilištu. Politička teorija vam nije strana, a sada ste se upoznali i s političkom praksom. Kako ocjenjujete političku praksu na lokalnoj riječkoj razini?
– Nije baš lako primijeniti načela političke teorije ili političke filozofije na lokalnu političku praksu. Čak i ono što u teoriji zvuči jako dobro u praksi može djelovati kao značajan problem. Na primjer, situacija s nestabilnom većinom u Gradskom vijeću često se prikazuje kao problem za gradonačelnika i njegovo vladanje. No, u teoriji je takva situacija vrlo dobrodošla. To je okolnost u kojoj se gradonačelnik mora više truditi objasniti svoje odluke i mora odgovarati na argumente. Kad imate stabilnu i poslušnu većinu, više se bavite time hoće li vam svi doći na glasanje nego argumentima. Naravno, to podrazumijeva da su sve strane u raspravi racionalne, da slušaju argumente i da se ne bave trgovinom privatnim interesima i inatlijskim ucjenama samo zato što to dobro izgleda. No, to su problemi na koja teorija nema odgovor. I naravno, teorija će nam reći da je lokalna participacija osnovna škola demokracije i temelj demokratskog društva. Nije dobro kada svatko ima mišljenje o uzrocima napada na Ukrajinu, ali nema nikakav stav o parku u svom kvartu. Politika time postaje neka apstraktna stvar za raspravu u kvartovskom kafiću, a ne način djelovanja i upravljanja javnim dobrima. Zato je važno usmjeravati se na modele što boljeg sudjelovanja na lokalnom, mjesnom nivou. Neće se to poboljšati preko noći, na tome treba dugo i ustrajno raditi.
Komunalni (ne)red
Mislite li da su potrebne promjene kada je riječ o funkcioniranju riječkog komunalnog sustava i što bi trebalo mijenjati?
– U jednom dijelu sustava su potrebne temeljite promjene, a u drugom dijelu treba poboljšati organizaciju i učinkovitost rada. Činjenica je da je veliki dio problema s kojima se svakodnevno susreću građanke i građani upravo vezan za komunalni sustav i rad komunalnih i trgovačkih društava. Primjerice, porazna je činjenica da Čistoća toliko kasni s uvođenjem sustava primarne selekcije otpada. Očito, to nije bio prioritet svih ovih godina i sada smo tu gdje jesmo – usluga je već značajno poskupjela, a jedva da smo počeli s nemalim ulaganjima u taj sustav. Veliki problem imamo i s dinamikom održavanja javnih površina i postojeće komunalne infrastrukture, odnosno postavljanjem potrebne nove komunalne infrastrukture. Jasno nam je da grad ima ograničenu količinu financijskih resursa, ali ne smijemo dozvoliti da živimo u često prljavom i neuređenom gradu. Ne zaboravimo da Grad mora biti i primjer građankama i građanima, koji nažalost sve češće daju svoj doprinos komunalnom neredu. Upravo je stoga i pomalo bizarno da su i prometno i komunalno redarstvo toliko loše organizirani. Dobro bi bilo da u gradu ove veličine imamo barem jedan dežurni tim koji radi vikendom. Dio komunalnih problema riješila bi i snažnija decentralizacija upravljanja i odgovornosti. Primjerice, mjesni odbori imaju jako dobru ideju što su manji i jednostavniji komunalni problemi i potrebe građanki i građana, ali nemaju gotovo nikakve nadležnosti, niti potrebnih alata da ih brzo i efikasno riješe. Konačno, i neka druga gradska poduzeća očito traže značajne promjene u organizaciji i djelovanju. Autotrolej jedva uspijeva održati osnovno poslovanje, a kamoli pratiti nove trendove ili uvoditi inovacije, a moramo pronaći način da im pomognemo jer pružaju izrazito važnu javnu uslugu. Također, znamo da postoji niz pritužbi na rad Rijeka plusa, primjerice oko upravljanja tržnicama. Dakle, promjene jesu potrebne, a za početak je potrebno više političke volje da ih se sprovede.
Naravno, osim političke volje lokalne razine, kod svih velikih projekata i ulaganja potrebna je i državna razina. I što se tiče potpora iz EU fondova, ali i bržeg izdavanja dozvola i smanjenja birokratskog opterećenja. Lokalna razina je zbog snažne centralizacije koju HDZ provodi u mnogim stvarima potpuno ovisna o državnoj vlasti.
