U ranim jutarnjim satima 16. svibnja 1946. godine iz zgrade gospićkog zatvora izvedena je časna sestra reda Sestara milosrdnica Žarka Ivasić. Vezanu žicom egzekutori su je poveli do vanjskog zida Gradskog groblja Svete Marije Magdalene u Gospiću gdje su u surovim vremenima nakon II. svjetskog rata komunističke vlasti vršile gotovo svakodnevne sračunate likvidacije političkih neistomišljenika. Navodni grijeh Žarke Ivasić bila je izdaja partizanskih ranjenika prilikom ustaškog osvajanja bolnice u Otočcu 1943. godine, a zapravo je razlog bila njena privrženost vjeri i ugled koji je uživala u narodu pa je montirani proces u zgradi tzv. Narodnog suda u Gospiću bio manifestacija mentalne lakrdije „drugova komunista“, njihove nemoći, ali i iskazane surovosti i bezakonja kako bi utišali svakoga tko drukčije misli.

Žarka Ivasić je po svim točkama optužnice bila nedužna, ali je znala da su svirepa mučenja i smrt bili zalog njezine vjere. Ispostavilo se da nije postojao niti jedan svjedok u postupku pa su komunisti tada pribjegli prokušanim metodama izmišljenih svjedoka kako bi se osudio „narodni neprijatelj“, u ovom slučaju časna sestra u životnoj dobi od 38 godina.

Prvotna osuda odnosila se na kaznu smrti vješanjem, ali su vlasti nakon njezine molbe kaznu zamijenili „milostivom kaznom“ strjeljanja.

Kod zadnjeg počivališta sestre Žarke danas su se opet okupili njezini štovatelji. Da bi joj još jednom odali počast za hrabrost i patnje koje je podnesla za vjeru, za mučenje i likvidaciju koju nije zaslužila niti po jednom Zakonu ovoga svijeta. Riječi molitve predvodio je biskupijski kancelar preč. Mišel Grgurić, uz časne sestre reda Sestara milosrdnica prispjele iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita mnogih drugih gradova Hrvatske.

Kada se procesija približila zadnjem počivalištu Žarke Ivasić njezin grob je već bio ukrašen mnogim svjećama koje su tijekom dana zapalili građani Gospića, među kojima je bio i župan ličko-senjski Ernest Petry.