Poljoprivredni paradoks

Hrvatska se klela u povratak poljoprivredi. No čini se da je obećanje zaboravljeno odmah pri izlasku iz karantene

Edi Prodan

Stočarstvo tek u tragovima / Foto DAMIR SKOMRLJ

Stočarstvo tek u tragovima / Foto DAMIR SKOMRLJ

Natječaji za dodjelu sredstava pomoću kojih se dolazi do pozitivnih pomaka u poljoprivredi, stornirani do kraja 2020. godine



Kratko je trajalo! Zakletve kojih su bile prepune stranice društvenih mreža, minute elektronskih ili stranice tiskanih medija o tome kakao nam je epidemija koronavirusa i više nego zorno pokazala da se pod hitno moramo vratiti najvećem bogatstvu Hrvatske, njezinoj skoro u cijelosti zapuštenoj zemlji, s prvim naznakama popuštanja mjera, da ne govorimo o onima koje su krenule 11. svibnja i državu skoro vratile u stanje prije epidemije, potpuno su nestale.


Trebalo nam je dakle po prilici 60 dana da od strastvenih poljoprivrednika koji su svaki neobrađeni kutak ispunjen zemljom vidjele kao izdašni vrt, opet postanemo klasični konzumeristički narod koji će po hranu u – prvi supermarket. Gdje mu je pak najmanje važno odakle je pojedina namirnica stigla.


Šljiva ima u Lici golemi prostor za širenje / Snimio M. SMOLČIĆ

Šljiva ima u Lici golemi prostor za širenje / Snimio M. SMOLČIĆ


 



Odgoda plaćanja




 


​Takav se zaključak između ostalog nameće i uvidom u prošlotjednu obavijest Grada Gospića upućenog zainteresiranoj javnosti:


»Grad Gospić obavještava poljoprivrednike, (nositelje OPG-a te trgovačka društva, obrte i zadruge registrirane za obavljanje poljoprivredne ili prerađivačke djelatnosti) sa sjedištem na području Gospića, koji su se planirali u 2020. godini prijaviti na Javni poziv za dodjelu potpora za mjere iz Programa potpora u poljoprivredi i ruralnom razvoju Grada Gospića za razdoblje 2019.-2022.: ulaganja u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu nabava mehanizacije, strojeva i opreme da će se Javni poziv objaviti krajem 2020. godine sukladno prilivu sredstava u gradski proračun.


Naime, Ministarstvo poljoprivrede, zbog novonastale situacije vezane uz epidemiju korona virusa, odgodilo je plaćanje zakupa poljoprivrednog zemljišta. Budući da se ovaj Program financira upravo iz sredstava uplaćenih s osnove zakupa poljoprivrednog zemljišta Grad Gospić taj Javni poziv planira objaviti krajem 2020. godine.


Prerađivačka industrija samo u kućnoj radinosti / Foto M. SMOLČIĆ

Prerađivačka industrija samo u kućnoj radinosti / Foto M. SMOLČIĆ


 


Stoga Grad Gospić moli potencijalne prijavitelje za razumijevanje te čuvanje financijske dokumentacije za nabavljenu opremu i mehanizaciju čiji trošak će biti prihvatljiv u trenutku raspisivanja Javnog poziva.«


Ništa dakle od širenja djelokruga rada OPG-ova, ništa od razvoja poljoprivrede jer valjda je u 21. stoljeću jasno da se bez adekvatne mehanizacije može istina imati privlačni vrt ili okućnicu ali je nemoguće razvijati poljoprivredu koja između ostalog ima i zadatak i osigurati adekvatni standard njezinim protagonistima. Na jedan dakle način, za dio ljudi koji su imali namjeru kvalitetnije ući u eksploataciju onog u čemu Lika uistinu ne oskudijeva – zemlje, sezona je izgubljena. Oni koji su ulagali nadajući se da će biti adekvatno servisirani od strane Vlade, ulaze u period neizvjesnosti i traganja za sredstvima pomoću kojih će premostiti krizu u koju ulaze. Velika je to šteta jer mogućnosti za razvoj Like putem poljodjeljstva su goleme. Jako je velik broj komparativnih prednosti koje ima Lika, a koje se tako dobro mogu realizirati kroz poljoprivredu.


Pa čak su i depopulacija te njome izazvano zapuštanje zemlje, njezino višedesetljetno neobrađivanje u nekom budućem poljoprivrednom restartu – korisni. Iz jednostavnog razloga što se zbog toga nije na nju donosilo nikakva kemijska sredstva. Lička je zemlja naprosto iznimno zdrava tako da ju se može početi koristiti za bio poljoprivredu. Ako se pazi, ako se koristi amo biološka gnojiva i jednaka takva sredstva za zaštitu, Lika može postati izvorom iznimno zdravih i jako traženih poljoprivrednih kultura. K tome, to su namirnice koje postižu jako dobru cijenu pa je iskoristivost hektara zemlje jako velika.


Fantastične mogućnosti za ispašu / Foto M. SMOLČIĆ

Fantastične mogućnosti za ispašu / Foto M. SMOLČIĆ



Ono što također ide u red »mitova« je klimatska nepodesnost Like za snažniji razvoj poljoprivrede. U Lici jeste u prosjeku najhladnije kad ju se komparira s ostalim hrvatskim regijama, ali vrlo je to slična slika onoj koju pronalazimo i u mnogim dijelovima Austrije ili Bavarske. Krajeva koji idu u red najbogatijih dijelova svijeta, zemlje koje svoje blagostanje duguju u velikoj mjeri baš ratarstvu i stočarstvu.



​Daleko je Bavarska


 


Ali, kao što Hrvatska nikad neće biti organizirana i uspješna kao Njemačka, teško je vjerovati ni u to da će Lika dosegnuti poljoprivredni standard Bavarske. Ali, da je imati vjere u sebe, da je imati vjere u potencijale koje donose ratarstvo i stočarstvo, Lika bi mogla postati zemljom privlačnom za investicije, za otvaranje prerađivačke industrije, sama bi u jednom dijelu mogla napuniti barem djelić golemog skladišnog prostora koji u Perušiću ima trgovački gigant Lidl. Ali – ne. Ministarstvo poljoprivrede je zbog neimaštine, reduciranog proračuna, bilo prisiljeno suspendirati određene natječaje i umjesto da potakne vegetaciju, zapravo potiče vegetiranje ličke poljoprivrede.


Tužno. Tim više jer je Lika domovina najboljeg krumpira u Europi, fantastičnog pira koji se može iskoristiti u mnogim jelima koja koriste specifičnu, »starinsku«, »tvrdu« pšenicu, ali i činjenici da je opjevana lička šljiva posađena na svega nekoliko postotaka zemljišta pogodnog za njezin uzgoj. U novije doba još su dvije kulture, inače jako tražene i cijenjene, pokazale kao im Lika odlično odgovara. Riječ je o heljdi i uljanoj repici za kojima vlada jako velika potražnja.



Na žalost, umjesto šarenih ličkih polja – pustoš. Umjesto razvoja turizma i specifične gastronomije, mali broj restorana koji nude LQ – Lika quality. Umjesto gradnje stanova i kuća, strah od popisa stanovništva koji bi nam 2011. godine mogao isporučiti podatak kako u Lici ne živi više od – 30-ak tisuća stanovnika.


Zaklinjali smo se kad je krenula korona kako nikad više nećemo okretati leđa svojoj zemlji, svojoj poljoprivredi. Kako se nikad više nećemo dovesti u stanje ovisnosti o uvoznoj hrani, kako se nećemo dovoditi u situaciju da pored apsolutno, 100-postotno iskoristive zemlje dolaziti u situaciju da nam prijeti – glad. Što sve nismo sebi samima obećavali. Da bismo, šezdeset dana kasnije na sve zaboravili. Umjesto da se u Ministarstvo poljoprivrede uvede dodatna sredstva, ono je stavljeno u jednak red kao i ostala tako da o nekom novom uzletu poljoprivrede ne moramo ni sanjati. Zakletve na hrvatski način. Duže će zelena salata za suncu zadržati svježinu nego hrvatsko zaklinjanje u obnovu poljoprivrede vjerodostojnost!