Pokrenuta prije 23. godine „Jesen u Lici“ bila je skromni početak priredbe na kojoj su se ocjenjivale stare sorte voća i povrća, rakije i med. Pokretači ove ideje tada su bili ing. šumarstva Karlo Posavec i dr. sc. Ana Brkljačić iz Parka prirode Velebit.

Ovaj pokretački dvojac bio je i ostao neprikosnoveni eko-tim koji je ubrzo oko sebe okupio brojne istomišljenike. Prva „Jesen u Lici“ održana je u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Gospiću. S vremenom se ovoj ideji priključivao sve veći broj ljudi s istom mišlju: popularizirati etno-naslijeđe Like i isticati njezine tradicijske adute.

Dolazili su novi sadržaji, ali prvotna koncepcija ove priče nije se zapravo mijenjala. Od 20-ak izlagača na prvoj priredbi, ove godine bilo ih je 218, a velebni Trg Stjepana Radića u središtu Gospića ove godine bio je pretijesan za gotovo 12 tisuća posjetitelja. Organizatori se „pribojavaju“ koliko bi ljudi tek došlo da nije počasti COVID 19.

Govoriti o etno-eko Lici nemoguće je bez mnogih sadržaja. Među njima svakako se ističu rakija i med. Ova dva proizvoda, njihova čistoća i kvaliteta, uvelike ovise o ekološkom okruženju područja na kojemu su nastali.

Agronomski fakultet iz Zagreba je, između ostaloga, proglasio najkvalitetnije vrste meda. U kategoriji kadulja-cvjetni med, najbojim je proglašen med Marinka Bronzovića iz Otočca. Marko Knežević iz Ričica ima najbolji med od meduna i cvjetni med. Marinko Bronzović osvojio je još jedno zlato za cvjetni med.

Za med od cvijeta meduna zlato je osvojio pčelar Dragan Bukovac iz Otočca. Božo Vukšić iz Aleksinice pored Gospića također je osvojio zlato za cvjetni med. OPG Luke Kasumovića iz Perušića osvojio je zlato za med od meduna.

Treba naglasiti kako svi ovi pčelari svoje pčele vode „na pašu“ u potpuno nezagađenim sredinama pa se ne treba čuditi što imaju vrhunski med.

Stara lička bećarska pjesma glasi „ oj rakijo rako, ja te volim jako“. Na Jeseni u Lici su se i ove godine nagrađivali proizvođači najboljih rakija s područja Ličko-senjske županije. Stručno povjerenstvo Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek pregledao je mnoštvo dostavljenih rakija i donijelo ocjene u dvije kategorije: ličke šljivovice i ostalih voćnih rakija.

Rakija od dunje najbolja je iz destilerije „Nebljusi“ kod Donjeg Lapca. OPG Slavko Momčilović iz Udbine ima najbolju i vrlo popularnu rakiju kruškovaču. Zlatom se ovjenčala i kruškovača Antonije Dujmović iz Otočca. Oba proizvođača svoje rakije peku od kruške sorte tepka.

Za svoju rakiju od višnje zlatom je nagrađen OPG Ivan Vlainić zvan i „Stilanova Lika“ iz Prvan Sela kod Perušića.

Tradicionalna lička šljivovica je prema ocjeni struke najbolja iz Gospića, iz rakijskog kotla Daria Prpića koji je osvojio zlato u toj kategoiji.

Razvikana alkoholna pića od kojih boli glava zbog cijena i nakon male količine konzumiranja, već godiama su počela sasvim zasluženo gubiti konzumente.

U brojnim ličkim kafićima, ali i znatno šire, gosti od žestica naručju voćne ličke rakije, ili tradicionalnu šljivovicu od sorte šljiva bistrica.

Pri tome se rakija od dunja u početku činila kao skromni, mirisni eksperiment. Zadnjih godina rakija od dunja i kruškovača od tepke odnijele su primat među ostalim žesticama. Koje su uglavnom obojene umjetnim bojama i obogaćene umjetnim aromama.