Razgovor

Tomislav Kovačević, šef “Plitvica”: Vjerujem u Liku, ona će sigurno biti jedna od najprivlačnijih turističkih regija

Edi Prodan

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

U Lici vam je danas nekoliko značajnijih gradskih središta oko kojih gotovo nema ničega. Sela koja ih okružuju ili su ostala, ili će uskoro biti prazna. Kad se taj prsten opet napuni, kad on postane značajnim poljoprivrednim proizvođačem koji će uključivati i baznu prerađivačku priču, tada ćemo znati da smo uspjel



Svaki metar sustava Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, ne samo oni dijelovi koji idu u red prirodnih ljepota, plijeni beskrajnom uređenošću. Iako se zbog pada prometa posjetitelja na svega tridesetak posto od onog ostvarenog u najboljim sezonama, a to je više od 1,8 milijuna godišnje, moglo očekivati nešto niži standard na pratećim prostorima kao što su to parkirališta, sve je kao u najboljim sezonskim izdanjima najpopularnijeg hrvatskog nacionalnog parka. Nema popuštanja, nema izgovora.


Ugodno dakle iznenađenje, ali zapravo i nije. Kad se naime obavi višesatni razgovor s ravnateljem te ustanove, Karlobažaninom Tomislavom Kovačevićem, sve postaje – jasno. Iskusni gospodarstvenik koji je, dok se nalazio na čelu LAG-a Lika, putem edukacije stanovništva napravio pravu malu revoluciju u pokretanju OPG-ova koji su pak dali osnovni impuls zamrlim poljoprivrednim aktivnostima, od NP Plitvička jezera stvara sustav što osim zadovoljavanja svoje osnovne uloge, uzima i predvodničku ulogu u razvoju čitave Like.


I to ne samo u turističkom smislu, nego i u oživljavanju čitavog niza drugih, u osnovi gospodarskih aktivnosti. U konačnici, i sam izgled te nastup u javnosti Kovačevića pokazuju kao maksimalno odgovornu osobu upravo poželjne količine samopouzdanja.


Žao mi je sezonaca…


​Hvata li vas depresija kad vidite da je godišnji plan posjeta NP-u Plitvička jezera manji od onog lani ostvarenog do 1. srpnja, kad se brojač ulaznica zaustavio na 625 tisuća?




– Ne, nema baš nikakvog razloga za paniku. Situacija koju živimo zbog pojave koronavirusa je naprosto naša realnost i nju se mora prihvatiti. Ono što mi je u svemu najteže je činjenica da nismo mogli, kao što to inače uvijek činimo, otvoriti vrata našim sezonskim radnicima.


To je, nažalost, logično – promet na trećini ne traži nikakvo dodatno zapošljavanje!


– Tako postavljeno da, točno je, ali morate znati da su i sezonci još jedna naša specifičnost. Ne radi se u njihovom slučaju o ljudima koji se pojave, odrade i odu. Naši su sezonci mladi ljudi iz Korenice, njezine okolice, kao i s područja Like te susjedne Karlovačke županije. Oni se godinama kod nas uhodavaju da bi jednog dana dobili i stalni posao. Naša sezonska radna snaga ljetnim radom stječe iskustva od kojih će i oni, kao i ustanova u kojoj se nalazimo, imati trajne koristi.


Kakva je dobna struktura Parka?


– Nije loša, ali sve smo stariji. Upravo zbog toga mi je još teže što su sezonci izostali, oni su uvijek bili i naša – demografska obnova.


Financijski, hoćete li preživjeti katastrofalni pad prometa prouzročen koronavirusom?


– Najprije, volio bih raščistiti jednu stvar. Ne prihvaćam definiciju kako je ovo katastrofa. Kad raščlanimo ovogodišnji promet, uvidjet ćemo i neke dobre stvari. Prije svega silno zanimanje koje su izazvale naše svibanjske i lipanjske akcije namijenjene hrvatskim građanima. Zanimanje za Plitvice nadmašilo je sva naša očekivanja. Kad se okrenemo punoj sezoni koja upravo teče, dolazak gostiju iz europskih država je sasvim solidan. Veliki opći minus čine inače jako brojni gosti s Dalekog istoka, iz Japana, Koreje i Kine koji naprosto nemaju načina kako stići do Hrvatske. Nema letova. Kad se tako sagleda sliku, ona je znatno manje loša. Ni u kom slučaju katastrofalna.


Koliko nam je poznato, najavili ste i velike infrastrukturne radove. Hoće li oni biti zaustavljeni?


– Neće, ni u kom slučaju. Manje su gužve, tako da radovi usmjereni povećanju kvalitete hotelskog smještaja mogu krenuti. Podizanjem kvalitete smještaja i usluga, vodeći računa o održivosti turističke djelatnosti, želja nam je naime čitavu destinaciju podignuti na razinu hotela s četiri ili pet zvjezdica. Time ne samo da bismo povećali zadovoljstvo naših gostiju, privukli one s višom platežnom moći – bilo bi to blagotvorno i po čitavu Liku. Nacionalni park Plitvička jezera, kao i cijelu Lika destinaciju, pretvaramo u vodeću destinaciju održivog turizma.


​Lička kvaliteta


Zbog čega bi kvalitetniji hoteli u vašem sustavu značili napredak ličkog turizma?


– Viša kvaliteta bi značila dolazak većeg broja gostiju, ali i još nešto što nas godinama tišti – razlog za ostanak veći broj dana. Danas mi jedva dolazimo do 1,5 noćenja po osobi, dok bi proširenje ponude to promijenilo. Ono što se pak odnosi na Liku je činjenica da mi i sada koristimo sve naše mogućnosti kako bismo informirali goste o posebitostima destinacije Lika. Lika destinacija obuhvaća Ličko-senjsku županiju te dijelove Karlovačke, ali i Zadarske županije i predstavlja Liku u svom zemljopisnom okružju od onih prirodnih, pa sve do povijesnih, primjerice muzeja Nikole Tesle u Smiljanu. Gost dakle nakon obilaska našeg Parka dobiva razlog za ostanak kako bi vidio i ostale posebitosti naše destinacije


Lijepo zamišljeno, no upitno je koliko Lika ima sadržaja koji bi zadovoljavali goste više platežne moći. Činjenica je da je riječ o prostoru fascinantne prirodne ljepote, niski nacionalnih i parkova prirode, ali činjenica je i to da je riječ o demografski upitnom kraju s jako malim brojem ostalih sadržaja, primjerice gastronomskih?


– Rekao sam da će NP Plitvička jezera u svemu biti ogledni primjer za ostale kako treba razvijati održivi turizam. U našoj destinaciji posljednjih godina aktivirao se veći broj privatnih inicijativa koji u ponudi imaju nove oblike selektivnog turizma. Kad je riječ o gastronomiji, upravo smo u našoj Ličkoj kući pokrenuli posebne menije koji kombiniraju moderne tendencije kuharstva, posebno u tehnološkom smislu, s našom tradicijom. Kad se obnove, i naši će hoteli imati posebne zadatke promoviranja tradicionalne kuhinje i to isključivo na bazi autohtone poljoprivredne proizvodnje.


Kako, pa zar Lika ima taj kapacitet? Tradicionalna kuhinja podrazumijeva i autohtone namirnice. Ova vaša izjava podsjeća na vremena kad je NP Plitvička jezera bio i veliki proizvođač hrane, tako da se u jednoj mjeri radilo o samoodrživom sustavu. Kako je to danas moguće?


– Moj prijašnji posao u LAG-u Lika imao je između ostalog zadatak podignuti svijest o potrebi proizvodnje domaće hrane, bio je poticaj nastanku OPG-ova. Još smo 2015. godine krenuli u brendiranje Like kao jedinstvene turističke destinacije. Dvije godine kasnije osnovana je poljoprivredna zadruga Lika coop koja objedinjava proizvođače hrane. Uspostavljen je sustav koji i nama na Plitvicama može jako puno pomoći. Razvili smo sustav certificiranja ličke hrane nazvan Lika Quality i u tom sustavu danas imamo oko 160 proizvoda. Nadalje, 2017. godine osnovali smo turistički klaster nazvan Lika destination koji se samostalno financira iz EU-a i drugih fondova i on je zadužen za brendiranje Lika destinacije.



​Treba biti optimist


Vrlo ste optimistični, iako vam je sasvim sigurno poznato kako je lički prostor pao na jedva nešto više od 30 tisuća stanovnika.


– Ipak je i u tom smislu bolje no što kažete. Rekao sam, Plitvice razmišljaju o prostoru u koji ulazi i Gračac koji je danas u sastavu Zadarske županije, kao i Rakovica te Plaški s karlovačke strane. Mada, da, u velikoj ste mjeri u pravu jer primjerice Gračac kao najveća općina u Hrvatskoj ima svega 2,5 stanovnika po četvornom kilometru, dok je unutar čitave Like nešto bolje, ali nikako ne i dobro – 7,5 stanovnika na kilometar četvorni.


Ali – treba biti optimist. Edukacija, povratak tradiciji, razvoj komparativnih prednosti u koje svakako ulazi poljoprivreda moraju značiti prekretnicu i u tom smislu. Moraju značiti zadržavanje stanovništva, kao i doseljavanje onih koji u svemu navedenom vide i svoju šansu.


Kolika vam je pomoć lokalnih turističkih zajednica u svemu?


– Nastojimo svakako i njih uključiti u čitav proces brendiranja Like, no naš je angažman ključan. Osim pojedinih, njihova je pomoć danas mala, ali sigurni smo da će proces reorganizacije koji je najavljen, kao i snaga te znanje naših ljudi i tu učiniti dobre promjene.


Kad do toga dođe, svi će se znatno više truditi kako bi i oni sami nastavili pomicati granice cjelokupnog ličkog turizma. Za Plitvice zna čitav svijet, Lika je uistinu mali lokalitet da bi bio globalno poznat. Ali zato sinergijom naših najnovijih spoznaja i potencijala Like možemo mnogo toga napraviti.


Iznimno se zalažete za razvoj poljoprivrede, iz vaših se odgovora da nazrijeti kako je proizvodnja hrane, pa tako i lokalno spremljenih prerađevina, baza ličkog turizma?


– Turizam u pravilu ne bi trebao biti cilj, on je zapravo posljedica koja se zbog niza parametara i njihove sinergije događa u nekom kraju. Plitvička jezera su fenomen prirode. Slična je i čitava Lika. Dakle, osnovni preduvjet da bi se pojavio interes turista daje nam priroda. Na taj faktor se nadovezuje znanje i rad ljudi. Uvijek se mora poticati edukaciju zaposlenika. Ona je najvažniji preduvjet razvoja.


Da bi se dakle iskoračilo iz razgledavanja ljepota u snažniji turizam, zadržavanje gostiju više dana, mora se imati sadržaje. Oni su s jedne strane sportski, ali ono što iznimno utječe na percepciju neke destinacije je gastronomija. Ne ona na koju su ljudi navikli i u svojim državama, nego ona posebitost koja se pronalazi baš u kraju u koji se dolazi.


Stoga, da bi se turizam vezan uz Plitvice dodatno razvio, moje su sugestije uvijek iste – proizvodite domaće, lokalno, kako bi nas ljudi upamtili kao jedinstveni prostor i po tom parametru. Kad bi se podvuklo crtu – turizam na Plitvicama je posljedica prirodnih ljepota i ljudskog rada na zaštiti prirode u samom Parku, ali i u poljoprivredi, kao i u konačnici u vještini ljudi koji će sve to povezati.


​Ključ razvoja


To je jasno, ali i dalje se grade smještajni kapaciteti, dok su kvalitetni restorani rijetkost. I dalje, a dodatni dojam nam stvaraju primjerice tri glamping centra – Lovinac, Rudopolje i Grabovac – koji naglasak stavljaju na spoj, recimo to tako, vrhunskog smještaja u netaknutoj prirodi, kako se inzistira na »krevetu«, ne na sadržaju.


– Često ljudi zainteresirani na ulaganje u lički turizam traže savjete. Najčešća su pitanja u stilu – gradili bismo apartmane na rubnom području Parka, recimo prema Vrhovinama, što da radimo? Moj je odgovor u takvim situacijama uvijek pitanje – zbog čega? Kako ćete ih puniti, što će u njih privlačiti ljude. Odgovora u pravilu nema. Moja je sugestija uvijek slična – uzmite imanje, pokrenite proizvodnju i preradu hrane, povežite se s klasterom, zadrugom i cijelim našim sustavom.


Kad sve to pokrenete, tek onda možete u jednom dijelu imanja organizirati i smještajne kapacitete. Nisam još susreo investitore kojima je recimo poznato da na četvornom metru ličkog pašnjaka ima nevjerojatnih 50 vrsta bilja, od kojih 25 posto ide u red ljekovitog. Isti takvi pašnjaci u zemljama iz kojih uvozimo meso su deset puta siromašniji od naših ličkih. Ali njihovi su puni stoke, naši još uvijek prazni.


Tu je ključ razvoja Like destinacije: ekološka poljoprivreda, meso stoke koja pase ljekovito bilje, restorani koji pripremaju specijalitete na bazi autohtonih namirnica i tradicije. Sve to u konačnici, ali tek na kraju niza, donosi razloge za turizam, i to onaj održivi. To je cilj naše ustanove. Nije moguće preskakati taj red jer koliko se god trudili graditi smještajne jedinice, pa i uslužnu djelatnosti, restorane, bez najvažnijeg preduvjeta, stvaranja snažne ekološke poljoprivrede, od svega neće biti veće pa ni dugotrajnije koristi.


Kao i u svemu, priča kreće od temelja. Potrebni su i poželjni i glamping centri, ali samo razvoj ličke poljoprivrede na bazi tradicije i LQ izmjere kvalitete može značiti da će u dogledno vrijeme Lika uistinu postati privlačna, jedinstvena turistička destinacija.


Bez ličkog sela nema dakle ni ličkog turizma.


– Upravo tako. U Lici vam je danas nekoliko značajnijih gradskih središta oko kojih skoro da nema ničega. Sela koja ih okružuju ili su ostala ili će uskoro biti prazna. Kad se taj prsten opet napuni, kad on postane značajnim poljoprivrednim proizvođačem koji će uključivati i baznu prerađivačku priču, tad ćemo znati sa smo uspjeli. Da je misija stvaranja Like destinacije koju si je kao jednu od najvažnijih obaveza dala JU NP Plitvička jezera – obavljena. I ne morate me pitati jesam li po tom pitanju optimist.


Jer jesam, pa ne bih se upuštao u jedan ovako kompleksan posao da nisam uvjeren kako radim s maksimalno educiranim timom koji ima naglašenu volju to i učiniti. Put nije kratak, mnogima je prigodom edukacije bilo neobično da je redoslijed razvoja turizma ovakav, ali odstupanja nema. Vjerujem u Liku, kao i u to da će biti jedna od najprivlačnijih hrvatskih turističkih regija.


Nadalje, kad se odmaknemo od održivog turizma koji je kod nas uvijek top tema, stavio bih naglasak na održivom razvoju općenito. Lika je, naime, vrlo pogodna za razvoj ekoloških firmi, a s današnjom tehnologijom tzv. pametnih sela i pametnih gradova vrlo je izgledno nužna modernizacija Like. Na taj način Lika bi i dalje zadržala svoju specifičnost izvorne ljepote, ali bi život mogao biti lakši.


Vodimo računa i o domaćim gostima


Masovni dolazak hrvatskih gostiju bio je potaknut popularnim cijenama od 50 u svibnju do 90 kuna u lipnju. Razmišljate li zbog krize o smanjenju cijene ulaznica?


– Nitko od stranih gostiju, a oni u punoj sezonu čine više od 90 posto broja posjetitelja, nikad nije cijenu isticao kao problem. U cijenu obilaska Parka uključene su i besplatne vožnje brodovima, kao i našim poznatim vlakićem.


Jasno je kako je sezonska cijena za domaće goste velika, ali mi i o njima itekako vodimo računa tako da im omogućavamo dolazak putem akcija, obiteljskih vikenda i sličnih promotivnih tjedana.


Kosinj nije prijetnja razvoju turizma


Sve je spremno za nastavak druge faze izgradnje akumulacije Kosinj. Uklapa li se ta energetska priča, koja može imati utjecaja na prirodne, pa i klimatološke promjene kraja. Koliko naprosto zajedno idu vaša vizija razvoja turizma i akumulacija Kosinj II.


– Ne moraju si biti nikakva međusobna prijetnja. Ne smeta jer u konačnici i umjetno jezero djeluje kao – prirodno. Ali ima nešto drugo što se mora napraviti uz tu akumulaciju. Ono što se mora učiniti je apsolutna obaveza investitora da od Kosinja II ne napravi rezervat ograđen žicom.


Jezero mora biti dostupno turistima, na njemu se moraju razviti nove aktivnosti. To će značiti i oživljavanje sela oko njega, kao i investicije u poljoprivredu. Ne bude li toga, bit će to značajna energetska priča, ali jako loša demografska, baš kao i ekonomska za šire stanovništvo. Nije cilj samo otvoriti desetak radnih mjesta i proizvoditi nove kilovate struje, cilj je i otvoriti novu perspektivu za stotine ljudi.